Nakon predblagdanskog proklinjanja i Božića u krevetu s crijevnom virozom i temperaturom, Zdravko Mamić odlučio je povući se u “zaleđe”. Za Večernji list ispričao je sve što ga tišti i najavio:
– Nakon Nove godine ću nestati! A tražim i izlaznu strategiju da odem iz kluba! Dosad nisam tako ozbiljno razmišljao o tome. Raspadam se, vidim bijele miševe od iscrpljenosti rješavanjem tuđih problema. No, ne mogu se samo naljutiti i otići jer to bi bila izdaja Dinama, obitelji...
Možda je razlog takvog razmišljanja ispad prema novinaru Borutu Šipsu.
– Stidim se svake izgovorene prostote, to je neprimjereno mojoj funkciji i Dinamovu ugledu. Nisam našao pravi odgovor na provokaciju, a bila je to kulminacija naporne polusezone i stresnog tjedna s četiri velike skupštine: HNS-a, ZŠS-a, ZNS-a i Dinama. Djeca su mi rekla: “Tata, ne bismo te željeli više vidjeti takvoga!”
Nije vam bilo prvi put...
– Tražio sam odgovore zašto mi se to događa, ali nisam ih našao, osim u višegodišnjem nagomilanom stresu, količini rada i nepravdi koja se čini klubu i meni omalovažavajući sve dobro.
Kako ste tražili pomoć?
– U analizi svojih postupaka. Ne mislim da mi treba liječnička ili stručna pomoć, iako se ni nad time ne treba sablažnjavati. Zdrav sam, sposoban, socijalno osjetljiv, Dinamo i obitelj mogu se mnome ponositi, ali podložan sam manama kao i svatko drugi i tražit ću put za ispravljanje.
Hoćete li se ispričati Šipsu?
– Nisam licemjer pa neću, čekam mirno postupak koji će on pokrenuti i sankciju. Nemam problema s isprikom kad sam i jedan posto u krivu, ali taj novinar godinama potiče navijače na radikalne poteze. Imam 20 svjedoka da je u Udinama, kad su huligani izbacivali Dinamo iz Europe, vikao: “To, učinite to, jače, srušite!” I nemam što razgovarati s njim i njemu sličnima. U nogometu sam 40 godina, bio sam pobjednik gdje god sam krenuo, a kada sam obezvrijeđen, javlja se jad, bijes, pa i poneka neprimjerena reakcija.
Kažete da nije bilo puno ispada, ali su sigurno bili zvučni. I Davor Šuker rekao je da će vas promijeniti.
– Ne znam je li to moguće, ali hvala mu, on je moje dijete, kad je igrao u Dinamu pazio sam na njega i pomagao mu. Prve smo ratne dane proveli zajedno u mom stanu i patili...
Jeste li ga u predsjedničkoj kampanji pridobili povezanošću iz prošlosti ili...?
– U našem odnosu jedini je interes dobro hrvatskom nogometu. Prvi put kad je Šuker iskazao interes da se vrati, gdje će se drugdje pojaviti nego u svom Dinamu kod svog prijatelja. On je hrvatski brend, ne zna propise, knjigovodstvo, infrastrukturu, tehničke detalje..., to i nije njegov posao, ali njegovo ime, znanje, volja i ugled dovoljni su da se od njega gradi veliki budući predsjednik. Vođa i ambasador.
Bi li se Šuker uključio u kampanju i bez vas?
– Bi, i jest. Prvo je počeo kontaktirati sa savezom. Čak su neki ljudi bili spremni Šukera potrošiti jednokratno, ali ja to nisam htio dopustiti.
Tko, vodeća ili oporbena garnitura?
– Šuker je odlučio da hoće ući, ponudio je usluge HNS-u, ali nije bio adekvatno tretiran. Kad pitate vladajuće u HNS-u što je danas Šuker, oni ne znaju! Član je Skupštine HNS-a, na idućoj sjednici bit će imenovan u najznačajniju Uefinu komisiju, u kojoj sjede Platini i velikani, i bit će predsjednik HNS-a kad za to dođe vrijeme.
Nije li već došlo vrijeme?
