Kakav je plan?
– Dobila sam posao u Međunarodnom olimpijskom odboru, u ponedjeljak ujutro moram biti u uredu, na obali Ženevskog jezera, u Lausanni. Ponosim se jer bila je to moja odluka, a ne nešto na što sam bila prisiljena. Razmišljala sam godinu dana, nisam bila impulzivna.
U karijeri prolila hrpu suza
Prvi put pancerice su vam na nogama bile prije 23 godine, čega se sjećate?
– Bila sam premala, imala sam dvije godine, ali toliko su mi o tome mama Adriana i trener Zoki pričali da mi je isto kao da se sjećam. Na Krvavcu je bilo veliko nevrijeme, magla, a ja sam, onako mala i mršava, vikala: “Neću doma, ajmo još, ajmo još!” Tako je počelo, znam i datum, 29. studenoga 1989. godine.
Koliko ste suza prolili u karijeri?
– Hrpu! Ne sramim se toga, pa svatko izražava osjećaje na svoj način. Cijelu karijeru bila sam borbena i srčana, i kada sam stajala na vrhu, ali i kad sam bila razočarana. Najviše je suza bilo prve godine u Svjetskom kupu, kada sam tek tražila svoje mjesto u tom velikom svijetu. Išla sam u prvi razred gimnazije, a već sam se pripremala za Olimpijske igre. U Salt Lake Cityju 2002. bila sam najmlađa sportašica, imala sam samo 15 godina. Otišla sam na OI kao djevojčica, a vratila se kao javna ličnost. Trebalo je naći balans.
Astma je glavni razlog vašeg preranog kraja karijere, kako ste se borili s njome?
– U godinu dana koliko sam pauzirala, glavno mi je bilo da vidim kako će mi se tijelo ponašati bez profesionalnog sporta. Bolesna sam bila samo dva tjedna, što je neusporedivo prema mojih uobičajenih šest mjeseci na lijekovima. Bio mi je to prvi i posljednji znak što trebam učiniti. Nažalost, morala sam se odreći onoga što najviše volim. Ali u životu nam ne može uvijek biti sve po volji. Istina, mogla sam ostati skijati, gušiti se, plakati i biti na utrkama 25., 35. ili 40. Eto, napravila sam najviše što sam mogla. Zadovoljna sam. Još kad se sjetim svih onih odlazaka na hitnu, lijekova, pumpica u svim ruksacima, nemam više dvojbi.
Da nije bilo bolesti, biste li se uspeli koju stubu više, prema “kristalnim kuglicama”?
– I ja sam o tome razmišljala, tko zna... Da nije bilo astme, možda bih se nakon Salt Lake Cityja, Torina i Vancouvera sad pripremala za svoje četvrte Olimpijske igre, za Soči. S druge strane, da sam bila zdrava, možda ne bih toliko grizla, ne bih se toliko inatila i borila. Bez obzira na sve, imala sam rijetku sreću, od hobija sam napravila posao, i bila sam u tom poslu vrlo uspješna. U svakoj svjetskoj reprezentaciji imala bih mjesto među četiri najbolje skijašice.
U “Hemingwayu” ste imali oproštajni tulum. Kako tulumare umirovljenici?
– Željela sam se zahvaliti svima koji su mi u životu pomagali. Nisam ja za tulume. Uvjeravali su me da ću nakon karijere “podivljati”, no noćni život me ne privlači.
Što kaže majka, s obzirom na to da joj je kći otišla u penziju prije nje?
– Mama je ubacila malo crnog humora, rekla mi je da je sva sreća da je doživjela prvu penziju, da drugu sigurno neće. Ona je kao i sve mame, bila mi je tiha pozadinska podrška, a uz trenera Zokija najbolje zna moj put i za sve one suze koje sam prolila u dvadeset godina. Malo se isticala u javnosti cijelo vrijeme, a bila je jedna od najvažnijih karika moje karijere. Kao i svaka majka, ponosi se što nisam s daljinskim u ruci doma i što opet ne plačem... Zasukala sam rukave i krećem hrabro dalje.
Želim se ponovo dokazati
Jeste li u karijeri uspjeli što zaraditi?
– Ne toliko da bih mogla sjediti kod kuće. O skijanju nisam nikada ni razmišljala kao o sportu koji će me osigurati. Ionako sam radoholičarka. Iste sekunde našla sam novi posao, a kad vam netko da priliku, trebate se i dokazati...
Što vas očekuje? Koliko smo čuli, pred vama je ambiciozna karijera, bit će prilika za dokazivanje?
– Dobila sam posao u MOO-u, u sportskom odjelu zadužena sam za program “Athletes Career”. Za nasljednicu me predložio zlatni francuski biatlonac Vincent Defrasne koji je na tome poslu stažirao prije mene.
>> Cijeli intervju s bivšom hrvatskom skijašicom, jednom od najljepših u Svjetskom kupu, pročitajte u sportskom tjedniku Max! <<
nadam se jedino da njena nova \"karijera\" nije na teret hrvatskih poreznih obveznika