Sa zapada na istok Njemačke u proteklih 25 godina tekle su milijarde eura pomoći, oko dvije tisuće milijardi, a s istoka na zapad išli su mladi ljudi, njih 3,3 milijuna. Četvrt stoljeća nakon ujedinjenja nekadašnja Deutsche Demokratische Republik, DDR, ima manje stanovnika, stanovništvo je starije, ali ipak imaju 23.585 eura bruto društvenog proizvoda po stanovniku. To je više nego dvostruko više nego 1990., ali još zaostaje za standardom bogatog zapadnog dijela države, gdje je BDP po stanovniku 35.391 euro.
Danas na istoku ima puno više zadovoljnih povratkom u zajedničku državu nego na zapadu, ali prije četvrt stoljeća to je bio šok od raspada sustava i privrede, zbog kojeg istočni Nijemci do 1994. jedva da su rađali djecu, od 1990. do 1994. godišnje se rađalo samo 71 tisuća djece, što je bio velik pad u odnosu na prijašnjih 163 tisuće. Bilo je to u vrijeme kad je kapitalizam došao prenaglo i potopio istočnonjemačke socijalističke divove.
Natalitet se nakon toga ipak oporavio i danas s oko 100 tisuća novorođenih u godini prestiže zapadni, ali mladi i dalje odlaze na zapad, ali s istoka se kući vraćaju ostarjeli gastarbajteri. Tako je istočna pokrajina Saska-Anhalt izgubila svakog petog stanovnika, ali su zato profitirali Bavarska s rastom od 8,7 posto i Baden-Württemberg sa 6,3 posto. Puno toga se promijenilo istočnim Nijemcima, pa su 1991. vidjeli prvu gay paradu na koju su došli ljudi iz cijele zemlje, plesalo se uz techno i Berlin se pretvorio u prijestolnicu te glazbe, sve dok se nije dogodila tragedija s 21 žrtvom 2010.
Nakon ujedinjenja, i žene na istoku počele su odgađati prvu trudnoću. Na istoku je, naime, dob majke pri prvom porođaju bila u prosjeku 22,9 godina, na zapadu 26,8. Danas je to podjednako, na istoku 28,1, na zapadu 29,5 godina. Na istoku su, zanimljivo, poljoprivredna imanja veća, kao posljedica nekadašnjih seljačkih zadruga. Na istoku manje ljudi ima oružje, manje od 40 komada oružja na tisuću stanovnika, u dijelovima zapada ima i više od 100 komada na tisuću stanovnika. Istočni Nijemci najčešće ljetuju na Baltičkom moru, u Austriji, Bavarskoj i Španjolskoj, koja je na prvom mjestu u srcu zapadnjaka, a slijedi Italija.
Zemlje bivše Jugoslavije, što znači u prvom redu Hrvatsku, za dlaku nešto više vole istočni od zapadnih Nijemaca. Na istoku se više cijepe protiv gripe, ali i sasvim malu djecu češće daju u jaslice, jer tamo su majke odavna uobičajile raditi, a država se pobrinula da jaslica ima dovoljno, dok su zapadnjakinje ostajale kod kuće uz djecu. Postoje i neke jezične nijanse, pa tako na istoku za plastiku kažu Plastik, na zapadu Plaste. Takvu je statistiku objavio lani njemački list Die Zeit, povod je bila obljetnica pada Berlinskog zida, a upravo danas, 3. listopada, dan je njemačkog ujedinjenja.
Kako je riječ o srebrnom piru ovog braka iz ljubavi koji su Nijemci čekali tako dugo, više od četiri desetljeća, slavi se gotovo kao na istoku odakle sad dolaze stotine tisuća novih stanovnika: puna tri dana. Povod je to za različita viđenja, pa tako slobodna novinarka Mely Kiyak, porijeklom iz kurdske obitelji koja je u Njemačku došla iz Turske, za Zeit piše kako jedinstva zapravo nema, osim ako se ne govori o jedinstvu desničarskih radikala. Tako su istočni Nijemci Beate Zschäpe, Uwe Mundlos i Uwe Böhnhardt nesmetano ubijali useljenike na zapadu, piše ova autorica.
