Životna priča 54-godišnjeg talijanskog nogometnog izbornika Claudia Cesarea Prandellija nije nalik na većinu priča nogometaša. Kao mali želio je upisati umjetničku školu, no mama ga je odgovorila. Potom je htio postati arhitekt, ali odustao je i od te ideje i postao nogometaš.

Karijeru je počeo u Cremoneseu, upisao je i 89 nastupa za Juventus, no najveći dio karijere ovaj je veznjak proveo u Atalanti. Sa 32 godine ozlijedio je koljeno te se oprostio od aktivnog igranja i odmah sjeo na trenersku klubu juniora Atalante. Potom su uslijedili angažmani za Lecce, Veronu, Veneciju, Parmu, Romu i Fiorentinu, u kojoj je proveo pet godina.

Susret u kafiću

Lani je preuzeo izborničku funkciju od Marcela Lippija i u 18 utakmica ubilježio deset pobjeda, pet remija i tri poraza. Za njegova mandata Italija je izjednačila najlošiji renking na Fifinoj ljestvici (u listopadu 2010. bili su 16.), ali i izborila plasman na Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini 2012. godine. A ondje će igrati u skupini C s Hrvatskom, Španjolskom i Irskom. I iako u pet službenih susreta s vatrenima nemaju nijednu pobjedu (dva remija i tri poraza) uz postignuta tri pogotka, azzurri su uvjereni u prolaz u četvrtfinale.

– Utakmica sa Španjolskom vjerojatno će biti naša utakmica sezone. Ipak igramo protiv svjetskih i europskih prvaka. Ali želio sam izbjeći Irsku, na čijoj je klupi Giovanni Trapattoni. Dobro se poznajemo i to neće biti lagan susret – rekao je nakon ždrijeba Prandelli i tek potom spomenuo i trećeg suparnika:

– Ne treba zaboraviti ni Hrvatsku. Oni su uvijek neugodna momčad. Ali nadam se da ću dobro pripremiti momčad i da ćemo odigrati najbolje što možemo – zaključio je Prandelli, koji je prije samo četiri godine prošao kroz jako teško razdoblje u životu. I to je baš ono što ga razlikuje od većine današnjih nogometaša. Cijelu igračku i trenersku karijeru proveo je samo s jednom ženom, bez ikakvih skandala. No, u studenome 2007. njegova Manuela izgubila je višegodišnju bitku s rakom. Upoznali su se kad je njemu bilo 18, a njoj 14 godina.

– Sjećam se, bila je nedjelja. Nakon domaće utakmice za Cremonese, došao sam u jedan kafić i tamo sam je vidio s prijateljicom. Sutradan sam odmah otišao do njezine škole i više je nisam ispuštao iz vida – prisjetio se talijanski izbornik svog prvog susreta s voljenom ženom zbog koje je u jednom razdoblju žrtvovao i trenersku karijeru.

Naime, u lipnju 2004. na klupi Rome zamijenio je Fabia Capella. Navijači su mu priredili svečani doček, no za samo nekoliko mjeseci dao je ostavku. A razlog je bio:

– Moja je supruga bolesna i želi se liječiti u rodnoj Brescii. Ona mi je najvažnija u životu, a 500 kilometara od Rima do Brescie dalek je put. Stoga sam se odlučio povući iz nogometa i vrijeme provoditi s Manuelom i našom djecom Carolinom i Nicolom. Mnogi se čude mojoj odluci, no ona je za mene nešto najnormalnije – objasnio je Prandelli.

Pamti njezin posljednji osmijeh

Manueli je 2000. godine dijagnosticiran rak dojke. Jedno vrijeme činilo se da dobro reagira na terapije, ali onda se bolest vratila.

– Nakon kemoterapija u Parizu sve je izgledalo super. Bolest se tri godine povukla, no onda smo u proljeće 2007. saznali da je rak metastazirao i od tada nam se život sveo na to da joj osiguramo da što manje pati – sa sjetom se tri mjeseca nakon smrti supruge prisjećao posljednjih trenutaka s voljenom ženom.

– Nije mi lako, ali imam djecu i ona mi daju snagu. Imamo boljih i lošijih dana. No, ono što me drži i što ću zauvijek pamtiti jest posljednji osmijeh koji mi je uputila nekoliko sati prije no što je umrla – zaključio je Prandelli, koji je tada rekao kako vjeruje da više nikad neće voljeti neku ženu. Ipak, lani je priznao da je opet pronašao ljubav i da je u sretnoj vezi s lijepom Novellom Benini.