Gotovo sve je isto, samo što je za Hajduk bilo puno više ružičastih tonova. Tada je završilo 1:1 (dva eurogola, Sammir, pa An. Sharbini). Hajduk je tada ušao u Europsku ligu, bio je prvi na ljestvici, imao je mladu momčad u kojoj su većinu činila “njegova dica”. Hajduk je imao Stanka Poklepovića koji je čekao Vahida Halilhodžića. A danas je Dinamo prvi i igra u Ligi prvaka...

Smjena u najgore vrijeme

– Došao sam nakon Edoarda Reje i imao malo vremena. Ipak, napravili smo pomak, s 10. mjesta došli smo na drugo, osvojili kup. Hajduk je počeo živjeti, stvoreno je pozitivno ozračje. Smijenili su me nekako u najgore vrijeme – prisjetio se Poklepović.

Razgovarali smo na njegovu Braču, vrtio je Poklepović film malo unazad.

– Od nekih igrača napravili smo veliku vrijednost, poput Ibričića, Strinića, Buljata. Sjetite se, tada je Ibričić vrijedio 10 milijuna eura pa nije prodan. Tadašnji predsjednik Joško Svaguša rekao mi je da ima ponudu za Vukušića, tražio sam da ga ne proda, ali kad je kazao da je cijena sedam milijuna eura, složio sam se.

U njegovo vrijeme Hajduk se dičio projektom “naša dica”. Taj je projekt potom ukinut.

– Želio sam mlade igrače, a procjene Hajdukova vodstva o perspektivi naših igrača bile su pogrešne. Maloča, Jonjić, Trebotić, Vukušić, Glumac, Jozinović, Čop, Tičinović, Džoni... Sad su se riješili i Oremuša... Pa ne može netko odbaciti petnaest igrača tek tako – kaže Poklepović.

Mamić poput Tita Kirigina

I lanjsko Dinamovo gostovanje bila je utakmica visokog rizika. A Poklepović je smirivao situaciju, govorio je da je u derbiju najvažniji nogomet.

– Zgražam se i ježim od svih tih napisa. Suparništvo da, ali ne i ovo što se sad događa. I mediji su krivi, ne moraju objavljivati baš sve što se u afektu kaže. Čitam neki dan sociologa Lalića, koji je vrhunski stručnjak u svojoj struci. Ali i on izaziva, a onda i ne treba drugo očekivati od “sitne ribe”. Nepotrebno se stvara napetost.

Dinamo je u prednosti pred Hajdukom, i to u svim segmentima.

– Pamtim Tita Kirigina iz sedamdesetih, otišao je u Beograd i rekao “sad ću ja”. Iza sebe je imao momčad, stožer i rukovodstvo. I osvojili smo četiri prvenstva. Tako je napravio i Mamić. Ugazio je i rekao “sad ću ja”. I zna posao. Možda se ponekad neprimjereno izražava, ali iza sebe ima šest prvenstava, transfere od sto milijuna eura i sad je u Ligi prvaka – ističe Poklepović.

Razgovarali smo o svemu na tom našem bračkom druženju. Spomenuo je Špaco i Hajdukova trenera Krasimira Balakova.

– Gledao sam malo trening, ali ono što sam vidio... To sam ja radio prije 40 godina. Protiv Dinama mora se imati osiguranje, osnovni potez prema naprijed, alternativne poteze. Koliko sam do sada mogao primijetiti, nijedna linija Hajdukove igre nije uređena. Priča se o teoriji, to su teoretski sastanci... Više ja mogu reći u tri sekunde nego Balakov u tristo sati – u svom će osebujnom stilu Stanko Poklepović.

Bude li igrao, Josip Šimunić bit će pod posebnim povećalom na Poljudu. Trebao je u Hajduk, a završio je u Maksimiru.

– Najbolji je potez to što Šimunić nije došao u Hajduk, klub je uštedio milijun eura. Pa na toj poziciji Hajduk ima Maloču, Andrića, Milićevića, Inohu... – nabrajao je Špaco.

Zovu me Pirja jer sam želio ono što danas igra Barcelona

Od posljednjeg boravka na Hajdukovoj klupi Špaci je ostao i zanimljiv nadimak Pirja. Još ima onih koji ga nazovu na mobitel i kažu mu: "Halo, Pirja, kako ide?".

– I danas me zovu Pirja. A znate kako igra Barcelona, sustavom pirje (lijevka – nap. a.). Sve je više igrača koji dolaze, a takvi su najnezgodniji. To je bila moja ideja za utakmicu s Dinamom u Maksimiru. I, eto, pirja je ostala za sva vremena – objasnio je podrijetlo svog nadimka Poklepović.

Za kraj, ponudili smo mu da se kandidira za mjesto u Nadzornom odboru Hajduka. Imao bi on što reći u tom tijelu koje vodi klub, a mora se dotaknuti svih segmenata. Stanko Poklepović bio bi idealan da u Nadzornom odboru Hajduka govori o struci.

– Nisam ja taj koji o tome odlučuje. Neka me pozovu, doći ću. Jesam vremešan, ali još se odlično držim i mentalno i fizički – zaključio je Stanko Poklepović.