Zbog Jakuba Gašparoviča (23) i Romana Tomasa (32) odnedavno se u Ledenoj svira i slovačka narodna pjesma “Tancaj, tancaj”. Dva simpatična Slovaka u Medveščak su stigla kao pojačanja za play-off, a obojica su zabila gol već u debiju. U dva tjedna u Zagrebu već su dobili i ovacije navijača.
– Kada u Ledenoj puste slovačku narodnu pjesmu “Tancaj, tancaj”, osjećamo se kao kod kuće – kažu dečki.
Uzori Demitra i Yzerman
Što je presudilo u odluci da dođete u Zagreb?
– Imao sam i druge ponude, ali sam odlučio doći ovamo zato što bi klub mogao ući u KHL, a to me posebno privlači – kaže Tomas, a slično razmišlja i Gašparovič:
– Čuo sam se s Tomasom, s kojim sam otprije dobar prijatelj, pa kad sam shvatio da će on doći, odluka je bila laka.
Odluku su lakše donijeli i zato što su čuli za uspjehe Medveščaka u EBEL-u, te za ludu atmosferu na utakmicama medvjeda.
Dečki su jedan drugoga predstavili navijačima:
– Nemam što drugo reći nego da je Roman sjajan hokejaš i još bolji čovjek. Uistinu si odgovaramo, stalno smo zajedno – kaže Jakub, a Roman uzvraća: – Jako je talentiran, pred sobom ima veliku karijeru. Drago mi je da sam ovdje s njim.
Dečki se šale da su jedan drugome obitelj, no Romanu će uskoro iz Slovačke stići supruga i dijete, a Jakubu djevojka, koja je već bila s njim prvih nekoliko dana u Zagrebu.
Obojicu je ugodno iznenadila organizacijska razina kluba te kvaliteta suigrača.
– Imamo momčad koja može osvojiti ovu ligu. Puno je kanadskih i američkih igrača, drugačiji je stil od onog što smo mi igrali. No, u ovih par utakmica uspjeli smo se priviknuti – kaže Roman.
Jakub i Roman nisu znali da je njihov trener Marty Raymond nekada radio kao policajac. Možda su to jedino mogli primijetiti po tome što je ponekad strog.
– Trudi se igračima nametnuti kanadski način hokeja i zasad to dobro funkcionira. Odlično radi, imam puno povjerenja u njega – kaže Jakub, a slaže se i Roman:
– Odmah na prvu vidi se da jako dobro radi.
Ipak, u Zagrebu su ih se najviše dojmili navijači.
– Hrvatski hokej je u razvoju, ljudi su to primijetili i navijači dolaze u velikom broju. Užitak je igrati pred stalno punom dvoranom, jer u Slovačkoj to nije slučaj – kaže Gašparovič.
Oduševljen je i Roman.
– Jednom riječju – fantastično. Gledatelji su doslovno naš šesti igrač na ledu. U Slovačkoj je atmosfera na utakmicama tako dobra samo u play-offu, a ovdje na svakoj utakmici. Ne mogu zamisliti kakva bi tek atmosfera bila da osvojimo naslov.
I Gašparovič i Tomas hokej su počeli igrati već s pet godina. Jakuba je na led odveo tata i od tada ne ispušta palicu iz ruke, dok je Roman kao klinac išao gledati stariju braću, pa mu se hokej svidio. I tako je jedini iz obitelji postao profesionalni igrač.
Jakubu je uzor slovačka hokejaška legenda Pavol Demitra, dok je Roman kao klinac uzor vidio u Kanađaninu Steveu Yzermanu.
Kao vrhunce svoje dosadašnje karijere obojica ističu nastup za slovačku reprezentaciju, a Tomas će uvijek pamtiti i dva finala u kojima je igrao, po jedan u češkoj i slovačkoj ligi.
I najgorih su se lako sjetili.
– Imao sam tešku ozljedu ramena, to mi je bio najgori trenutak dosadašnje karijere – kaže Jakub, dok je Roman otkrio:
– Tri mjeseca sam bio izvan leda jer mi je protivnik klizaljkom razrezao ruku. Čak sam mislio da je moja karijera gotova, no uspio sam se oporaviti – govori Roman pokazujući na veliki ožiljak koji ga i danas podsjeća na taj događaj.
Noćni život još nisu upoznali
Za vrijeme sezone nemaju previše vremena za hobije, no u stanci obojica vole igrati tenis. Jedna od prvih asocijacija na Hrvatsku im je i Goran Ivanišević, no našu zemlju ipak najviše prepoznaju kao idealnu destinaciju za odmor.
– Slovaci hrvatsku državu zovu svojim morem. Polovica Slovaka ljetuje na Jadranu – kaže Jakub, koji je kao klinac i sam bio u okolici Splita.
Obojica slabo govore engleski jezik, no razumiju hokejaške izraze koje koriste trener Raymond i suigrači. A u trgovini i u kafiću snalaze se govoreći slovački.
– Slovački i hrvatski su slični, to je sve slavenski govor, tako da jezična barijera ne postoji – kaže Roman.
Tomas je rođen u Popradu, a ima dvoje vrlo poznatih sugrađana, odnosno prijatelja – tenisačicu Danielu Hantuchovu te legendarnog slovačkog hokejaša Petra Bondru.
– Oboje ih znam osobno, Hantuchova je dvije godine mlađa od mene, a sjećam se kako je stalno bila na terenu i radila na sebi. Zato je i postala vrhunska tenisačica. Bondra je pak moj velik prijatelj, znao sam trenirati s njim dok je igrao i u NHL-u – otkriva Roman.
Prilagodba na Zagreb kratko je trajala, kažu da je sve slično kao u Slovačkoj.
– Grad je jako lijep, ljudi su fantastični. Jako smo zadovoljni. Noćni život još nismo upoznali, no stignemo – kažu slovački chlapci (dečki).
Iako imaju isto prezime, Jakub nije ni u kakvom srodstvu sa slovačkim predsjednikom Ivanom Gašparovičem. – Haha, nismo!
