Emotivac sjedi čvrsto u sedlu
Može li Goluža biti prvi trener s dvije medalje u jednoj godini
Slavko Goluža napokon je odahnuo nakon što je Hrvatska osvojila broncu na Europskom prvenstvu. Bio je osporavan kao izbornik otkako je naslijedio Linu Červara, a mnogi stručnjaci prognozirali su mu kratku karijeru na klupi reprezentacije
I pozicija mu se počela drmati nakon poraza od Švedske i Danske na lanjskom Svjetskom prvenstvu, no uspio je pobijediti Poljsku i Island i ostati na klupi. Onda su došle kvalifikacije za Europsko prvenstvo i dvije briljantne pobjede nad Španjolskom koje su mu učvrstile status.
Novo "ljuljanje" dogodilo se na Kupu četiri nacije u Srbiji gdje je izgubio dvije utakmice zaredom, što se Hrvatskoj dugo nije dogodilo. A onda je došao EP u Srbiji. Tijekom cijelog turnira djelovao je prilično hladno, rezervirano, posebice prema novinarima.
Na njih nekoliko se ljutio, s nekima nije želio razgovarati, od drugih je okretao glavu. Jako je emotivno proživljavao svaku utakmicu, unosio je cijeloga sebe u 60 minuta zbivanja na parketu. Nekad bi ga emocije toliko ponijele da bi dolazilo do neželjenih razgovora tijekom utakmice, primjerice s Balićem.
Ima neke ideje koje je jako dobro provodio na turniru. Obranu 6-0 dobro je uigrao, kao i tzv. brzi centar. Njegova je vizija da Hrvatska igra brzo i moderno i tako će nastojati graditi put prema medalji na Olimpijskim igrama u Londonu.
Jedan je od rijetkih trenera, a na Europskom prvenstvu bio je jedan od najmlađih, koji tako temeljito analizira suparnika. Znao je gubiti noći kako bi što bolje pripremio taktiku. Najviše vremena za pripremu jedne utakmice izgubio je na Francusku. Silno je želio tu pobjedu i želja mu se ostvarila.
Još će dugo žaliti zbog poraza od Srbije. Bilo mu je toliko teško da je nakon utakmice bio na rubu suza. Uvijek je bio takav. I dok je igrao. Za njega nije bilo predaje, ni u trenucima kada smo gubili od Argentine i Saudijske Arabije na poluvremenu. Kao igrač ostavljao je srce na parketu, kao trener to isto želi prenijeti na svoje igrače.
– Ne bojim se nikoga! – zna često isticati.
Svakog će suparnika respektirati, ali će uvijek reći da ide na pobjedu.
– Nitko nas na turniru nije nadigrao i to već nešto znači – istaknuo je.
Vjeruje u svoje igrače, ali i u Boga. Vjernik je i želja koju je poželio paleći svijeću na Kamenitim vratima mu se i ispunila – Hrvatska je osvojila medalju i svi su – i igrači i izbornik – dali za to sve od sebe.
31.01.2012. u 12:30h SI je napisao/la:
zašto ne bi mogao biti? Ovdje je sigurno i on izvukao neke pouke. Ako Alilović bude u formi, samo treba i dalje raditi na čvrstoj obrani i dovesti polukontre i kontre do savršenstva. Uz kvalitetu koju imamo, ne samo da možemo osvojiti medalju, nego i onu najsjajniju.
4
Pohvali Pokudi