Smrt belgijskog biciklista Woutera Weylandta na 3. etapi utrke Giro d’Italia opet je pokrenula pitanje nezaštićenosti sportaša, koji su samo postali figure u biznisu koji donosi veliki profit. Nove tehnologije proizvode sve lakše i brže bicikle, a organizatori etape organiziraju na velikim nizbrdicama, kako bi gledateljima priuštili što veći spektakl.

– Postavljaju staze tako da na nizbrdici jurimo i 80-90 na sat. Gledatelji sa strane uživaju u tome, a za našu sigurnost nitko ne pita. Uz to, i mi biciklisti postali smo pohlepni za pobjedom, guramo se na stazi kao da nam o pobjedi ovisi život – rekao je nakon Belgijčeve pogibije hrvatski biciklist Robert Kišerlovski.

Čelni čovjek Leopard-Treka, momčadi za koju je nastupao Weylandt, jučer je također napao organizatore Gira. Nažalost, prekasno.

– Spustovi na Giru su previše opasni. Ne može kolona juriti nizbrdicom po tako uskoj cesti. Moramo učiniti puno više za sigurnost vozača, i to odmah – rekao je čelni čovjek Treka Bryant Nygaart.

Riječi su to koje lijepo zvuče, no teško je da će se išta promijeniti. Jer biciklizam je veliki biznis u kojem vozači zarađuju i po pet milijuna eura, a za pobjedu se ne biraju sredstva.

Kostelićeva upozorenja

Na jučerašnjoj etapi biciklisti nisu divljali te su svi zajedno ušli u cilj predvođeni Weylandtovim kolegama iz Treka. No, već danas sve će opet biti po starom. Jer, nažalost, biciklizam je, kao i mnogi drugi sportovi, postao veliki biznis. A tragedije su posljedice svega toga.

Primjer je i skijanje, u kojem su teške ozljede skijaša postale uobičajena stvar. Kada netko pogine, poput francuske spustašice Regine Cavagnoud 2001. godine, ili kada ostane paraliziran (Švicarac Silvano Beltrametti), čelnici tog sporta obećaju promjene, no sve ostane samo na tome.

– Skijanje je postalo opasnije od formule 1, gdje se puno radi na zaštiti vozača. A u skijanju je pri brzini od 150 km/h na jako riskantnim stazama jedina zaštita kaciga – uporno ponavljaju Ivica i Ante Kostelić, no od toga je jedina “korist” da riskiraju kaznu FIS-a.

No, skijanje možda i nije najopasniji zimski sport. Potvrdila je to prošlogodišnja smrt gruzijskog sanjkaša Nodara Kumaritašvilija na OI u Vancouveru. Gruzijac je pri brzini od 143 km/h izletio sa staze, udario u stup i poginuo. A organizatori, koji su se hvalili da su napravili najbržu stazu dosad, zaključili su da je za sve “kriv” Gruzijac jer je loše ušao u 15. zavoj. Nitko nije kažnjen, no Kanađani su djelomično priznali krivnju skraćivanjem staze u Whistleru.

Ukleti San Marino

Najviše smrtnih slučajeva ipak ima u automoto sportovima. Tragična smrt Ayrtona Senne 1994. godine na stazi u San Marinu najbolji je podsjetnik za to. Na istom zavoju te je godine poginuo i Austrijanac Roland Ratzenberger. Pozitivna strana tih tragedija je da se nakon toga jako puno napravilo na sigurnosti vozača F1. Staza u S. Marinu kao da je ukleta, jer ondje je prošle godine poginuo i japanski motociklist Shoyo Tomizawa.