Nisam izdržao, zabranjeno je voće uvijek najslađe. Kažnjeni ste sa 100 tisuća eura, to je najveća kazna u povijesti našega klupskog nogometa. Od tada bježite od izjava, zašto?
– Rekli smo da o Dinamu nećemo niti jedno slovo.
Hoće li Dinamo nakon četiri desetljeća prezimiti u Europi? Pa, to biste mogli otkriti.
– Ne, zaista ne mogu.
Ni o Mamiću, o ugovoru?
– Ne, to su zabranjene teme – smiješio se dobro raspoloženi Mandžukić. Najskuplji Dinamov igrač, čovjek od milijun eura, toliko već danas Mario zarađuje godišnje kao plavi 17, pred očima je vidio samo kockasti dres. Zato Mamić ponavlja “Mandžo je najskuplji i mora dati najviše”. Zato mu nije teško odrezati 100 tisuća eura kazne, ako će ih ikad i platiti. No, radije se bavio - Englezima.
– Vjerujem u klasu Engleza. No, ne pobjeđuje uvijek bolji. Sve je moguće, ali nekako osjećam da ćemo igrati u dodatnim kvalifikacijama.
A koga biste u njima voljeli?
– Ne znam. Bilo bi zanimljivo igrati protiv BiH. Dobra je to momčad, ima karizmatičnog izbornika.
Koliko bi to bilo psihički teško, “sin” protiv “oca”?
– Nisam od onih koji se boje, niti priznajem te psihičke pritiske. Uz to, bolja smo reprezentacija i preko Zenice stigli bismo na SP.
Kojeg napadača posebno cijenite, volite?
– Zlatana Ibrahimovića. Sjajna tehnika, moć, upornost.
Sve ove godine ostavljate dojam "đilkoša", zločestog dečka. U odnosima s novinarima često ste odbojni, hladni, gotovo drski.
– Ima u tome krivnje i novinara i mene. No, tko god me malo bolje upozna, duže provede vrijeme sa mnom, može donijeti pravo mišljenje. Na terenu možda izgledam malo divlje, ali to je moj način.
Podsjećate na Cristiana Ronalda. No, ne razbijate automobile, nemate afere sa ženama, ali poput njegova loga CR 7, vi imate svoj MM 17?
– Ha-ha. Valjda će me ta etiketa zločestoga stalno pratiti. Da, to mi je sretan broj. Sedamnaest golova postigao sam u svojoj posljednjoj sezoni za Marsoniju prije odlaska u Zagreb.
Ronaldo je pod oznakom CR 7 izdao već i seriju proizvoda, razmišljate li i vi o nekoj liniji parfema ili odjeće?
– Ne, razmišljam samo o nogometu. Ali ideja nije loša, možda pokrenem neki posao kad zaradim dovoljno.
Zašto narodnjaci i nogometaši idu ruku pod ruku?
– To je napuhano. Slušam više vrsta glazbe, a mislim da u narodnim pjesmama ima dobrih stihova i istinitih poruka.
Pa ima ih i kod drugih glazbenika.
– Istina je, ali ne namećem nikome svoje stavove, pa ne dopuštam ni da ih netko nametne meni.
Kako se odmarate?
– Najviše vremena provodim uz TV, često gledam nogomet i sportske programe, te u igri sa svojim mopsom Lenijem.
Tko ga čuva sada kad vas nema?
– Imam djevojku, sretan sam, ona je sada s njim. Ali to je sve što ću reći.
Jeste li u posljednje vrijeme pročitali kakvu knjigu?
– Da, knjigu o Dražanu Jerkoviću. U njoj sam vidio i neke situacije iz svog života. Čuo sam da je Jerković bio veliki igrač i veliki gospodin. Jako mi je žao što ga nisam upoznao.
Nikad mu ne bi platio toliko ! Daleko je on kvalitete, jedino što ga krasi je njegova brzina, sve ostalo je samo popratno i prosjećno. Od svega što je ikad valjalo je bio Eduardo i Modrič. Sve ostalo je prosjećno, previše oscilacija, ne daje i ne ostavlja srce na terenu za tu lovu !