Sandra Perković, naša najbolja atletičarka, danas putuje u Budimpeštu na Svjetsko prvenstvo, na kojem će nastupiti već sedmi put. Početak sezone obilježili su problemi s ozljedom, a Sandra dobrog raspoloženja očekuje nastup u glavnom gradu Mađarske.
- Ova sezona mi je vrlo turbulentna. Jako sam se dobro bila pripremila, do ožujka bila sam u izvrsnoj formi, veoma sam se veselila natjecanju koje se trebalo održati potkraj travnja, no potom sam ozlijedila zadnju ložu i tetive desne noge. To me jako unazadilo - rekla je Sandra i dodala:
- Sa svojim timom, koji čine Branimir Vajda, Edis i Saša, krenula sam u oporavak, koji je počeo izuzetno dobro, no dva tjedna nakon povratka na bacalište pala sam pri okretu na desni skočni zglob i dogodila mi se višestruka ruptura, kako ligamenata, tako i mišića i tetive tog zgloba. To me vratilo dva mjeseca unazad, zato ništa nisam htjela ni govoriti, nisam se nigdje ni pojavljivala jer ni sama nisam znala u kakvom sam stanju. Sad sam sretna da mi je dobro i da je Budimpešta tu. Vidjet ćemo u nedjelju koliko "vrijedim", a nadam se i u utorak u finalu.
Ozljeda nije bila nimalo bezazlena.
- Za mene i cijeli moj tim posljednja četiri mjeseca bila su izrazito izazovna, teška i naporna. Cijelu zimu smo se pripremali i sanjali velike stvari, ispunjavala sam ciljeve iz mjeseca u mjesec i bilo smo presretni, jedva smo čekali sezonu, no neposredno prije prvog natjecanja počeo je za nas horor. Četiri dana prije otvaranja sezone pred domaćom publikom, ozlijedila sam se na posljednjem jakom treningu zadobivši rupturu zadnje lože i tetive desne noge dugu više od sedam centimetara. Nakon što se to dogodilo na treningu, nisam mogla vjerovati. Doduše, nisam tada ni znala što se dogodilo, samo sam osjetila užasan udarac i više nisam ništa mogla, ostala sam bez zraka i gotovo sam se onesvijestila od boli. Odmah smo nazvali magistru Mimi Vurdelju, koja je kontaktirala s profesorom Borićem u "Svetoj Katarini", i odmah smo otišli na magnetsku rezonanciju, koja je pokazala rupturu mišića i tetive. Odmah smo znali da je to jako ozbiljna ozljeda. Nakon dijagnoze, započeli smo terapiju i oporavak - istaknula je Sandra.
Oporavak je počeo dobro, ali...
- Oporavak je išao izuzetno dobro, čak i malo predobro, potpuno sam se posvetila procesu izlječenja, miting Dijamantne lige bio je za malo više od mjesec dana i vjerovala sam da imam dovoljno vremena da se pripremim. Nakon četiri tjedna, počela sam bacati disk iz mjesta, a nakon pet tjedana počela sam ga lagano vrtjeti iz okreta i raditi vježbe za noge. No potom je uslijedila još jedna ozljeda, očito kod mene sve uvijek mora ići najtežim putem. Tijekom jednog bacačkog treninga, poskliznula sam se bacajući disk i pala na skočni zglob desne noge. Iste one koju sam ozlijedila prije toga. Vjerojatno nije izdržala sile koje sam proizvela tijekom hica. To je bilo tri tjedna prije prvog mitinga Dijamantne lige u Firenci. Vjerovala sam da ću se vratiti i bacati tamo, čak sam do posljednjeg trenutka bila na popisu za nastup. Nažalost, to ipak nije bilo moguće, bilo je i više nego nerealno. Ozljeda skočnog zgloba, koja je uzrokovala višestruke rupture ligamenata, mišića i tetiva skočnog zgloba, bila je puno ozbiljnija i teža od prve ozljede, iako ja do trenutka kada sam morala otkazati miting nisam toga bila ni svjesna. Natjecanje u Firenci prvo je u mojoj dugoj sportskoj karijeri koje sam bila prisiljena otkazati i to mi je jako teško palo. No ne smijemo plakati za prolivenim mlijekom, moramo napraviti sve što možemo da popravimo štetu.
Tko je ove godine u krugu favorita za osvajanje medalje?
- Ove je godine jako puno diskašica bacalo daleko, Njemice Craft, Vita i Pudenz, tu je i Allman, Nizozemka Van Klinken, ne smijemo zaboraviti ni na svjetsku prvakinju Feng. Ali kako je posljednje natjecanje za diskašice bilo davno, uvijek netko novi može iznenaditi. Tako da prva desetorka s liste može biti u užem krugu za odličje. Trebat će za medalju baciti disk dalje od 67 i pol pa i 68 metara.
nije kugla nego disk 365dias vidim kolko se kužiš u sport