Jeste li znali što je zajedničko Zdravku Mamiću i Zvonimiru Bobanu? Naime, obojica su svojedobno imala – brata u Hajduku! Ante Stojan, najstariji od trojice braće Mamić (rođen 1957. godine), u šampionski je Hajduk došao u jesen 1979. godine iz Zagrebačkih plavih, te skupio tri službena nastupa i 12 u prijateljskim utakmicama. Debitirao je 7. listopada 1979. godine, u utakmici s Vardarom na Poljudu (0:0) ušavši u igri umjesto pokojnoga Mladena Bogdanovića. Ante Stojan, nekada brkati, streloviti napadač bijelih, među ostalim nastupio je i u prijateljskoj utakmici, 27. siječnja 1980. godine na Poljudu, u kojoj je Hajduk pobijedio Manchester United sa 6:0.
Da, Ante Stojan Mamić i Zoran Mamić do dana današnjeg jedina su braća od kojih je jedan nastupao samo za Hajduk, a drugi samo za Dinamo. Zoran je znao reći kako je Stojko bio ‘po talentu četiri bio koplja ispred oba svoja brata’...
– Imao je potencijala za svjetsku klasu. Zašto nije uspio? Često su treneri bili nepravedni prema njemu, a on nepravdu nije trpio. Bio je bez nadzora, nije imao nikoga iza sebe, jer roditelji su nam u to vrijeme bili u Njemačkoj. Ja sam tada živio s bakom i sa Zdravkom – kazao je svojedobno Zoran Mamić.
Dražen Boban, stariji brat poznatijega Zvonimir Bobana, za Hajduk je debitirao u rujnu 1988. godine protiv tuzlanske Slobode.
- Nisam izravno iz Dinama išao u Hajduk, nego iz Sturma. U Hajduku je trener bio Nadoveza, pomoćnik je bio Peruzović, a doveo me sportski direktor Jurica Jerković. Znate, nitko nije imun na poziv Hajduka. Kada vam se to ponudi, teško se odbija, jer Hajduk je ipak veliki klub, naš klub. U Splitu sam bio primljen izvrsno, kao da sam domaći igrač. Družio sam se najviše s Frankom Bogdanom, našim zetom Jurkovićem, Vučevićem, Grgicom Kovačem, Španjićem. U to vrijeme bili su u Hajduku i Pudar, Štimac, Bokšić, Jarni, Gračan... - ispričao nam je jednom Dražen Boban i dodao:
- U Hajduku sam se realizirao kao igrač i to me vratilo u Dinamo. Da je Luka Peruzović tada postao prvi trener, možda bih i ostao u Hajduku, jer sam s njim imao dobar odnos. Dok s Nadovezom nisam bio u nekim odnosima. No, moja je želja uvijek bio Dinamo.
Kad su u pitanju ostale rodbinske poveznice između igrača Dinama i Hajduka, najpoznatija je i najzvučnija ona između oca i sina Kranjčara, Zlatka i Nike, dvojice hrvatskih nogometnih velikana čija su imena u različitim epohama izazivala ogromne emocije kod navijača plavih i bijelih. Cico je bio Dinamova ikona, maskota i zaštitni znak između 1973. i 1983. godine, ali i kao takav ličnost koja se nije libila svoga sina, tada Dinamovoga kapetana na prijelomnici karijere, usmjeriti prema Splitu. Taj je Nikin transfer iz Dinama u Hajduk u siječnju 2005. godine izazvao neslućenu euforiju među Hajdukovim navijačima. Tako Kranjčari u obiteljskoj riznici trofeja imaju čak tri igračka naslova prvaka s Dinamom i Hajdukom: Zlatko je bio prvak s plavima 1982., a Niko 2003. s plavima i 2005. s bijelima.
Jednak učinak imaju otac i sin Davor i Duje Čop. Naime, stariji Čop – inače nekada izvanredan gol-igrač - bio je dio Ivićeve šampionske Hajdukove momčadi u sezoni 1978./1979., a njegov sin Duje ima dva naslova prvaka s Dinamom: 2013. i 2014. godine.
Zanimljivost je kako su otac i sin vratari, Branko i Željko Stinčić, obojica bili jugoslavenski reprezentativci, te su obojica nastupala za Hajduk i Dinamo. Branko je služio vojni rok u Splitu, te je tamo branio za Mornar, gdje su ga skautirali uočili Hajdukovi stručnjaci s Lukom Kaliternom, pa je od 1946. godine bio prvi vratar Hajduka s kojim je te godine osvojio prvenstvo Narodne Republike Hrvatske. Njegov sin Željko Stinčić s Dinamom nije bio prvak, ali je 1980. osvojio Kup maršala Tita.
U današnjoj Dinamovoj momčadi čak su trojica nogometaša čiji su očevi nekada bili igrači Hajduka: Marko (Joso) Bulat, Martin (Mate) Baturina i Moreno (Boris) Živković, a donedavno je u Dinamu bio i Gabriel (Tomislav) Rukavina. I dok trojica prvospomenutih očeva, Joso Bulat, Mate Baturina i Boris Živković, nemaju naslove prvaka s Hajdukom, njihovi sinovi već su barem jednom okrunjeni s Dinamom. Tako je mlađahni Moreno Živković imao dva nastupa za plave u prošloj šampionskoj sezoni. Joso Bulat pak ima naslov prvaka iz 2001. godine sa Zagrebom.
Čak je i jedan Dinamov predsjednik, pokojni Josip Šoić, imao sina koji je bio Hajdukov igrač, no Željko Šoić nije ostvario niti jedan službeni nastup za bijele, nego samo pet u prijateljskim utakmicama, dok za Dinamo ima 30 nastupa.
Evo popisa rodbinskih veza Hajdukovih i Dinamovih igrača:
- Otac u Dinamu, sin u Hajduku: Zlatko (301 službeni nastup za Dinamo) i Niko Kranjčar (63 za Hajduk/119 za Dinamo);
- Otac u Hajduku, sin u Dinamu: Branko (43 za Hajduk/60 za Dinamo) i Željko Stinčić (221 za Dinamo), Stipe (202 za Hajduk) i Franko Andrijašević (15 za Dinamo/84 za Hajduk), Davor (137 za Hajduk) i Duje Čop (125 za Dinamo/55 za Hajduk), Tomislav (52 za Hajduk/118 za Dinamo) i Gabriel Rukavina (11 za Dinamo), Mate (75 za Hajduk) i Martin Baturina (109 za Dinamo), Josip (88 za Hajduk) i Marko Bulat (78 za Dinamo), Boris (66 za Hajduk) i Moreno Živković (8 za Dinamo);
- Jedan brat u Hajduku, drugi u Dinamu: Stojko (3 službena za Hajduk) i Zoran Mamić (164 za Dinamo);
- Jedan brat u Dinamu, drugi u Hajduku: Zvonimir (114 za Dinamo) i Dražen Boban (5 za Hajduk/19 za Dinamo).
Stojan Mamić. Ili Stojko. Ti izmišljeni dodaci da bi se pohrvatilo neko ime nisu potrebni. Ante, Mate, Frane.... Pa ne srami se valjda vlastitog imena.