Vi i dalje služite Crkvi i svojim znanjem pomažete njezin rast, kazao je papa Franjo papi emeritusu Benediktu XVI. Dvojica papa susrela su se i zagrlila jučer na svečanosti u povodu 65. obljetnice svećeničkog služenja Josepha Ratzingera, koji je zaređen 29. lipnja 1951. u duomu u Freisingu, zajedno sa starijim bratom Georgom. Benedikt XVI. u završnom govoru kazao je Franji kako se nada da će nastaviti svoj put milosrđa.
– Vaša dobrota mjesto je na kojem stanujem i gdje se osjećam zaštićenim – kazao je Benedikt XVI. nasljedniku Franji.
Svjedoče Božju ljubav
Svečanost je bila skromna, kako je želio Ratzinger. Dvojica papa dva su se puta zagrlila, prije i poslije govora. Zbor Sikstinske kapele pjevao je “In insigni die solemnitatis vestrae”. Franjo je podsjetio na tekst koji je Ratzinger posvetio svećeništvu kada je spomenuo kako je Isus samo pitao Šimuna: “Ljubiš li me?”
– Koliko je to točno i lijepo jer u tome pitanju Isus utemeljuje pastira – kazao je Franjo. To dominira životom svećenika u službi. Franjo je kazao kako je Ratzinger uvijek svjedočio ljubav prema Isusu i to čini i danas. Bez obzira na sve što se zbiva, najvažnija je stvar svećeničkog života stalna prisutnost Gospodina, a “mi ga želimo, neprekidno smo s njime, ljubimo ga, duboko vjerujemo u njega i vjerujući u njega stvarno ga ljubimo. A ta ljubav nam stvarno ispunjava srca”, kazao je Franjo.
– Vjerovanje u njega omogućava nam da mirno i sigurno hodamo po vodi, pa i u nevremenu, kao što se dogodilo Petru. Ta ljubav i ta vjera ono su što nam omogućava da gledamo u budućnost ne sa strahom ili nostalgijom, već s radošću, pa i u našim već poodmaklim godinama – kazao je Franjo i zatim govorio o sadašnjem životu Benedikta XVI. koji je odstupio zbog poodmakle dobi.
– Upravo živeći i svjedočeći na toliko intenzivan i svijetao način tu jedinu stvarno odlučujuću stvar – imati pogled i srce usmjereno Bogu – vi, Svetosti, nastavljate služiti Crkvu, ne prestajete snagom i znanjem davati svoj prilog njezinu rastu. I to činite iz onog malog samostana Mater Ecclesiae u Vatikanu koji tako postaje nešto drugačije od onih zaboravljenih kutaka u kojima kultura otpada danas pokušava vezati ljude kada, u određenoj dobi, nemaju više snage – kazao je Franjo o sadašnjem životu Ratzingera.
Taj drugačiji život Ratzingera, u odnosu na one koji bivaju bačeni u zaborav, opisao je Franjo i naglasio kako mu to daje snagu i čini Crkvu snažnom. Franjo je svoj govor zaključio željom da Benedikt XVI., koga je oslovljavao sa “Svetosti”, može i dalje osjetiti Božju ruku milosrđa, “da ga ona podržava kako bi mogao svjedočiti Božju ljubav”.
Duboka promjena u svijetu
Na koncu je Benedikt XVI. ustao i održao kratki govor bez pisanog predloška. To je prvi put da je papa emeritus Benedikt XVI. u javnosti držao govor u prisutnosti svoga nasljednika pape Franje.
“Sveti Oče, draga braćo, prije 65 godina jedan brat koji je bio zaređen zajedno sa mnom odlučio je napisati na svoju sličicu kao spomen na mladu misu samo, osim dakako imena i datuma, jednu riječ na grčkom jeziku: Eucharistomen, uvjeren kako je u toj riječi, u njezinim tolikim dimenzijama, sve što se može kazati u tim trenucima.
Eucharistomen znači ljudsko hvala, hvala svima. Hvala, prije svega, vama, Sveti Oče! Vaša dobrota, od prvog trenutka vašeg izbora, u svakom trenutku moga života me pogađa, vodi me stvarno, iznutra. Više nego vatikanski vrtovi i sva njihova ljepota, vaša dobrota je mjesto u kojem živim, osjećam se zaštićenim. Zahvaljujem na riječima, na zahvalama, na svemu. Nadam se da ćete vi moći ići naprijed sa svima nama na tome putu Božjeg milosrđa, pokazujući Isusov put, prema Isusu, prema Bogu”, kazao je papa emeritus Benedikt XVI. te na koncu poželio duboku promjenu u svijetu kako ne bi bio mjesto smrti, već mjesto života i ljubavi, one koju poklanja Gospodin.
Pitam se šta bi na sve ovo rekao Benedikt IX