– Tko mi je protivnik? Ray Sefo!? E sad mi je prisjeo ovaj kakao kojeg sam naručio – kazao je u šali Mirko u svom kafiću Virage.
– Znači, Sefo je pristao? To mi je prvi glas, ali mi je jako drago. Znam da je bio u najužem izboru, htjeli smo veliko ime, no nisam razbijao glavu time s kim će me sučeliti pa se nisam previše kod organizatora niti raspitivao.
No, to veliko ime znači da bi ta borba mogla završiti na neželjen način. To će biti “fajt” u kojem i Mirko može loše proći.
– Naravno, no držim da će naša publika odnosno moji navijači više cijeniti jednog pravog borca nego da dovedem kantu za nabijanje. Bolje i “poginuti” u velikoj borbi nego da mi dovedu nekoga koga ću s lakoćom pobijediti.
Premda je Sefo tri godine stariji od Mirka, ima 40 godina, Novozelanđanin i dalje silovito udara. U najboljim danima bio je zastrašujući udarač rukama. Baš kao i Mirko nogama. Ono što je u to vrijeme bio Mirkov high-kick, to je u ručnim tehnikama bio Sefov kroše.
– On je možda najjači boksač u povijesti K-1, borac s bogatom karijerom i vrlo opasan udarač – dodaje Cro Cop.
Arena će biti krcata
Premda su K-1 ringovima harali u isto vrijeme, Filipović i Sefo nikad se nisu namjerili jedan na drugoga.
– Jako smo se uvažavali. Meni je on bio drag tip, korektan, izvan ringa veseljak, ali u ringu pravi terminator. Uvijek je bio obožavan od drugih boraca.
Hoće li Cro Cop i Sefo, zajedno s nizom drugih atraktivnih borbi, uspjeti 10. ožujka ispuniti Arenu?
– Vjerujem da će Arena biti krcata. Ja ću biti posebno “nabrijan”, motiviran kao i svaki sportaš koji nastupa pred svojom publikom. Neizmjerno mi je drago što će nasuprot mene biti istinski velikan K-1 borbi i pravi nokauter. Bit će to prava borba – obećaje Filipović.
Nakon što se oprostio od UFC kaveza, Mirko se dobro odmorio i promijenio režim treninga.
– Borilačke treninge imam tri puta tjedno, ponedjeljkom, srijedom i petkom. Četvrtkom imam pauzu, a utorkom i subotom radim snagu. Nakon toliko godina spartanskih treninga meni je sada potrebno održavanje. U karijeri sam često puta bio pretreniran, možda ne toliko energetski koliko psihički. Imao sam premale razmake između životinjskih treninga. Sada se pak izmasakriram pa imam dan pauze, pa se zaželim sljedećeg treninga.
Kaže da je iz treninga izbacio elemente slobodne borbe.
– Trenutno zbog ruke ne mogu hrvati, no udarati mogu. Čim mi se ruka za par mjeseci potpuno oporavi, nastavit ću i sa tehnikama slobodne borbe.
Mirko je trenutno bez suvježbača?
– Radim samo na fokuserima i vreći sa Kristijanom Pejšom, no sljedeći tjedan ću početi ciklus sparinga. Moram naći nekoga slične građe i sličnog stila borbe poput Sefa.
Kakvi su Mirkovi planovi nakon borbe s Novozelanđaninom u Areni?
– Ako mi ozljede dozvole, ići ću borbu po borbu. Ovu godinu bih posvetio samo K-1 borbama, no ne isključujem niti meč u slobodnoj borbi. No, zasad sam skoncentriran samo na Arenu.
Sefo još lani priželjkivao Mirka
Borbu s Mirkom Filipovićem, Ray Sefo priželjkivao je K-1 veteran već dugo. Prošle je godine izjavio:
– Čuo sam da će Cro Cop dobiti još jednu borbu u UFC-u, on bi mi bio dobar protivnik. Tu su Pat Barry, Mark Hunt, Cheick Kongo… Ima mnogo dobrih udarača koji su također dobri i u parteru. Trebao bih naučiti još nešto tehnika u parteru i natjecati se s najboljima – izjavio je lani Sefo. Sada mu se želja i ispunila.