– Borili smo se da na čelo ne dođe Štimac jer bi njegova politika bila pogubna za HNS, a drugi je motiv bio da našim reprezentacijama omogućimo mir i stabilnost. Gledali smo što su manje štete, odnosno optimalne koristi: Marković ne zaslužuje da ga pobijedi Štimac i, kako je rekao, pomete i isprazni kancelarije. Hoćemo mu omogućiti dostojanstven ispraćaj jednog dana, zaštititi sposobne ljude u savezu i našli smo nasljednika za Markovića.
Bi li Marković uopće pobijedio da se niste uključili u, kako kažete, trećoj četvrtini?
– Da se neki, uključujući i mene, nisu uključili, Štimac bi možda dobio i s 49:0! A svi koji su dali glas Vlatku heroji su nogometa, moji heroji godine.
Najavili ste više heroja, pobjedu 36:13. Gdje su nestali glasovi?
– Kukavice i izdajice izdali su svoje baze koje su im dale mandate. Petorica kandidata glasovala su suprotno, to je prljavština, nemoralno, mafijaški!
Jesu li to učinili svojom voljom ili pod pritiscima?
– Druga strana stalno prokazuje i sotonizira ljude koji su samo čestito obavili svoj posao, a izdržali su neviđene pritiske, ucjene i prijetnje baš od tog tabora. I najnovije laži objavljene o mom navodnom novčanom dugu beogradskoj mafiji za transfer Olića u CSKA 2003. godine govore više o onima koji ih plasiraju nego o meni. Mafijaši, huligani i prevaranti upiru prstom u poštene, želeći svoja nedjela prikriti lažima i objedama. Niti sam ikada radio niti ću ikada raditi s mafijašima. A istina je uvijek bila i bit će moj najjači saveznik. Dinamo se sve ove godine uspio othrvati pokušajima pojedinaca i interesnih grupa da ga uvuku u nečasne i mutne, protuzakonite poslove.
Što se sve događalo prije skupštine i na njoj?
– Obavijestio sam sve nadležne institucije o svojim saznanjima. Imam ih puno, mogu reći vidio sam nešto, ali to nije dovoljno jer nemam materijalne dokaze. Ali koristile su se sve metode i ondje su bili ljudi najsumnjivijeg morala, uključujući i dio njih iz medija koji su korumpirani.
Vidite li Štimca u savezu?
– Sjeo sam s njim 2-3 puta, htio sam vidjeti što želi, da shvati da mu ja nisam prepreka za ostvarenje ambicija. Ali vidio sam da ga zanima samo novac i vlast i da se ne može s njim ništa ozbiljno dogovoriti. On za mene više ne postoji ni u kakvim razmišljanjima i gdje god budem mogao, kad je u pitanju HNS ili Dinamo, bit ću mu brana.
Tada se Mamić sjetio nečega što ga je pogodilo.
– Ne mogu oprostiti ljudima u savezu, na čelu sa Srebrićem, što nisu pripremili tužbu protiv Štimca zbog izjave o crnim torbama i izbacili ga iz utrke, jer netko tko kaže takvu objedu i klevetu, ne može biti predsjednik HNS-a. Doveli smo odvjetnika izvan nogometne kuće jer nismo imali povjerenja u ljude u savezu, te su Marković i Srebrić potpisali prijavu, Srebrić čak na silu! Da bi Srebrić i disciplinska komisija na čelu s Jutom sve nas izmanipulirali i proglasili nenadležnima! Srebrić se ponašao kao najbolji Štimčev odvjetnik, a kukavice su se bojali da se ne zamjere Igoru. I danas se proziva gospodina, heroja Previšića koji nije iznevjerio bazu, a mogao je reći: “Neću ja dovoditi u opasnost svoju obitelj, neću u gepek, neću u lift, neću da mi auto eksplodira”. I ne bismo imali predsjednika. A sve je upućivalo na nasilje, pravno i drugo, da taj čovjek odustane. I njega se proglasi nemoralnim. To je zamjena teza. Kao i u Karlovcu. Dok su se jako trudili dokazati da Slavonski Brod nema 101 klub, pa ni trojicu delegata, dok dvojicu nisu “kupili”. Odjednom, nema više žalbe i osporavanja!
Je li vama druga strana pristupala, bilo milom, bilo pritiscima?
