Do Kristova groba došli smo tek trećeg dana. Od prva dva pokušaja odustali smo zbog procjene da bismo mogli čekati nekoliko sati u dugačkom redu koji prolazi između skela koje okružuju edikulu koja se obnavlja iznad Kristova groba, s kojega je ploča otkrivena točno dva tjedna prije nego što smo ga i mi posjetili. Bio je to povijesni događaj o kojemu je govorio cijeli svijet. Treći put nismo čekali ni pola sata kada smo ušli u najsvetiju prostoriju za kršćane cijeloga svijeta.
– Gužve su velike. Ove subote u bazilici je bilo oko 20.000 hodočasnika – rekao nam je fra Siniša Srebrenović, hrvatski franjevac iz Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba, koji je već 10 godina u Svetoj Zemlji, a donedavno je bio na službi u Nazaretu.
Obnova Božjeg groba veliki je i povijesni zahvat jer su se tri zajednice uspjele dogovoriti da zajedno osnuju komisiju za obnovu. I to govori o tome da nema nesuglasica među zajednicama. Dogovor je, zapravo, počeo u Betlehemu, gdje se morao obnoviti krov koji je prokišnjavao i nakon toga prešlo se na zahvate koji nisu bili u planu, obnovu mozaika, vrijednih fresaka na zidovima bazilike u Betlehemu. To je najvjerojatnije bio poticaj, jer se vidjelo da se može zajedno i krenulo se u razgovore i za obnovu edikule, kapele koja čuva ostatke Kristova groba u Jeruzalemu – kaže fra Siniša dodajući kako se prije tvrdilo da će se edikula srušiti, no kada su napravljena prva istraživanja, utvrdilo se da nije tako dramatično i da ne prijeti urušavanje.
Božji grob crn je iznutra od svijeća i kandila pa se sada radi na toj obnovi. Kaže se da bi obnova trebala biti gotova do Uskrsa
Bila je napuknuta nakon posljednjih potresa, ali nije bilo opasnosti od rušenja. Ali budući da se zbog statusa quo ništa nije smjelo dirati, ostala je od zadnjeg požara 1800. godine obnovljena u bizantsko-ruskom stilu, koji i danas stoji. Dogovor je da se obnovi u stilu u kojem se sada nalazi. Grob će biti očišćen i obnovljen, kapela će ostati takva kakva je bila – kaže fra Siniša objašnjavajući kako obnovu vodi renomirana grčka tvrtka koja je obnavljala Partenon i Aju Sofiju te da svaka zajednica ima svoga arhitekta koji slijedi izvještaj glavne komisije i prati radove koji se odvijaju, a susreću se tjedno kako bi se vidjelo što se napravilo.
Prijašnjih godina nije bilo istraživanja pa se malo znalo o edikuli. Primjerice, govorilo se da ima jako malo originalne stijene samoga dijela groba, ali se u sadašnjoj obnovi vidjelo da je toga mnogo više nego što se i mislilo. Tako su sada u samoj grobnoj komori postavili staklo s lijeve strane, kroz koje se vidi stijena i dio prostorije koja je bila grobna prostorija. Nakon onog velikog požara ništa nisu dirali, nego su samo obložili postojeće, tako da se nije ni znalo što se nalazi ispod. Kad se zadnji put otvorila sama grobna ploča 1555., nije se otvarala nakon toga požara 1800., pa se nije znalo ni što se ispod nje nalazi. I kada je sada otvorena, vidjelo se da su opisi u kronikama naše kustodije točni jer su fratri bili zadnji koji su radili obnovu groba. Danas su zatekli stanje koje je bilo opisano u našim kronikama – kaže fra Siniša.
A Kristov grob otvorio je posljednji 1555. Hrvat! Kustod u Svetoj zemlji tada je bio Lopuđanin fra Bonifacije Drakolica (kasnije stonski biskup) koji je zapisao: “Otvori se pred našim očima Gospodinov grob, koji je vidljivo isječen u stijeni, u njemu su se vidjele figure dva anđela od kojih je jedan s natpisom na kome piše ‘Uskrsnuo je nije ovdje’, dok je drugi pokazujući grob navješćivao: ‘Evo mjesta gdje je bio položen’. Kipovi ovih dvaju anđela, čim su došli u dodir sa zrakom, gotovo su potpuno propali. Kada je uklonjena jedna od ploča od alabastra koje je pokrivala Sveti grob, postavljena tu po svetoj Jeleni da bi se mogla slaviti žrtva svete mise, ukazalo nam se čudesno mjesto na kome je Sin Čovječji počinuo tri dana; kao da jasno vidimo otvorena nebesa, i onima koji su s nama bili.
