Pratimo još uvijek briljantnoga Eduarda da Silvu (33) i s nostalgijom se sjećamo njegovih genijalnih poteza u dresu nacionalne momčadi. Nostalgija za brazilskim majstorom javlja se svaki put kad reprezentativni napadači zahrđaju u najvećim utakmicama, kada izbornici vape za egzekutorom, a Dudu, bio u Brazilu ili Ukrajini, nemilice trpa, piše tjednik Max!.
Eto, Eduardo da Silva u ovom je trenutku, iza Nikole Kalinića (15 pogodaka), drugi najefikasniji hrvatski napadač s ukupno 11 pogodaka za Šahtar u svim natjecanjima. Iza Dudua su Mandžo i Perišić (po 9) te Marko Pjaca (8), koji igra u najslabijem natjecanju. Bi li takav Eduardo još uvijek mogao biti koristan reprezentaciji? Zar netko sumnja u to?
U čemu je tajna Eduardove golgeterske dugovječnosti, nove mladosti u dresu Šahtara? Uz neprijepornu napadačku darovitost, hladnokrvnost u egzekuciji koju Dudu ima u krvi, besprijekorno fizičko stanje i Lucescuovo povjerenje, Eduardova eksplozija povezuje se i s odbacivanjem tereta koji ga je opterećivao nekoliko posljednjih godina.
Pogađate, riječ je o sudskome procesu sa Zdravkom Mamićem, u kojemu je Eduardo da Silva, prema posljednjoj presudi, bio poražena strana. Mučna napetost, teško breme duga od osam milijuna kuna koje je trebao isplatiti Mamiću, ovrhe i blokade... sve to napokon je iza Eduarda nakon što je sa svojim bivšim šefom i pokroviteljem postigao nagodbu izvan suda.
Kako je Županijski sud u Zagrebu u prosincu prošle godine presudio u Mamićevu korist, a Eduardov odvjetnik odmah najavio nove žalbe, nogometaš je jednostavno želio prekinuti nastavak sapunice. Uz posredovanje njegova i Mamićeva zajedničkoga prijatelja, pristao je na zatopljavanje sa suprotnom stranom, a na kraju i nagodbu po kojoj ga “lula mira” s Mamićem košta 800.000 eura ili šest milijuna kuna.
Ona podrazumijeva povlačenje svih tužbi, potraživanja, skidanje blokada s Duduove imovine i bankovnih računa. Eduardo se napokon u Hrvatskoj može osjećati kao slobodan čovjek, a usto si je skinuo s vrata najnezgodnijega, najoštrijega i najupornijega “braniča”. Naravno da tih 800.000 eura odštete Mamiću na prvi pogled izgleda zastrašujuće, ali iz Duduove perspektive, gotovo da bolje i nije mogao proći. Njegova godišnja plaća u Šahtaru je najmanje tri milijuna eura, a u odnosu na posljednju presudu, uštedio je najmanje dva milijuna kuna. Tako pred kraj karijere može bez pritiska sudskih poziva uživati u nogometu i, ostane li zdrav, potpisati najmanje još jedan milijunski ugovor.
Kad već spominjemo sudsku “utakmicu”, Mamića i Eduarda, čini se da su obojica na izvjestan način u ovoj priči – gubitnici. Naime, kada je Mamić krenuo u obračun s Eduardom, trebao je imati na umu da će njegovi privatni aranžmani s igračima kad-tad izaći na vidjelo. Jedan od takvih ugovora je i Modrićev, a zna se kakvu je lavinu zakotrljao jedan Lukin iskaz u USKOK-u. S druge strane, neki će reći i da je Dudu olako pristao na skupocjenu nagodbu s obzirom na najnovije okolnosti oko Mamića, čiji društveni utjecaj možda više i nije tako jak. Kako god, proces je okončan i ubuduće opet možemo Eduarda doživljavati samo kao nogometaša, a ne kao sudskoga aktera.
Sad je na 202 pogotka
Pozornost je na sebe skrenuo pogotkom protiv Anderlechta u Europskoj ligi, kojim je Šahtar odveo u osminu finala gdje ga čeka portugalska Braga. Bio je to 202. Eduardov pogodak u seniorskoj karijeri (izuzmemo li pogotke za mladu reprezentaciju), za klubove i A vrstu. Po tome je Dudu bez prave konkurencije najbolji hrvatski strijelac protekloga desetljeća, efikasniji i od Marija Mandžukića, koji je trenutačno na 197 pogodaka. Trećeplasirani u tom poretku je Mladen Petrić sa 180 pogodaka.
Duduov pogodak Anderlechtu nepobitni je dokaz njegove već trinaestogodišnje golgeterske postojanosti. Naime, Dudu je svoj prvi europski pogodak postigao u Dinamovu dresu davnoga rujna 2003. godine protiv mađarskoga MTK u Zagrebu. Teško da ćemo pronaći našega strijelca koji je u europskim utakmicama zabijao u tolikom vremenskom rasponu. Majstor nad majstorima!
Posljednji gol Lihtenštajnu
Nažalost, Duduova reprezentativna priča okončana je neslavno, naprasnim, nepromišljenim, preemotivnim udarom na bivšega izbornika Kovača. A mogao se samo malo strpjeti, pričekati smjenu izbornika i lako je mogao ponovno odjenuti kockasti dres. Vjerojatno ste već i zaboravili da je Dudu svoj posljednji pogodak za reprezentaciju postigao protiv smiješnoga Lihtenštajna u ljeto 2013. godine.
>> Lončarević: Eduardo bi bio još veći igrač, lom noge došao je u najgorem trenutku