– Znaju da kod mene pritisci ne prolaze, dovoljno su pametni. A bilo je želja i pokušaja da me pridobiju. Govorio sam Igoru da sam za njegovo uključivanje, kao predsjednika ili izbornika, ali mirnim putem, civiliziranim. Bio sam u svojoj naivnosti i gluposti spreman podržati ga! Prije nego što sam ga upoznao.
U Dinamu su dvije teme uvijek aktualne: (ne)plaćanje poreza i sukob interesa zbog sina menadžera.
– Barišić i ja zaslužili smo dva spomenika u punoj veličini za to kako smo stabilizirali Dinamo od 2000. Ima li tko u ovoj državi da se pita kakvi su to mađioničari uspjeli napraviti!
Drugim riječima, odakle novac?
– Dinamo je zaštitio radna mjesta i u dvije godine povisio plaće za šest, pa za 10 posto, uz redovite božićnice i uskrsnice. Dvije tisuće djece igra nogomet u Dinamu, milijun eura godišnje su plaće 35 trenera u omladinskom pogonu, koji se brinu o zagrebačkoj i hrvatskoj djeci. Koliko će te djece vratiti Dinamu što je uložio u njihov razvoj? Razne druge službe održavaju onu maksimirsku rupu bez dna. I zato su napadi na nas stravična nepravda prema Dinamu, građanima i navijačima diljem Hrvatske. To je mini slika kako se ruši Hrvatska!
Kontrole poslovanja su, kažete, stalne.
– Naš rad kontrolira Izvršni odbor, 80 članova Skupštine, koji svi mogu sjediti u hrvatskoj Vladi, Nadzorni odbor s tri člana napravio je za Hrvatsku više nego pola Vlade. Porezna uprava, financijska policija, Ministarstvo prosvjete i športa, FINA, tijela Ministarstva financija... stalno su kod nas i ne nalaze nepravilnosti. Pa koje mi to poslovanje dovodimo u pitanje! Dinamova uprava na čelu sa mnom stalno je donosila dokaze, naši statuti i bilance vrte se po medijima, a vrte li se od ostalih poduzeća?
Ali i predsjednik države pokrenuo je pitanje udruge građana koja vrti 700 milijuna kuna.
– Predsjedniku i premijerki pitanje o Dinamu i porezu na transfere došlo je kroz linč. Opet ću nadrapati, vučete me na sklisko. Predsjednik Josipović je najbolje što se dogodilo Hrvatskoj, ali nije Copperfield. I novinar mu postavi to pitanje, a on u tom trenutku nema saznanja i spoznaje za kvalitetan odgovor, no teško si može dopustiti da kaže: “To nije moj posao, nego nadležnih tijela, i vjerujem da znaju što učiniti”. On kaže: “Ne trebam ni biti pravnik da znam da se porezi moraju plaćati i da postoje zakoni po kojima se to čini.” I svojim autoritetom dade smrtonosan zalet onima koji su nečasni i nastaje cirkus, priče, teorije... Pa mi smo jedna od tisuća udruga građana u Hrvatskoj i kad društvo procijeni da treba drugačije poslovati, prilagodit ćemo se. Dinamo je perjanica hrvatskog sporta po brojkama i pozvali smo predsjednika, premijerku, gradske političare, nudimo sve informacije da objasnimo o čemu se radi, ali nitko nas nije primio.
Dakle, vi djelujete po zakonu, prema kojemu ne morate plaćati porez na dobit?
– Da, radimo po zakonu. A novac od transfera koji dobiva Dinamo ili neki drugi klub ulazi sto posto u Hrvatsku, od njega možete živjeti, njime se plaćaju usluge, porezi, prirezi na plaće, PDV. Nije istina da se ne plaća, pa od čega se plaća tih 200 ljudi, doprinosi za njih! I ne bi trebalo biti predsjednika države, vlade, resornog ministra, gradonačelnika, koji se ne bi došao pokloniti Dinamu i javno zahvaliti ljudima koji vode Dinamo zadnjih deset godina na svemu što su učinili za klub, Zagreb i državu, za raspoloženje građana. To nije moja drskost i izazivanje političara, to je velika i jedina istina o Dinamu.
Rekli ste da biste znali izvući državu iz krize.
– Da, s ovlastima koje imam u Dinamu, pozlatio bih Hrvatsku!
Dakle, premijerskim?
– Da.