Kada je otvoren Kristov grob, zatečeno je stanje kakvo je zapisano i u starim franjevačkim kronikama
Mjesto je bilo okupano dragocjenom krvlju i onom mješavinom ulja kojim je pomazan za ukop i koji su posvuda isijavali snopove svjetla kao da su svijetle zrake sunca. Mi smo ga otkrili s duhovnom radošću i suzama, zajedno sa svima koji su bili prisutni. Na sredini svetoga mjesta nađosmo komad drveta koji je bio tamo stavljen i zamotan u dragocjeno platno; čim smo ga uzeli u ruke te s puno pobožnosti poljubili, u dodiru sa zrakom platno je potpuno nestalo, ostavljajući samo nekoliko zlatnih niti. Uzimajući predragocjeno drvo, vidjeli smo neke natpise, ali su potpuno izblijedjeli od vremena, tako da se nije mogla pročitati nikakva potpuna rečenica, osim što je na samom početku na jednoj pergameni se moglo pročitati velikim latinskom slovima ‘Helena Magni…’”
Grobna ploča ima prorez na sredini. Ona nije u dva dijela, nego u jednom. U našim kronikama govori se da je to namjerno napravljen prorez kako taj mramor ne bi bio ukraden u otomansko vrijeme za gradnju džamija. Grčke kronike govore da su možda počeli rezati tu ploču, ali da nisu dovršili. No čini se da je crta ipak namjerno zarezana. Ispod ploče je 20-ak centimetara praznog prostora, koji je bio ispunjen pijeskom, a ispod toga nalazi se ploča iz križarskog vremena. Dakle, iz 12. stoljeća. Ona je napuknuta, na sredini ima uklesan križ i ispod nje nalazi se originalna stijena samoga groba, koja se može vidjeti u jednome kutu, jer je ploča iz križarskog vremena ondje napuknuta – tumači fra Siniša dodajući kako je ploča ponovno vraćena natrag, a prostor ispod nje nije ispunjen pijeskom, nego sitnim šljunkom, koji je bolji zbog ventilacije kamena koji se nalazi ispod.
Podjela crkve
Prostor groba bit će raščišćen i sada se radi na tome. Tri dana grob je bio zatvoren kada se otvorila grobna ploča. Božji grob crn je iznutra od svijeća i kandila pa se sada radi na toj obnovi. Kaže se da bi obnova trebala biti gotova do Uskrsa – govori fra Siniša, kojega je Sveta Zemlja oduvijek zanimala, ali ju je prvi put posjetio tek kada je u nju došao na službu.
Život fratara ondje je poseban jer im se samostan nalazi se unutar Bazilike Sv. groba i specifičan je po samom životu, po tome što ima za današnje vrijeme sasvim drukčiji raspored života.
– Imamo noćnu molitvu, ustaje se vrlo rano ujutro, a imamo molitvu i u 23.30 u noći, koja traje oko sat vremena. Nakon toga fratri se idu odmarati i sljedeća misa služi se u 4.30. Cijeli život zajednice u Božjem grobu odvija se oko liturgije jer ovdje zajednica ima zadaću moliti i održavati molitvenu prisutnost uime Katoličke crkve na ovome svetome mjestu – objašnjava nam fra Siniša dodajući da fratri imaju zadaću i privilegij biti čuvari više od 80 posto svetih mjesta u Svetoj Zemlji, među kojima su najvažnija ona u Nazaretu, Betlehemu i Jeruzalemu.
– Bazilika Božjeg groba ima poseban status, koji se zove status quo još od otomanskog razdoblja, zbog nesuglasica između zajednica. Prvo što je odredilo da se ništa ne može mijenjati. Bazilika Božjeg groba funkcionira tako da je samo njezino vlasništvo podijeljeno na tri velike zajednice, koje su, recimo, vlasnici bazilike. To je uime Katoličke crkve franjevački red, tj. Kustodija Svete Zemlje, Grčki jeruzalemski patrijarhat i Armenski patrijarhat, tj. Armenska apostolska crkva.
Te tri zajednice imaju velika prava u bazilici. Uz to postoje druge dvije zajednice koje imaju pravo na liturgije, kao što su Kopti koji imaju pravo na jednom malom oltaru iza Svetog groba imati tri liturgije tjedno i za neke blagdane te Sirska pravoslavna crkva, koja u jednoj maloj kapeli ima pravo na liturgiju nedjeljom ili na velike blagdane. No oni nisu suvlasnici. To se vidi odmah po ulasku u baziliku, gdje je uspomena na kamen pomazanja Kristova, koji je vlasništvo sve tri zajednice i zato uz njega stoje tri velike svijeće, koje označavaju te tri zajednice. Isto je i sa samim Božjim grobom, koji je podijeljen na sve tri zajednice, koje imaju ista prava na Božji grob, što znači imati liturgiju u Božjem grobu u određene sate – objašnjava fra Siniša dodajući kako je u bazilici zbog statusa quo na snazi samo zimsko računanje vremena.
