Nasmijani i dobro raspoloženi, hrvatski su nogometaši proveli tri zajednička pripremna dana u Čatežu. Svi s kojima smo razgovarali uvjeravali su nas da su svjesni težine uloga dolazećih dvoboja, respektiraju Turke, ali su i naglašavali optimizam, odbacivši mogućnost da bi se u Istanbulu mogla ponoviti Atena.
– Onakav nam se dan više nikad ne može dogoditi. Znamo što smo propustili i sad ćemo dati sve od sebe kako bismo ipak vidjeli EP – rekao je, primjerice, Joe Šimunić.
Međutim, nakon zbrajanja svih kvalifikacijskih dojmova, logičnim se nameće pitanje: zašto bi baš sad, posebno stoga jer je mač nad glavom, naša momčad pozitivno eksplodirala, kad u većini dosadašnjih utakmica nije pokazala priželjkivanu i očekivanu moć? Nogomet, naime, baš i nije tako jednostavan kakvim se naizgled čini, još nitko nikad nije izmislio nekakav čarobni "klik" kojim bi u hipu preokrenuo sivu prošlost (i stvarnost) pa je naglo pretvorio u ružičastu budućnost.
No taj je čateški optimizam, pa makar bio i na staklenim temeljima, svakako bolji od suzdržanosti ili defetizma. Iznimno je važno da izbornik Slaven Bilić vjeruje u sebe i svoju momčad, on je ipak taj koji će izreći zadnje riječi u svlačionici uoči ulaska u vruću Turk Telekom Arenu. A te riječi moraju napumpati adrenalin do krajnjih granica, ali i sačuvati hladnu glavu. K tome, Bilić više nema pravo na pogrešku, nema pravo ni na kakav eksperiment, mora ponuditi sastav koji je u ovom trenutku najbolji.
Istanbul je njegova utakmica karijere, mora biti siguran u sebe i svoje znanje, ne smije lutati ni "gatati". Sigurno znamo da nije ni pod kakvim pritiscima oko sastavljanja momčadi, nitko mu ne nameće "svoje igrače" i ona postava koja istrči u Istanbulu bit će isključivo Bilićev odabir. I već po sastavu koji će sučeliti Turcima vidjet ćemo je li Slaven bio "u formi". Turci su trkački moćni, brzi i tehnički jaki, a samopouzdanje će im dati prepune tribine. Bilićev sastav mora imati (barem) jednake vrline (imamo li brzinu?) kako bismo im mogli parirati, ali im se i autoritativno nametnuti. Jer, mnogo će se toga rješavati u prvoj utakmici. Možemo mi "trubiti" koliko god hoćemo o dvije utakmice, ali pobijedi li netko u Istanbulu sa 2:0, uzvrat neće biti ni potreban...
Hrvatska je u Ateni propustila svoju golemu šansu za plasmanom na EP. Bilić je uoči te utakmice neshvatljivo rekao "ljudi moji, pa i da izgubimo, bit ćemo drugi, imamo dodatne kvalifikacije, ne možemo biti treći", kao da se već u Zagrebu bio pomirio s porazom. I evo mu sad tih dodatnih kvalifikacija (sigurno ih baš i nije zamišljao s Turskom!), neprijeporno znatno težih od atenske bitke. I njemu, ali i igračima, s kojima je došao u ovu nimalo ugodnu situaciju. Nadajmo se samo da svi zajedno imaju snage i znanja za pothvat, da će se nasmijani i vratiti u Zagreb!
neka se oni smiju jos malo, jer nece dugo. to znamo da znaju jako dobro. no sa time se ne pobjedjuje. nema sanse da prodju dalje. imam osjecaj da ce u najboljem slucaju ponovo na penale pocuclati.