Imate li političke ambicije?
– Ne. Jednom sam iz očaja rekao da ću se kandidirati za gradonačelnika, ali samo s mišlju da napravim stadion.
Bi li Dinamo bio kao Cibona da odete?
– U puno gorem stanju!
Usporedio je svoj rad s nekim privrednim granama.
– Brodogradilišta, maslinarstvo, poljoprivreda, ribarstvo... žive na subvencijama države, a Dinamo je unio u Hrvatsku desetke milijuna eura i tu ih troši!
Trošite ih i sami, i to na luksuz.
– Moja obitelj i ja smo najsiromašniji ljudi u odnosu na novac koji smo zaradili! Radili smo i stvarali, za sebe, za prijatelje, za Dinamo, za opće dobro. Ovo je društvo straha, neizvjesnosti, sposobni ljudi koji nisu varalice i profiteri boje se da ne budu uhapšeni, nemaju ravnopravne uvjete kao u drugim državama.
Jeste li u sukobu interesa jer vam je sin Mario Fifin menadžer?
– Ne, jer agencija ne djeluje od 2002. godine. On nije prodao nijednog igrača iz Dinama! Ima Fifinu licenciju, dozvolu za rad u inozemstvu i izgrađuje svoju karijeru, u čemu ga ja ne želim sputavati.
Jeste li imali repova nakon izjava hrvatskim medijima o Chelseinu zanimanju za Modrića?
– Ne, ali ću vam navesti slučaj Arsenala čiji čelnici eksplicitno naglašavaju da se pojedinosti transfera ne smiju plasirati prije realizacije. Abramovič je poslao privatni avion po mene i ugostio me u svojoj vili, u papučama. Kao što je 2007. mene i brata Wenger ugostio na prvom Emirates kupu. Sat vremena sjedio je s nama, htio je kupiti Luku. Tada nas je upoznao s Morattijem i Houllierom, a željeli su Luku ondašnji vlasnik Manchester Cityja Shinawatra i Eriksson, čak su nas uveli u svlačionicu, odjenuli nam dresove Cityja i slikali nas, ali su previše odugovlačili s poslom.
Je li Zoran doista htio otići nakon bratske svađe?
– Da. Znamo se zakvačiti oko značajnih odluka, a on pod pritiskom nema snagu kao ja. To je trajalo 48 sati i onda sam mu preko tajnice poručio: ili dođi iste sekunde u klub ili više ne moraš dolaziti!
Koliko ste ljudi usrećili za Božić pomoću ili humanitarnom akcijom?
– Teško je to izraziti brojkama i događanjima, ali ta moja humanost i dobrota nije stigla do svih kojima treba poruka da sam im spreman pomoći. Stotine su dnevno tražile i dobile moju pomoć.
Kada ćete se pomiriti s navijačima?
– Laž je da odbijamo neugodna pitanja, komunikaciju, primili smo stotine navijača i udruga. Moj prijatelj Darko Zlodi bio je u zadnjih deset godina na nekoliko utakmica, i to kad sam ga ja pozvao, kao primjerice u Amsterdamu. Imali smo zajedničke planove, dolazio mi je više puta u zadnje vrijeme i nisam osjetio neki problem među nama, neka opet dođe u društvu u kojem hoće. Pravo je i obveza navijača da navija i voli svoj klub i okreće prst dolje kad se ne ostvaruju sportski ciljevi, a ne da bira trenera i momčad i vodi politiku. Uvijek loše završava kad navijači žele voditi klub, kao što je u Hajduku zadnjih desetak godina. Pa nije uprava kluba sebe kaznila 33 puta u pet godina s milijun eura. Mi svoje ispade sankcioniramo, poput Rukavine i noćnog izlaska igrača, a naći ću način da i sebe kaznim.
Imate li problema i prijetnji?
– Samo dva puta čuo sam dobacivanje i oba puta te ljude pitao zašto to rade. Nisam dobio odgovor, samo su mi rekli: “Pa mi vas volimo!”. A milijardu puta dobio sam verbalnu podršku, pa osjećam ljubav, poštovanje, ne strah. Iako sam imao i podmukle prijetnje, maskirane u grupu, noćne napade na kuću, razbijanje prozora na uredu uoči skupštine HNS-a, ali to su kukavice i ne bojim ih se. Iako su neki koji sudjeluju u svemu tome, a znam tko su, spremni priuštiti mi što i Pukaniću. I nemojte se iznenaditi ako se to dogodi. Ne mogu na to utjecati, a previše sam ponosan da tražim zaštitu, iako svi preduvjeti postoje. Policija mi zaštitu nije ponudila, a ionako je ne bih prihvatio.