– Kada se promijeni na ljetno računanje, ovdje ostaje zimsko jer toga naprosto nije bilo kada je donesen status quo. U posljednje vrijeme nije bilo velikih problema. Ljudima koji nisu upućeni to može biti neobično i strano, ali to treba razumjeti u postojećem kontekstu jer ovo je mjesto svima sveto i svi bi htjeli imati djelić toga mjesta, bilo Pravoslavna crkva, Katolička, Armenska… Nesporazumi ne nastaju zato što netko želi imati prevlast nad nekim ili zbog toga što se netko nekome ne sviđa, već zato što je to svima sveto mjesto. Primjerice, kalvarija kao mjesto gdje je Krist umro i grob gdje je uskrsnuo važni su svim kršćanima i jasno je da bi svi ondje htjeli imati nešto više, biti ondje dvije-tri minute više kako bi ondje slavili liturgiju – kaže fra Siniša dodajući kako posljednjih godina nema sukoba i obračuna u bazilici.
Napetosti su se znale prije događati, ali hvala Bogu, posljednjih godina, čak i u ovih 10 koliko sam u Svetoj Zemlji, nije bilo većih problema. S Grčkim patrijarhatom, primjerice, imamo jako dobre odnose i zadnji kustod, koji je danas apostolski administrator ovdašnje biskupije, uspostavio je jako dobre odnose pa se razgovara o svemu i sve se zajedno rješava. Ako se vidi da bi nešto moglo stvoriti nesuglasice, razgovara se o tome. Postoji komisija za status quo, koja se sastaje barem jednom mjesečno da se vidi kako stvari funkcioniraju i normalno se komunicira. Ono što mogu posvjedočiti jest da su međuljudski odnosi doista na normalnoj razini – kaže nam fra Siniša otkrivajući da, nakon što baziliku izvana zaključa jedna od dvije muslimanske obitelji koje imaju ključ, oni unutra ostaju zaključani.
Crkva se zatvara izvana i mi, kad smo zatvoreni u bazilici, više ne možemo izaći iz nje. Ostajemo zatvoreni u bazilici. Svaka zajednica zatvara ili otvara crkvu svaka tri dana. Mijenjamo se. Ovisi i o blagdanima pa, ako je neki naš blagdan, onda mi otvaramo ili zatvaramo crkvu. Što znači otvoriti ili zatvoriti crkvu? To znači biti unutar bazilike kada se ona zatvara. Postoje male ljestve koje se stave van kroz prozor na vratima bazilike, kako bi onaj tko zaključava baziliku mogao doći do gornje brave jer je ona visoko. Ponovno se uzimaju te ljestve unutra i otvaranje i zatvaranje crkve znači, dakle, biti prisutan kako bi se otvorilo ili zatvorilo crkvu. I svaka zajednica to radi jedan dan. Zimi se bazilika otvara u četiri ujutro i zatvara u 19 sati – tumači fra Siniša, s kojim se u bazilici nalazi i fra Matej Ećimović.
Istinitost Isusova uskrsnućađ
Njih dvojica bili su domaćini prošloga tjedna dubrovačkom biskupu mons. Mati Uziniću, koji je predvodio 320 hodočasnika svoje biskupije u organizaciji udruge Sveta Zemlja iz Hercegovine, jedno od najvećih hrvatskih hodočašća te prvi put služio misu na samom Kristovu grobu.
– Teško je izreći dojmove nakon takva iskustva. Neopisivo! I prije sam bio u Svetoj Zemlji, ali ovo je prvi put da sam u Isusovu grobu, cilju našeg hodočašća, ali i polazištu kršćanskog života i evanđeoskog navještaja, mogao slaviti misu. Isusov grob mjesto je uskrsnuća. Zato je to najvažnije mjesto Svete Zemlje i Zemlje uopće. Na mjestu praznog groba i danas se hodočasnik može uvjeriti u istinitost Isusova uskrsnuća.
Ako pritom slavi i euharistiju, onda mu je zajamčen i osobni susret s uskrsnulim Gospodinom – rekao nam je biskup Uzinić dodajući kako je Sveta Zemlja trajni svjedok Božjeg milosrđa iskazanog čovječanstvu, ali i trajna prilika da se iskaže milosrđe ljudima koji žive na tim prostorima, osobito malobrojnoj kršćanskoj zajednici koja opstaje čuvajući sveta mjesta samo zahvaljujući hodočasnicima te da je zato ona bila prvi izbor za hodočašće u Godini izvanrednog jubileja milosrđa i sv. Vlaha.
Ovo je treći put da sam bio u Svetoj Zemlji. Svaki put dojmi me se nešto drugo. Ovaj ću put izdvojiti tri stvari. Najprije je to već spomenuto iskustvo Isusova groba, zatim je to iskustvo Nazareta kao mjesta njegova utjelovljenja po Marijinu pristanku. Ovom bih, kao treću stvar, dodao naše hodočasnike i primjetnu promjenu koja se dogodila u njima tijekom sedam prekrasnih hodočasničkih dana po Svetoj Zemlji i svetim mjestima.
Kako je to ljepo neka te dragi Bog Blagoslovi i vodi