Još dok sam igrao u Hercegovini, koja je oduvijek svim srcem bila za plave, sanjao sam kako ću jednoga dana istrčati na pun maksimirski stadion u Dinamovu dresu. Nisam mogao poželjeti bolje ostvarenje sna od ovoga što mi se sinoć dogodilo! Malo je reći da sam presretan, za moje raspoloženje nema riječi - kaže Ivan Krstanović, dvostruki strijelac protiv Neftčija i junak prvog Dinamova ovogodišnjeg okršaja u Europi.
Svi smo se naježili
- Kada smo izišli na teren, svi smo se naježili, a Vida i ja imali smo poseban osjećaj jer nam je to bilo prvi put. Baš smo pričali kako je to lijepo istrčati pred takvu publiku. Prvi gol koji sam zabio na početku drugog poluvremena bio mi je potreban da se oslobodim grča i da bez opterećenja počnem igrati. A kod jedanaesterca koji je napravljen na meni bio sam vrlo miran i siguran da ću zabiti i drugi gol - kaže Krstanović.
Na stadionu je bilo puno Ivanovih zemljaka, a iz rodnog Tomislavgrada u Zagreb je stiglo na desetine njegovih prijatelja i roditelji Jozo i Ruža, koje je on pozvao da vide njegov prvi nastup u Maksimiru.
- Bilo je dosta mojih navijača, a mama i tata su mi prvi put došli na utakmicu. Sretan sam što sam ih dobrom igrom i golovima usrećio - kaže Ivan.
Dojmove sa utakmice na kojoj je postao Dinamov junak Ivan će dugo prepričavati roditeljima i prijateljima.
Slavio s prijateljima
- Golove sam posvetio mami i tati koji su oduvijek, kao i ostatak moje obitelji, oduvijek bili veliki dinamovci. Sada se idem naći s obitelji i prijateljima koji su došli iz rodnog kraja i s njima proslaviti ovu veliku pobjedu - govorio je nakon velike pobjede.
Na maksimirskim tribinama nakon erupcije oduševljenja poslije drugog Krstanovićeva gola mogli su se čuti komentari kako se ovogodišnja Mamićeva investicija iz Kranjčevićeve već isplatila.
- Doveden sam u Dinamo da zabijam. To mi je posao - kaže samozatajni Krstanović, čiji su mobitel nakon uključenja zasule na stotine čestitaka prijatelja iz Hercegovine, Njemačke...
Otvori KEKS Pay
Ivane ,drago mi, je nevjerovatno drago...... nadam se da cemo te vec na jesen i u repki vidjeti.....Dao Bog!!!