Beate Zschäpe na čelu je neonacističke grupe kojoj se sudi u Münchenu, na istom sudu kao i proces hrvatskim šefovima tajne službe. Čini se da su neonacistički lideri sa zapada našli plodno tlo na istoku, tamo dobro kotira i neonacistička stranka NPD, koja je, tumači se, uskočila između otklona od ljevice i razočaranosti istočnjaka dosezima slobodnog tržišta i demokracije. Posebno su se dobro neonacisti primili u Thüringenu, pokrajini u kojoj je danas 16 posto stanovništva manje nego 1990.
Danas se u Berlinu trasa zida koji je dijelio zapad od istoka više ne primjećuje, ali mnogi ocjenjuju da je zemlja još podijeljena te da se neki dijelovi nikad nisu oporavili nakon što su mnoga socijalistička poduzeća bankrotirala. Ipak, stanje kod siromašnijeg brata uvijek je u sjeni, jer se svi dive njemačkim briljantnim rezultatima, velikom izvozu, rekordno niskoj nezaposlenosti. Nezaposlenost je na istoku, naravno, veća, unatoč tome što puno onih koji traže posao odlaze na zapad. To je dovelo do paradoksalne situacije, pisao je Washington Post, jer mladi sa sela na istoku odlaze u veće gradove na zapad, a onda istočne kompanije nemaju dovoljno početnika, pa po njih odlaze u Poljsku i Češku, iako bivši DDR nešto više njeguje ksenofobiju, kako je to pokazalo istraživanje Sveučilišta u Leipzigu u kojem je ispitano 16 tisuća Nijemaca tijekom 10 godina.
Na zapadu su već desetljećima naučili živjeti s Turcima, Hrvatima, Srbima, Bošnjacima, a na istoku doseljenici su bili samo oni rođeni u komunističkom lageru, u Rusiji, Kazahstanu, Ukrajini. U jednom su dva dijela zemlje slična, podjednak je broj samačkih kućanstava i čini oko 40 posto ukupnog broja kućanstava. U Berlinu, koji je u proteklih 25 godina također izgubio 0,7 posto stanovnika, više od 80 posto ljudi žive sami ili sa samo još jednom osobom, s troje i više članova je samo 18 posto kućanstava. Sve zajedno, način života u Njemačkoj više nije obiteljski, djeca se sve više rađaju izvan braka, podjednako na istoku i na zapadu. Zanimljivo je da neonacisti uspijevaju upravo u Thüringenu, pokrajini čije je gospodarstvo od 1991. do 2013. naraslo čak 73,9 posto, što je više nego dvostruko više od njemačkog prosjeka u tom periodu od 32,5 posto. Novac i investicije koje je zapad ubacio na istok ipak su dali rezultata, jer istok je u bruto društvenom proizvodu po stanovniku zaostajao dvije trećine, a sad zaostaje jednu trećinu. Unatoč razlikama, napredak je očito velik, na istoku su sagrađena i nova 973 kilometra autocesta, što je 50 posto više nego što su imali. Uostalom, 25 godina i nije tako puno vremena, kao što bi istočnim Nijemcima mogle objasniti različite hrvatske vlade.
Normalno je da postoje razlike. Pa bivša zapadna Nemačka nije se preko noći razvila, bile su potrebne godine mukotrpnog rada, izgradnje i uređenja zemlje. Sve to potrebno je i da bi se uredila istočna Nemačka, ali i sve druge zemljee EU, članice bivšeg istočnog bloka. Ja sam upravo u bivšoj istočnoj Nemačkoj gde sam dobio posao. Ovde gde sam došlo je i mnogo drugih radnika iz cele EU, a dolaze i srednjoškolci na školovanje. Nemačka kao organizovana i odgovorna država na taj način podstiče povećanje stanovništva u regionima gde je nepovoljan odnos mladih u odnosu na starije stanovništvo, i taj proces ima veliki pozitivan uticaj na rast ekonomije. U zapadnoj Nemačkoj nisam živeo ali jesam u Engleskoj i Francuskoj i mogu reći da ovde gde sam u istočnoj Nemačkoj uslovi života i infrastruktura nisu ništa slabije razvijeni nego u zapadnoj Evropi. Čak mislim da ovde ima više potencijala za ekonomski rast nego u zapadnom delu Nemačke.