Bilo je oko šest ujutro. U domu obitelji Križanac u Omišu Ivica se priprema za odlazak na posao. S druge strane, u Sinju iz kreveta se diže 19-godišnji Kristijan Mandić. Spava kod tete, otac ga vozi na treninge, na provjeri je u Splitu, igra u drugoligašu HAŠK-u, svaki trening mu je poput finala Lige prvaka. Dvije različite priče, dva svijeta... Ali, kad dođu kod Zorana Vulića, i Križanac i Mandić imaju isti tretman, nema popusta ni za koga. Proslavljeni je internacionalac na tko zna kojim već pripremama, no nije mu ništa teško.
Dvosatni trening, šesnaest Vulićevih stanica. Križanac ima pravo malo zadirkivati Obilinovića, ali to je dovoljno da između vježbi svima dođe osmijeh na lice. Vidite kako rade, ja im nisam ni potreban – smješka se Vulić.
– Idemo, istrčavanje – naredio je trener.
Opet se iskazao Križanac, u utrci na pedeset metara pomeo je mladog Rebića. Dobro, možda mu je Splitova velika nada malo popustila, ali ide taj Križanac.
– Lakše, Ivica, lakše – zabrinuto će Vulić.
– Šefe, ja sam ovo na 60 posto – uzvratio je Križanac.
Kao i svaki put, u Park mladeži svratio je predsjednik kluba Slaven Žužul. Pogledao je što se radi, objasnio je Vuliću da će u roku od tri mjeseca biti završeni radovi na pomoćnom terenu. A do tada za pripreme ovakve vrste, ove osnovne, Split se mora snalaziti. Tako Vulić treninge na terenu mora raditi u Dugopolju na umjetnoj travi. Splitovu dvojcu pala je na pamet dobra ideja, zašto ne bi trenirali na Hajdukovu pomoćnom terenu. Bijelih nema u Splitu, travnjak je slobodan.
– Marine, ovdje Slaven Žužul. Možete li nam iznajmiti vaš pomoćni travnjak, ne trebaju nam svlačionice, platit ćemo koliko treba – odmah je Žužul nazvao Hajdukova predsjednika Marina Brbića.
– Moram provjeriti kakvo je stanje pa ću se javiti – uzvratio je Brbić.
Pola sata kasnije javio se s lošim vijestima za Žužula.
– Ne možemo vam iznajmiti travnjak. Moramo ga čuvati za našu momčad, zbog toga je i otišla na pripreme u Međugorje – na fin je način Brbić odbio Žužula.
Split je postao relevantna činjenica našeg nogometa, što nedvojbeno "žulja" bijele.
Da je bilo obrnuto, tj. da je Brbić molio Žužula da mu omogući trening na Splitovu travnjaku...Digla bi se Torcida na demonstracije i osudila Žužulov bezobrazluk, na Pjaci bi se potpisivala peticija u kojoj bi se osuđivala nekorektnost maloga Splita prema velikom Hajduku, s naslovnica bi vrištale osude neviđenog čina, organizirali bi se okrugli stolovi, javne tribine i specijalne tv emisije. A možda bi neka eminentna pera najavila smak svijeta.