Za dvije tisuće Finaca država iduće godine priprema ostvarenje utopije: dobivat će novac svaki mjesec bez ikakvih obveza, pa čak neće morati ni tražiti posao. Riječ je o primjeni eksperimentalnog uvođenja temeljnog univerzalnog dohotka, već poznatog pod engleskom kraticom UBI (universal basic income), u Finskoj, zemlji koja i inače puno eksperimentira na različitim poljima, od obrazovanja do načina donošenja novih propisa. Djeca u finskim školama tako nemaju domaće zadaće, a zakoni se donose tako što u raspravi sudjeluje tko god želi. Kako god bilo, ostvarenje utopijskog sna u kojem nitko nije na ulici, nije gladan, ne nosi krpe i ima siguran prihod svaki mjesec za koji ne mora ispuniti nikakve uvjete širi se i drugim zemljama, eksperimentira se u nekim mjestima u Nizozemskoj, Kanadi, raspravlja o tome u Novom Zelandu. Finci su o tome diskutirali do 9. rujna, a sad, i bez analiziranih rezultata rasprave, idu u primjenu od 1. siječnja 2017.
Tako će slučajnim izborom između nezaposlenih koji primaju novčanu naknadu biti izabrano njih 2000 i svaki će dobiti 560 eura mjesečno. Nakon dvije godine bit će uspoređeno ponašanje te grupe nezaposlenih s jednakom grupom koja će i dalje primati redovnu novčanu naknadu s burze, koja također iznosi 560 eura. Razlika je u tome što će se testirani moći zaposliti a da im prihod od 560 eura i dalje ostane, dok ostali nezaposleni gube pomoć ako nađu posao.
Mnogo toga je besplatno
Hoće li većina pokusnih nezaposlenika u tom slučaju radije prihvatiti bilo kakav posao? Ili se neće nimalo potruditi?
Možda je rezultat ponašanja 2000 pokusnih ljudi zapravo i nevažan, jer ekonomija ide u tom pravcu, roboti će proizvoditi, mnogo toga je već sada jako jeftino ili besplatno, na internetu primjerice, mnogi poslovi u budućnosti nestaju, a stalnih poslova sve je manje.
Tako je nastala tzv. gig economy, što bi se moglo prevesti kao honorarna ekonomija, u kojoj je sve više neovisnih radnika koji rade povremene poslove za različite poslodavce. Udruga slobodnjaka (freelancera) u SAD-u procijenila je da je tzv. neovisnih radnika u toj zemlji već 53 milijuna! Bila procjena pretjerana ili ne, ljudi bez radnog ugovora na neodređeno vrijeme svaki je dan sve više, pa i u Hrvatskoj. No, pitanje je i jesu li to doista neovisni radnici, slobodnjaci koji mogu bolje raspolagati svojim vremenom? Ili je riječ o tzv. prekarnom radu ljudi koji nemaju egzistencijalne sigurnosti. Prekarijat je riječ stvorena od latinske riječi precarius (nesiguran) i nastavka “ijat” iz riječi proletarijat. Takav rad bez ikakve sigurne budućnosti – to su ljudi koji rade sezonski, za honorar, po ugovorima o djelu, radnici na crno – stvara klasu ljudi od kojih većina ne može računati na to da će moći školovati djecu niti da će imati za mirnu starost. Njima bi uvođenje univerzalnog temeljnog dohotka osiguralo mirniji život.
I neoliberalni ekonomisti za
O ideji uvođenja temeljnog dohotka za svakoga već se desetljećima raspravlja i ističe kako bi se time iskorijenilo siromaštvo u zemljama u kojima hrane i odjeće pa i stanova zapravo ima i previše pa se čini perverznim što mnogi trpe tešku oskudicu koja ostavlja i goleme psihološke posljedice, a krajnja posljedica može biti i razaranje razumnog političkog sustava, čemu svjedočimo u mnogim zemljama. Međutim, zanimljivo je da se za temeljni dohodak zalažu i neki neoliberalni ekonomisti, još od ikone neoliberalne misli Miltona Friedmana. Ideja je da temeljni dohodak dobiva svatko tko ne zaradi dovoljno za život, a i sad bi bila određena granica prihoda nakon koje bi se temeljni dohodak vraćao državi. Zanimljivo je da bi tu ideju mogli podržavati i mnogi uvjereni ljevičari, pa i oni staroga kova kao što je vođa britanskih laburista Jeremy Corbyn.