A tko je Ray Sefo? Iza zvučnog imena krije se vječno nasmijani 40-godišnji Novozelanđanin (183 cm, 108 kg) samoanskih korijena, koji danas živi u Las Vegasu, gdje radi u Xtreme Couture Gymu, vlasnika Randyja Couturea, bivšeg UFC-ova prvaka. Sefo podučava kikboksu Coutuoruve borce poput Alistaira Overeema, Forresta Grifina, Ryana Badera, Gabriela Gonzage, Vitora Belforta... Kod njega je bio i naš Igor Pokrajac, uoči borbe s Stephanom Bonnarom.
– Svi, ali baš svi muškarci u mojoj obitelji bili su borci. I pradjed, i djed i moj otac. Tako sam krenuo i ja. Nisam zapravo želio biti borac, već policajac, gledao sam Jackyja Chana, Brucea Leea i ostale u filmovima. Krenuo sam na treninge s prijateljem, počeo s tajlandskim boksom, zatim s džijudžicuom kod Royce Gracea, a ostatak je povijest. Prvu borbu imao sam kao 18-godišnjak – opisao je u jednom intervjuu svoje početke Sefo.
U K-1 bio je velika atrakcija, borac koji je pobjeđivao legende poput Jerome Le Bannera, kojeg je uzgred rečeno toliko jako udario desnicom da mu je puknula vilica na četiri mjesta (!), Petera Aertsa, Marka Hunta, Boba Sappa, Štefana Leku ... Sakupio je 56 pobjeda (38 nokautom, 18 odluke sudaca), ali i 21 poraz uz jedan neodlučehi meč. Tituliraju ga kao najvećeg borca koji nikad nije uspio osvojiti K-1 titulu.
Na pitanje, što mu je najveće oružje u borbi, Sefo, inače uvijek spreman na šalu i zezanje, će reći.
– Nitko mi danas ne vjeruje da sam bio sramežljiv kao dijete. Svi me znaju kao zabavljača. Ali, vratimo se na temu, mogao bih reći da mi je najveće oružje - dva pištolja Taurus .38! Šalim se, jasno. Radim na svim aspektima svoje borbe. Snaga je moj um, a problem mi možda predstavlja težina. No, pazim što jedem. Naravno, da pojedem tu i tamo neki hamburger, ali manja količina ne radi problem.
Probao i slobodnu borbu
Okušao se i u slobodnoj borbi, gdje je nastupa u Strikeforceu, zaredao dvije pobjede, no prije godinu dana izgubio je od Valentijna Overeema, starijeg Alistairovog brata, i to gušenjem. Nije to ništa čudno, jer Mirkovom protivniku to je bio treći meč u MMA-u, solidno se držao na nogama, no iskusni Overeem, iza kojeg je 60 borbi, lako ga je ugušio... No, to je manje važno, ionako će se u Areni boriti po K-1 pravilima.
– Slobodna borba je toliko drugačija, K-1 pravila su druga. Ali, čini se da je to toliko zabavno upravo zbog toga, jer je druga stvar.
Stil borbe, je pravi napadački.
– Postoji samo jedan način kako se borim. A to je ili nokautirati protivnika ili pretrpiti nokaut.
I u karijeri je uvijek volio pobjeđivati velike borce. Pao je Bob Sapp, Semmy Schilt.
– Da! Volim pobijediti velike, jer to je kao kad siječete drvo. Volim kada veliki padaju...
Znao je i gubiti, pa je u jednom intervjuu, upitan kako se osjeća nakon odluke sudaca koja je otišla protivniku u korist, opet šaljivo odgovorio:
– Ne možete plakati kad prolijete mlijeko, publika je ionako presudila što misli.
A na što je najponosniji što je učinio u karijeri?
– Na ono što sam napravio za svoju zajednicu, za djecu kojoj je to bilo najpotrebnije, za moju zemlju...
Cijeli tekst pročitajte u Večernjakovom sportskom tjedniku Max!
Poštovani Mirko, po godinama bih Ti mogao biti otac (moj sin je nedavbo navršio 40) pa Ti široka srca i kao tvoj simpatizer savjetujem slijedeće: u tome sportu kojime se baviš Ti si history, bivši i nemaš što tražiti jer new kids on the block nastupaju. Bio sam u Japanu 15-aestak puta i tamo si bio neprikosnoveni idol. Takav i ostani.Nemoj pod stare dane očekivati neki kome back jer se to neće desiti. Tvoja je zvijezda na zalasku i prihvati to dostojanstveno i sportski, nemoj nam priuštiti, nama TV gledateljima koji Te volimo, prizore da Te protivnici masakriraju i koriste kao vreće za udaranje. Uglavnom ja Ti želim sreće i uspjeha. Pa kako bude,bude, odluka je Tvoja. Pozdrav.