Jesu li prijetnje vezane uz Dinamo ili HNS?
– Ne možete to odvojiti. A HNS nije završena priča, čeka nas još velik posao, nažalost i u našim redovima.
Hoće li Dinamo koga prodati ove zime?
– Nikoga ne tjeramo, ali nekima nećemo praviti probleme žele li otići. Sammir ne može ići za manje od 15-20 milijuna eura, a ima ponudu od 10 milijuna. Vrsaljko i Kovačić su, pak, među deset u svijetu u svojoj dobi. Razgovarali smo da prodaja važnih igrača dolazi u obzir samo ako netko da tako dobru ponudu da klubu ostane financijska likvidnost i da se može kupiti novog igrača – rekao je Mamić i osvrnuo se na uspješne transfere posljednjih godina:
– Alex Ferguson je rekao: “Dovedite mi tog čudotvorca koji stvara igrače i prodaje ih tako dobro, a i dalje je uspješan!”. Jedan je grčki brodovlasnik tražio: “Dovedite ga da radi za mene!”
Koliko se često čujete s trenerom Halilhodžićem?
– Često, imamo bezgrešnu komunikaciju, usrećuje me i relaksira. Znam da ima ponuda, ali to dokazuje njegovo poštenje, karakter i odanost klubu. No, broj jedan je ipak predsjednik Barišić, koji daje sebe, a u 50 godina dao je klubu više nego itko drug, čak je i u zatvoru bio zbog Dinama tijekom Hrvatskog proljeća! A malo se o tomu zna jer se ne promoviraju učinci. Nadalje, svi skupa nisu bili u institucijama Uefe i Fife kao Vrbanović, imamo Zokija koji je legenda kluba...
Prosinečki i Cvitanović spasili su klub pokrenuvši stečaj
Kad smo 2000. Barišić i ja preuzeli klub, on kao predsjednik a ja kao član Skupštine, Dinamo je bio pred gašenjem, opterećen potraživanjem države od nekoliko stotina milijuna kuna, dugovima od 55 milijuna maraka, od čega barem 20 prema gradskim poduzećima. Imali smo desetke sudskih postupaka, bezimenu i nekvalitetnu momčad. Odlučili smo se na sanaciju kluba i imali sreću u nesreći da su Prosinečki i Cvitanović pokrenuli stečaj. Želeći zaštititi svoja prava, spasili su klub.
A nisu ostvarili svoja prava?
– Jesu, djelomično. Sva prava po ugovoru nisu ostvarili, što je bolno za njih ali i za Dinamo.
Hoće li ikada ostvariti prava?
– To je pravno nemoguće, ne postoji pravni temelj.
Ali postoji dobra volja
– Nema dvojbe, ali ne može se riješiti problem. Privatno sam Igoru dao 150.000 eura, on je veličina koji je dao Dinamu kao nitko i nije zaslužio da preko novina govorim što sam mu dao kao znak dobre volje. I zaposlili smo ga, što je najmanje što smo mogli. Najmotiviraniji je trener i jedan od najboljih u našoj školi.
Pokrenut je stečaj i time su riješene sve pravne nejasnoće. A Barišić je sam u te prve tri godine, do 2003., financirao klub, ne samo preko Siemensa, i vratio 55 milijuna maraka. A od Bišćanova transfera vraćen je novac gradskim poduzećima.
Svima Sretna 2011.godina. Ne slažem se sa Mamićevim primitivnim ispadima. Ali pitam Vas dame i gospodo tko danas redovito prima plaću po klubovima? Zdravko zna delati. Ali daj progutaj provokacije. Privatiziraj Dinamo pa da vidimo kak bude. Pa nisi mala beba da se ne znaš suzdržati. Ne nasjedaj na provokacije. Njih će biti ovako i onako. Oni kojima je Dinamo na srcu mora im biti i u razumu. Zdravkec pamet v glavu i videl buš da bu bolje.