Oni koji pokušaju voziti autiće na karting-stazi uglavnom se odmah učlane u klub jer, jasno, žele pokušati ponovno.

Oni koji pokušaju voziti autiće na karting-stazi uglavnom se odmah učlane u klub jer, jasno, žele pokušati ponovno. Glumci Goran Navojec, Boris Mirković, Zlatan Zuhrić Zuhra i Rene Bitorajac dogovarali su se da će i slaviti rođendan vozeći se u autićima. Počeli su tako Senna, Schumacher i Räikkönen, a zaludilo je i Bornu Vlašića, tada devetogodišnjaka iz Sv. Nedjelje, poslije višestrukog viceprvaka Hrvatske i Zagreba.

Pisao sam Mamiću...

Prezimenjak Blanke ne natječe se u Dijamantnoj ligi, za jack pot i milijune čuo je samo na televiziji. Šest godina išlo mu je sjajno, nakupio je čak sedam metara raznih trofeja, a kada je osvojio jubilarni pedeseti, otac ga je pozvao na razgovor.

– Sine, morat ćemo prodati karting, nemamo više novca. Moja je plaća 6000, a režije su nam 6300 kuna. Ideš u matematičku gimnaziju, znaš što to znači... – objasnio je otac pa dodao:

– Pisao sam Mamiću, Todoriću, Ledu, Dukatu, Antunoviću. Nitko mi nije ni odgovorio. Na žalost, odustajemo.

Godine “štelanja” motora u garaži, spavanja u hrđavom kombiju à la Kostelići, druženje vikendima, pobjeđivanje i proslave trofeja trebale su otići u povijest. Borna je ostao sam. Roditelji više nisu mogli plaćati odlaske na utrke, godišnje izdvajati 30.000 kuna, a sponzori se nisu javljali na telefon. Ali, odlučio je uzeti stvar u svoje ruke.

– A ne, nije kraj! Svejedno kako, ali želim postati hrvatski prvak, otići na Svjetsko prvenstvo u La Concu, u Italiju! – kaže Borna.

– Na utrkama mi nije do hrane, pa sendviče koje mi mama pravi poskrivećki dajem psu Enzu. Srećom, on ne govori, je l’ jao si ga meni da mama za to dozna! Odlazak na utrku stoji nas 2300 kuna, a kad ne vozimo, motor je kraj kreveta u mojoj sobi. Sezona je počela, vozio sam dvije utrke, dobio 5000 kuna od grada i ulje od Fuchsa, ali više se neću moći financirati – upozorava.

Razmišljao je, kaže, kao Baltazar, išao lijevo-desno i domislio se da će uštedjeti novac od džeparca, kupiti kuverte i tražiti pomoć. A onda tiskati majice, prodavati ih i namaknuti novac.

– Bilo mi je neugodno, želio sam propasti u zemlju od srama. Kako sam se crvenio, gospodin Polančec je nula za mene. Ali, htio sam postići svoj cilj. Tražit ću donacije, ali ništa ne želim besplatno. Za 150 kuna poslat ću svakome tko mi želi pomoći prigodnu zahvalnicu i majicu kratkih rukava sa svojim imenom. I na kombi bih postavio naljepnicu s imenom. Tako da bude transparetno za što sam potrošio novac. Ljudi će moći biti ponosni i reći: Evo, i ja sam pomogao Borni. Bilo bi mi dovoljno da prodam 300 majica, a donosio bih ih ljudima na vrata!

Uči za gimnazijske ispite

Dječak koji kani prevariti recesiju, u sobi u Bestovju uči za polugodišnje ispite u MIOC-u, nadajući se da će mu netko pomoći i “ući u njegov tim”. Njegov je e-mail borna.vlasic.driver.karts@gmail.com.

Bilo bi tužno da sva odricanja, uspjesi i ljubav prema sportu nisu dovoljni, da njegov san propadne zbog nekoliko tisuća kuna mjesečno. Borna ne kani odustati. Za jednu majicu, kad stigne iz tiska, ima kupca. Molim veličinu XL.