Posljednja dva mjeseca u učionici drugog razreda u Osnovnoj školi Galdovo, zajedno s učenicima, na nastavi su i dva bichon havanezera.
Rad s djecom s teškoćama
Šest sati ponedjeljkom, inače “danom bez torbi” u ovom razredu, kujice Evi i Heidi sjede iza đaka, dok mališani prate nastavu, okupljeni u krug oko učiteljice. Dok tijekom odmora đaci stoje u redu kako bi pomazili četveronožne prijateljice, za vrijeme sata nema interakcije, osim ako pas sam ne priđe učeniku. Evi i Heidi su, naime, prošle obuku pa prepoznaju kako se dijete osjeća te signaliziraju to učitelju.
– Primjerice, kada je djetetu dosta učenja, pas legne na knjigu – kazala je Renata Fridrich, predsjednica Društva Naša djeca, koje je počelo s provedbom ovog projekta, jedinstvenog u Europi. Na ideju je Renata došla nakon što je posljednje tri godine na terapije s djecom s teškoćama u razvoju počela voditi i pse te primijetila 70-postotno poboljšanje.
Nema buke pod odmorom
Da su i osnovnoškolci s oduševljenjem prihvatili male četveronošce potvrđuje učiteljica Kate Friš.
– Pratimo njihove reakcije. Na nastavi vlada vedro ozračje, ali i radna atmosfera. Za vrijeme odmora, kada učenici inače viču i trče, dok su psi kod nas, toga nema – objasnila je Kate dodajući i da učenici pse i šeću uz nadzor učitelja. Nakon što “odrade” svoj dan u školi, Evi i Heidi s učiteljem Bojanom Iličićem odlaze do đaka koji zbog teške bolesti nastavu ima kod kuće.
– Dok nas dvoje učimo, psi se šeću, a kada je Kristijanu dosta, jedna od kujica dođe do njega da ju pomazi. Psi pomažu jer svojim signalima i meni daju do znanja kako se Kristijan osjeća pa u skladu s tim znam trebam li mijenjati aktivnost – kazao je Bojan.Renata Fricrich prvu kujicu, Evi, nabavila je zbog svog sina koji ima teškoće u razvoju, a odmah ju je počela koristiti i u terapijskom radu s drugom djecom. Ove godine obitelji se pridružila i Heidi, a osim što pružaju pomoć kronično bolesnoj djeci, djeci s posebnim potrebama te traumatiziranoj djeci, konačni cilj Renati je koristiti pse za rad s djecom koja su zlostavljana i zanemarivana.
– Odabrali smo ovu vrstu jer su mali pa su stoga pogodni za sve institucije, a i djeci nisu zastrašujući – kazala je Renata. Projekt podupiru ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te socijalne politike i mladih, Grad Sisak i Sisačko-moslavačka županija.
