Iako je vrijednost četrnaestorice gruzijskih igrača koji su zaigrali na Poljudu svega 11,7 milijuna eura (hrvatski vrijede 111,5 milijuna eura), klubovi za koje igraju pokazuju da Gruzijci nisu amateri. Četvorica su u ruskoj ligi (Salukvadze, Ananidze, Siradze, Grigalava), a igraju i u Italiji (Kaladze, Genoa), Engleskoj (Hizanišvili, Blackburn), Nizozemskoj (Kašia, Vitesse).
Možda se mi Hrvati ipak previše zavaravamo da su nam igrači najbolji na svijetu, te da igraju u najboljim europskim klubovima. A pobjedu protiv Gruzijaca donio nam je Nikola Kalinić, napadač koji nije ni na klupi Blackburna, koji se jedva spasio od ispadanja. Slična je stvar i s Mandžukićem, koji je tek potkraj sezone izborio mjesto u najboljih 11 Wolfsburga, te mu golovima donio opstanak.
Ni Eduardo se baš ne može pohvaliti standardnošću u Šahtaru, dok je Šimunić vjerojatno i zaboravio kada je prije Gruzije osim reprezentativnih akcija odigrao 90 minuta u jednoj utakmici. Bilo je to još u rujnu prošle godine, u 5. kolu Bundeslige protiv Bayerna. Možda je vrijeme da priznamo da naši igrači, osim Modrića i Srne, nisu svjetska klasa.
Hrvatska više nema ni jednog igrača u najboljim europskom klubu. Prošla su vremena kada smo imali igrače u Realu (Šuker, Prosinečki, Jarni), Barceloni (Prosinečki), Milanu (Boban, Šimić), Juventusu (Bokšić, Jarni)... Hrvatska realnost danas su Hoffenheim, Bolton, Dinamo Kijev, Wolfsburg, Rangers..., a to su ipak samo prosječni europski klubovi.
clanak donekle ok,uz dodatak,nije vazno da igraju u najboljim klubovima na svjetu,al je bitno da budu glavni igraci kluba jake lige.tako se dobiva odgovornost,mentalno se jaca,asanovic,i bilic su bili zivi primjer toga,najbolje ocijenjeni u povijesti repke.uostalom i prso je igrao u rangersima pa nam bio glavni igrac u svoje vrijeme,a jarni nije igrao,vec sjedio na klupi juventusa i reala