Predsjednica Vlade Jadranka Kosor je u Banskim dvorima primila zlatnu hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju. Nakon što je čestitala vaterpolistima na medalji te im zahvalila na promociji Hrvatske u svijetu, uslijedio je za nju mali šok. U prigodi koja je obično puna kurtoazije, vaterpolisti se nisu ustručavali premijerku izravno upozoriti na svoje probleme, ali i probleme hrvatskog sporta u cjelini.

– Igrama ste nas učinili jako ponosnima. Toliko da smo ministri i ja zamalo skočili u bazen s vama – rekla je premijerka Kosor.

Ulaganja su premala

U ime igrača predsjednici Vlade obratio se kapetan dupina Samir Barač:

– Dugi niz godina upozoravamo da je tretman sportaša u Hrvatskoj loš, no vidimo da se ne mijenja. Nije uopće stvar u tome koliko ćemo dobiti od Vlade za ovo zlato, već u ulaganju države u sport općenito. A prema mišljenju nas i kolega iz drugih sportova, ono je premalo – rekao je Barač te spomenuo i sportske mirovine odnosno naknade:

– Dok Srbi sportašima daju naknade, kod nas se događa da neki nakon karijere postaju socijalni slučajevi. To je nedopustivo.

Složio se i Miho Bošković:

– Možda nemamo pravo uspoređivati se s razvijenim europskim zemljama, ali čak i susjedne zemlje imaju puno bolje zakonski uređeno financiranje sporta – zaključio je Bošković.

Premda je nedavni sporazum o zapošljavanju sportaša u Ministarstvu obrane korak naprijed, posebice za neke individualne sportove (borilački, streljaštvo, skijaško trčanje...), sport u Hrvata trebao bi imati puno bolji status. Barem sudeći po tome da je teško naći člana vladajuće političke elite koji neće reći da su sportaši naši najbolji veleposlanici, da je sport naš najbolji izvozni proizvod.

O statusu sporta najbolje govori ustroj državne vlasti. Za razliku od kulture, s kojom se često zna uspoređivati, sport nikad nije imao ministarstvo. Imao je pomoćnika ministra, potom i državnu tajnicu, no sada ima samo ravnatelja uprave za sport, što je četvrti rang ispod ministra.

– Mi nismo toliko opijeni dosezima našeg sporta da bismo tražili posebno ministarstvo, ali vjerujemo da zaslužujemo državnu upravu, ustrojbenu jedinicu koja bi bila samostalni korisnik proračuna i izravno bi odgovarala vladi – kazao nam je glavni tajnik HOO-a Josip Čop.

Kad su se žalili, vaterpolisti su mislili i na činjenicu da jedan Jasmin Stavros u društvu ima bolji status od Nenada Žugaja, momka koji se bavi jednim od najstarijih olimpijskih sportova (hrvanjem) i koji je treći na svijetu u onome što radi. Premda se u svojoj branši nikad neće ni približiti međunarodnoj vrijednosti Blanke Vlašić, jedna Severina ima pravo na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a svjetska atletska prvakinja nema. Blanka ima svoju sportsku stipendiju, no samo dok postiže vrhunske rezultate, a Seve kad jednom stekne status, ima ga do kraja.

Nada otišla sa Sanaderom

Blanka nema pravo niti na naknadu za iznimne sportske uspjehe, a takve naknade ne bi imale veze s mirovinskim sustavom i godišnje bi državu za sve sportaše stajale oko 19 milijuna kuna. Već osam godina Klub olimpijaca zalaže se za naknade kojima su sportaši najbliže bili za vladavine Ive Sanadera, s kojim je, izgleda, otišla i posljednja nada.

– Žalosno je da naša najveća rukometašica svih vremena Kaja Ileš ima mirovinu od 1500 kuna? Srpski boksački trener Miroslav Popović mjesečno dobiva 800 eura zahvaljujući tome što mi je stajao u kutu na OI u Seulu kada sam osvojio broncu. Nazove me i u šali kaže: “Opet mi od tebe došla lova”. Zove me i veliki rival Josipović iz Banjaluke da mi kaže: “I kod nas u Republici Srpskoj to je riješeno” – priča nam Damir Škaro, glavni tajnik Kluba olimpijaca.

Medaljaši dobivaju od 350 do 1000 eura

Glavni tajnik Srpskog olimpijskog odbora Đorđe Višacki objasnio nam je njihov sustav vrednovanja sportskih uspjeha:

– Pravo na nacionalno priznanje stječu svi sportaši koji su osvojili medalje na olimpijskim igrama, ali i na svjetskim i europskim prvenstvima u olimpijskim sportovima. Nakon navršenih 40 godina, prima se mjesečni iznos od 350 eura koliko su zaslužili brončani s europskih prvenstava do 1000 eura koliko dobiju olimpijski pobjednici. Zlato na olimpijskim igrama vrijedi tri prosječne plaće, srebro dvije i pol, a bronca dvije. Zlatni sa svjetskog prvenstva ima pravo na dvije i pol plaće, srebrni na dvije, a brončani na jednu i pol plaću. Raspon je od jedne, koliko se dobije za europsku broncu, do tri prosječne plaće.

Slovenci svojim odličnicima nisu voljni dati mirovine, ali su spremni dati im dodatak na koji će pravo imati kao zaslužni državljani i pomoći im da se uključe u društvo nakon karijere.