No, ima i onih koji tvrde da je temeljni dohodak za svakoga neoliberalna zamka, kojom bi se postiglo da poslodavci mogu otpuštati mirne savjesti i bez društvenog pritiska. Tako bi mogli zadržati samo najmanji broj zaposlenika koji bi onda i sami radili pod teretom prijetnje da će završiti na temeljnom dohotku koji vjerojatno neće biti dovoljan za život srednje klase, koji bi uključivao automobil, godišnje odmore, školovanje djece. Slična rasprava događala se i u Hrvatskoj kad je ministar rada Mirando Mrsić uvodio mjeru stručnog osposobljavanja mladih, koji su radili na početku za 1600, a kasnije za 2400 kuna koje im je plaćala država. Tvrdilo se da će ta mjera sniziti cijenu rada na hrvatskom tržištu, no pokazalo se da su je mladi objeručke prihvatili, da je kroz nju prošlo 37 tisuća ljudi, od čega je 60 posto nakon toga našlo posao. A cijena rada ipak nije pala.
Nekad su se i mirovine činile utopijom, dobro se prisjetiti. K tome, vrlo važan efekt taj bi dohodak dao povećavajući potrošnju, pokrećući zamašnjak privrede koji je često blokiran i crnim prognozama pa onda ne troše ni oni koji bi mogli. To se dogodilo kad je Jadranka Kosor uvela dodatni porez poznat kao harač i kad je stopa PDV-a pod ravnanjem Slavka Linića dignuta na 25 posto te postala jedna od najviših u Europi. Ktome, novac koji bi tako otišao socijalno ugroženima kapilarno bi povećao potražnju za mnogim proizvodima, dok onaj koji ide bogatima ide u luksuzne proizvode i u banke, odakle bi novac za svoje projekte trebali uzimati inovativni poduzetnici. No, ako je tržište blokirano, ni poduzetništvo ne može cvjetati. Jedna od mogućih posljedica uvođenja temeljnog dohotka bilo bi, predviđaju neki analitičari, povećavanje plaća za najmanje privlačne poslove kako bi ih htjeli raditi i oni koji imaju temeljni dohodak. Tako bi solidnije bili plaćeni oni koji su sad na dnu društva, a takvi poslovi bili bi šansa i za imigrante.
Treći predlažu da bi umjesto temeljnog dohotka trebalo uvesti kraće radno vrijeme s nešto nižim plaćama, kako bi svoj doprinos društvu moglo dati više ljudi, koji bi mogli i zadovoljnije živjeti s više slobodnog vremena. Sasvim je sigurno da je svijet i na tom planu u velikom previranju, jer rastuća nejednakost razara društveno tkivo, a ekonomija se drastično mijenja i rad od kuće budućnost je mnogih profesija. Zato je jako dobro što se eksperimentira. U Švicarskoj je narod na referendumu u lipnju većinom od 77 posto odbio uvođenje temeljnog dohotka, no inicijatori su zadovoljni što se o tom pitanju u konzervativnoj Švicarskoj uopće ozbiljno razgovaralo.
Traže dohodak od 1000 eura
No, ambicije su im bile su previsoke, predlagali su čak 2500 švicarskih franaka dohotka! Dotle, Finsku kritiziraju jer 560 eura nije dovoljno za život, a većina Finaca, njih 69 posto, podržava ideju, ali da dohodak iznosi 1000 eura. Danska će pak u Utrechtu eksperimentalno uvesti dohodak od 972 eura, od čega se može živjeti, ističe za Bloomberg Leonid Bershidsky i kritizira finski pokus kao preskroman, preplašljiv. Eksperimentira se i u Sjedinjenim Državama i to pokreće privatni sektor, organizacija koja daje početnu pomoć za startup tvrtke, to je Y Combinator iz Silicijske doline. U Oaklandu u Kaliforniji pokrenut će eksperiment s temeljnim dohotkom od 1000 do 2000 dolara mjesečno za obitelji, za zaposlene i nezaposlene. Cilj je otkriti kako će to utjecati na raspoloženje u izabranim obiteljima, na njihovo financijsko i emocionalno stanje. Naime, kako to britanski autor Paul Mason ističe u svojoj knjizi “Postkapitalizam”, u ekonomskoj tranziciji nije riječ samo o ekonomiji, nego tranzicija mora biti i ljudska tranzicija.
FINSKA
površina 338.145 km²
službeni jezici finski i švedski
novčana jedinica euro
državno uređenje parlamentarna republika od 17. 7. 1919.
BDP
272,34 milijarde $ (2014.)
BDP po stanovniku
45.288 $ (2014.)
religija
73% Evangelička luteranska finska crkva
1% Finska pravoslavna crkva
24,3% bez religijske pripadnosti
obrazovanje
donedavno bili na vrhu po znanju učenika i poznati po tome što đaci ne pišu zadaće, nastava traje kraće, profesori imaju slobodu da podučavaju kako hoće, sad kreću u reforme jer njihovo gospodarstvo želi promjene u školstvu
po čemu je Finska poznata?
- nekadašnji telekomunikacijski div Nokia
- besplatni operativni sustav Linux koji je stvorio Linus Torvalds
5,49 mil. stanovnika (procjena)
I oni imaju svoju pravoslavnu crkvu, jedino mi tudju, agresorsku!