Hrvanje Četvrta hrvatska medalja u 2010.
Nenad Žugaj: Zaplakao sam kao dijete
Ovo silno priželjkujem još otkad je moj brat blizanac Neven 2005. osvojio broncu, prvu hrvatsku medalju na europskim prvenstvima.
Otkako se Hrvatska osamostalila, nijedna hrvačka godina nije bila ovako blagorodna kao 2010. Osvojivši u Moskvi prvu medalju za Lijepu Našu na svjetskim prvenstvima (bronca do 84 kg), 27-godišnji Nenad Žugaj zapravo je osvojio četvrtu ovogodišnju hrvatsku hrvačku kolajnu.
– Dominik Etlinger, Metalčev 18-godišnjak, bio je drugi na SP-u do 20 godina. Na EP-u kadeta treći je bio Kristijan Šimatić iz Gavrilovića, a brončani na seniorskom EP-u bio je Tonimir Sokol iz Vindije – prenosi nam izbornik Mario Baić.
Nenada Žugaja, člana Like, telefonskim smo pozivom zatekli u Moskvi. Zagrijavao je brata Nevena za nastup protiv olimpijskog pobjednika Gruzijca Kvirkelija, kojeg je pobijedio, no u sljedećem je kolu izgubio od svjetskog prvaka Turčina Cebija:
– Kad sam osvojio medalju, plakao sam kao malo dijete. Ovo silno priželjkujem još otkako je moj brat blizanac prije pet godina osvojio broncu, prvu hrvatsku medalju na europskim prvenstvima. Bio mi je to znak da i ja mogu i da će žestoki rad donijeti rezultat.
On i brat su poručnici Hrvatske vojske, zaposleni obojica u Hrvatskom vojnom učilištu. Nenad je zadužen za promidžbu, a Neven za međunarodni vojni sport. Obojica su završila KIF, diplomiravši isti dan.
– Ujutro treniramo na poslu iako je propisano da zaposlenici Oružanih snaga moraju barem tri puta tjedno trenirati. Navečer vježbamo u klubu.
Već dvije godine braća rade s priznatim sportskim psihologom Amirom Zulićem.
– Posljednjih godinu i pol sami ga plaćamo jer vidimo da nam to pomaže. Nenad sanjari o odlasku na OI u Londonu, za što bi morao biti među šest najboljih na sljedećem SP-u ili među prva tri na jednom od dva kvalifikacijska turnira.
