Mnogi okreću glavu kad na TV-u vide slomljene ruke, krv koja šiklja iz čela ili borce koje iznose iz kaveza. Smučilo se od brutalnih prizora i pioniru slobodne borbe, Mirku Filipoviću.

– Uzimam ogradu od konačnog oproštaja, ali vrlo sam blizu toga da sve prepustim mlađima. Dovoljno mi je bilo 20 godina živjeti kao pas i to u bukvalnom smislu. Ne želim više putovati okolo i lomiti kosti, svoje i tuđe – kazao je Filipović.

Iza njega je savršen oproštaj, teško će ga kompromitirati. Zagrljen s protivnikom izašao je iz kaveza, atraktivno pobijedio i apostrofirao meč kao najdraži.

– Barryja sam sreo u bolnici, slomljeni su mu stopalo i ruka. Pitao sam ga zašto me nije dovršio nakon što sam pao, ali kaže da je vidio da mi nije bilo ništa - rekao je Filipović koji je zaradio tek “šunku” pod okom.

Supruga Klaudija čekala ga je u automobilu, sin Ivan grlio veselo, a miljenik pekinezer “davao puse”.

– Neću živjeti sto godina, sutra me već može vrag odnijeti, posvetit ću se drugim stvarima, želim i ja slobodno vrijeme. Sve druge kombinacije bile bi traženje kruha preko pogače.

Dao je naslutiti da je s UFC-om u nekim “kombinacijama”, no ne i onima koje uključuju izlazak u ring uz hit Duran Durana.

– Postoji sto opcija, s predsjednikom UFC-a Danom Whiteom ostajem u prijateljskim i partnerskim odnosima, dogovorili smo se čuti kad se dobro naspavam. Sigurno je da me žele opet vidjeti, no...

Nakon neugodnosti na ulasku u Kanadu, šest sati provedenih u pritvoru te čak prijetnjama deportacijom, mučno je Cro Copu bilo i na povratku kući.

– Čekalo me pet-šest policajaca ispred aviona, mislili su da nosim hrpu novca u torbi, da nisam platio porez i slično. Takva ponižavanja i neugodnosti mi više zaista ne trebaju. Skupilo mi se vremenom zbilja svega. Odmarat ću se malo u Zagrebu, a onda idem u Slavoniju, pokriti krov na rodnoj kući, možda malo i na more.

Od specijalca iz Lučkog i parlamentarca do velikog gladijatora i prvaka Grand Prixa

1996. Sa 22 godine Mirko je ušao na završni turnir K-1. Izgubio u četvrtfinalu od Hoosta, posvetio se amaterskom boksu, a 1999. dospio do finalne borbe K-1.

2001. U godini u kojoj mu se rodio sin Ivan nokautirao američkog diva Boba Sappa. Od 2003. do 2007. član Sabora RH. Snimio akcijski film. Registriran za NK Cibaliju.

2003. Nokautiravši Fujitu koljenom u čelo, uz lom kosti glave, Mirko je uspješno odradio svoju prvu od 36 borbi po pravilima slobodne borbe. Godine 2002. napustio je posao u ATJ Lučko da bi se posvetio borilačkoj karijeri. Borio se za privremeni naslov prvaka svijeta s Minotaurom (2003.), a za pojas s Fjodorom (2005.). Oba je meča tijesno izgubio.

2006. Za naslov pobjednika Prideova Grand Prixa nokautirao je Silvu i Barnetta. Preselio se u UFC-ov kavez i u prvom ugovoru ostvario omjer 1:2. Vratio se na tri meča u Japan i potom potpisao upravo istekli ugovor za UFC na tri borbe (2:1).