Nikola Pilić još se jednom popeo na Mount Everest. Čovjek koji u 72. godini života i dalje piše tenisku povijest stigao je prošlog vikenda sa Srbijom do svog petog naslova u Davisovu kupu. No, unatoč silnoj euforiji u Srbiji i jučerašnjoj velikoj proslavi naslova pred beogradskom Skupštinom, šjor Niko nije promijenio svoj ritual. Kao i kada je 2005. u Bratislavi otišao do kraja s Hrvatskom, neće ga biti na središnjem slavlju. Jučer ujutro već je automobilom sa suprugom Miom krenuo put svog Münchena.

Nisam za velika slavlja

– Nisam za velika slavlja, ja imam svoj način proslave ovakvih stvari. Sve to proživljavam intimno u sebi. Dovoljan mi je užitak da sam ponovno napravio dobru stvar, sudjelovao u nečem velikom. Zezali smo se dobro nakon pobjedničkog meča Troickog, proveselili se na službenoj večeri i to je to. Slavlje je za mlađe, Đokovića, Troickog i ostale igrače. Oni su to, uostalom, i najviše zaslužili. Supruga i ja ponovno smo otišli ranije u hotel – otkriva Pilić, koji je jučer iz Beograda ipak otišao sat vremena kasnije od planiranog.

– Već smo napustili grad kad smo shvatili da smo u hotelu zaboravili putovnice. To mi se dogodilo prvi put u zadnjih 40 godina. Što ćete, godine – našalio se na svoj račun Niko, kojeg nakon posljednjeg uspjeha mnogi smatraju najvećim živućim teniskim stručnjakom u svijetu.

– Ne znam je li tako, ja o tome posljednji mogu suditi, no mogu reći samo jedno: imam nos za stvaranje pobjednika. Znam na pravi način kanalizirati potencijal. Uz to, imam urođenu sposobnost dobre organizacije. Rezultati govore sami za sebe. Osobno sam zadovoljan onim što sam napravio u posljednjih 25 godina na reprezentativnom planu. Odveo sam do naslova tri reprezentacije. Hrvatska je bila u četvrtoj ligi Davisova kupa kad sam je preuzeo i na kraju odveo do naslova. Srbija je, pak, bila u drugoj ligi. Reprezentacija je bila dobra, no dosta toga nije štimalo u samoj organizaciji. Mojim dolaskom 2007. za šefa tima situacija je sređena, znao sam da momčad može napraviti vrhunski rezultat, no nisam se nadao da će već nakon tri godine osvojiti Davisov kup – priznaje Pilić, koji još nije odlučio ostaje li uz srpsku reprezentaciju.

– Predsjednik saveza Boba Živojinović razgovarao je odmah nakon meča sa mnom o nastavku suradnje, no još nisam odlučio o tome. Ipak sam i s ovom reprezentacijom došao do vrha i bilo bi najbolje povući se. No, ne želim time zamarati igrače, ovo su dani njihove slave, svoju ću odluku priopćiti do Božića – objašnjava Niko.

Ne vraćam se Hrvatsku

Na pitanje bi li, u slučaju oproštaja od Srbije, postojala prilika za njegov povratak u hrvatsku reprezentaciju, odlučno odgovara:

– Ne bi imalo smisla. Pet prekrasnih godina i naslov najljepši su trenuci u mojoj izborničkoj karijeri. Svoju sam misiju u Hrvatskoj završio. Uostalom, Hrvatska ima izbornika Gorana Prpića pa je sve to bespredmetno – smatra Pilić, koji je svih ovih godina u reprezentacijama vodio velike igrače, iz samog svjetskog vrha. Zanimljiva je stoga njegova gradacija najvećih tenisača s kojima je radio u Davisovu kupu.

– Na prvom je mjestu Ivan Ljubičić, na drugom Novak Đoković, a trećem Boris Becker. Zašto Ljubo? Osim toga što je velik igrač, Ivan je i velik čovjek...

Forget nije kriv, i ja bih u 5. meču izabrao Llodru  

Iako neki francuski mediji, razočarani uvjerljivim porazom Michaela Llodre (na fotografiji) u odlučujućem petom meču protiv Viktora Troickog, dovode u pitanje ispravnost odluke svojeg izbornika Guya Forgeta, Pilić misli da u cijeloj priči nema ničega spornog.

– Forget nije pogriješio, svatko bi se normalan u takvoj situaciji odlučio za Llodru. On je ove godine pobijedio u oba "živa" pojedinačna susreta u kojima je igrao, a nedavno je na turniru u Bercyju pobijedio i Đokovića. Iako je u Beogradu bila sporija podloga koja manje odgovara njegovu stilu igre, svejedno mu je trebalo dati priliku pred Gillesom Simonom. Simon nikad u karijeri nije u Davisovu kupu pobijedio u meču koji je o nečem odlučivao. Llodrina nesreća je što je u nedjelju protiv sebe imao fantastičnog suparnika – rekao nam je Pilić.