Uzeo je gitaru i zasvirao vrlo prigodnu "Perfect Day" od Loua Reeda, a završio s neizbježnim klasikom "Johnny Be Good". Uz brojne hrvatske zastave ispred pozornice, scena je bila takva da je i direktor reprezentacije Vedran Pavlek pustio suzu. Zajedno s Kanađaninom Janykom, Ivica je domaćine pogodio u žicu.

– Otpjevali smo im lokalnu himnu "Berner Oberland" jednostavnih riječi, koju sam čuo i prije, no ove godine nam je ušla u uho. Publika je bila oduševljena. To vam je kao da neki stranac u Zagrebu otpjeva "Serbus Zagreb".

Kad je postolje - sviram

U devet godina Ivica je u Wengenu osam puta bio na postolju, četiri puta pobjednik. Wengen je očito postao njegova pozornica, ne samo skijaška. U nedjelju je Kostelić bio rock-zvijezda.

– Posljednji put svirao sam lani, nakon pobjede. Organizatori to pozdravljaju, potiču me na to. Sviram svaki put kada sam na postolju. U Wengenu mi se sviđa i to što su nas pobjednike vozili helikopterom u razgledanje spusta, ali i okolnih planina. Ta panoramska vožnja trajala je 15-ak minuta. Poseban je to doživljaj.

Ivica je Hrvat koji je u 2011. najviše puta razveselio naciju. Potaknulo je to i urednike da polete na krilima euforije pa su se pojavili naslovi "Ivica poput Janice". Je li to možda "zagrebalo" njegov muški ego?

– Ni u kom slučaju. To je za mene veliki kompliment. Ja se ne mogu usporediti s Janicom. Barem ne zasad. Janica je šampionka, a šampioni su pola koraka ispred nas vrhunskih skijaša. Ima ljudi koji pobjeđuju sa smiješkom, a ja ipak nisam toliko superioran da bih pobjeđivao sa smiješkom.

U skijanju nerijetko o postolju odlučuje po nekoliko stotinki. Koje je to nijanse Ivica poboljšao da su ga lansirale na vrh.

– Moje je mišljenje da je rad iza svega, a onda tek dolaze materijali i drugi detalji. Kada je u Garmischu završila prošla sezona, tata je rekao da ćemo od tada svaki dan trenirati slalom. Ispalo je tako da smo cijelo proljeće trenirali jednu disciplinu i obvezno slalom. Volumen treninga bio je ogroman, zaista smo se natrenirali i ovo je sada superkompenzacija. Osim toga, jednom kada steknete samopouzdanje, kada vam nešto uspije nekoliko puta, onda koračate velikim koracima.

Ivičina je moć koncentracije sada drukčija nego prije. Na dan utrke uspijeva se usredotočiti kao rijetko kad prije.

– To kako se nakon Münchena koncentriram za utrke prije mi je uspjelo samo nekoliko puta. Zahtijeva to dosta energije. Uspijevam isključiti sve vanjske faktore i potpuno se zatvoriti u sebe, usredotočiti misli da ne lutaju previše.

Ivica je pet i pol godina bio bez pobjede u slalomu Svjetskog kupa. Gdje je tada zapinjalo i je li to u ikojem trenutku bilo deprimirajuće?

– Nisam bio utučen jer sam se penjao na postolja, a i to su lijepi uspjesi. To je bilo ono razdoblje kada sam se orijentirao samo na slalom pa sam se ozlijedio. Vratio sam se poslije teške operacije, rehabilitacija je trajala vrlo dugo, koljeno me jako dugo prilično boljelo. Vraćati sam se počeo tek 2006. kada sam počeo trenirati brze discipline. Tada me ponovo natjecateljski preuzeo otac, otišli smo u širinu, počeli trenirati sve discipline, što me rasteretilo, a i s koljenom je bilo bolje.

Volim proljetni snijeg

Do kraja sezone ostala su četiri slaloma i tri kombinacije i logično je očekivati da će Ivičina sudbina ovisiti o tome kako će proći u tim utrkama. Osjeća li da će neka od sljedećih utrka biti psihološki posebno važna za konačni poredak?

– Ne postoji psihološki važna utrka. One su prošle, one su za nama. Svaka iduća utrka bit će posebna sama za sebe. Moram ih sve voziti kao da ništa drugo ne postoji.

Ne bi bilo zgorega da se vozi na proljetnom snijegu.

– Proljetni snijeg je bio moja prednost u Adelbodenu i Wengenu.

Nikako ne smijem podleći euforiji

Za drugi dio sezone Ivica si priželjkuje što više zdravlja i što manje euforije.

– Neću reći ništa novo, moram se pripremati za svaku utrku posebno. Ne smijem podleći euforiji, jedino tako mogu osvajati bodove. Svindal je i dalje jako opasan. Mnogo će toga ovisiti i o tome hoće li se Zurbriggen vratiti u formu. I Raich je dobar, a Janka se može uključiti jedino počne li se više penjati na postolja.

Da je ostati prvi u slalomu do ožujka

O konkurenciji za slalomski globus Ivica kaže: :

- Konkurencija je dosta jaka, a disperzija bodova je veća no prijašnjih godina. No, Hirscher (na slici) jako dobro izgleda, a Grande se polako diže. Da je ostati prvi do utrka u ožujku.

Ne bih imao ništa protiv da budem prvi u kombinaciji, sedmi u slalomu

Ivica Kostelić je iz Wengena doputovao u Kitzbühel, iz najpoznatijeg švicarskog u najslavnije austrijsko skijalište.

– I u Kitzbühelu mi pašu slalom i spust. Ovdje sam osvojio prve spustaške bodove te postigao i najbolji spustaški plasman, sedmo mjesto. Slalom mi je teže voziti nego drugdje jer mi je teško iz glave izbaciti da zapravo vozim kombinaciju. Ne bih imao ništa protiv niti da budem prvi u kombinaciji, a sedmi u slalomu, kao lani – kazao je Ivica.

Forma bi mi mogla pasti baš za Svjetskog prvenstva

Poput oca Ante, i Ivica očekuje da će mu potkraj siječnja pasti forma.

– Nemoguće je zadržati takvu formu cijelo vrijeme. Moglo bi se dogoditi da krivulja bude nisko baš za Svjetskog prvenstva, no svjetske medalje nam nisu toliko važne koliko veliki Kristalni globus. Nadam se da ćemo smanjenim brojem utrka u veljači vratiti formu za završnicu Svjetskog kupa – objasnio je Ivica.