Hvala vam, Branko Ivankoviću! Hvala vam što ste prije 18 godina jednom mladom čovjeku koji je taman završio igračku karijeru poručili da ima sve predispozicije da postane uspješan trener i što ste ga uvjerili da upiše trenersku akademiju. Danas je taj gospodin, Zlatko Dalić, jedan od najomiljenijih Hrvata, što ne čudi s obzirom na to da je glavni dirigent u najvećem uspjehu hrvatskog sporta u povijesti. Jer, ulazak u finale nogometnog SP-a nadmašio je i Janičino čudo u Salt Lake Cityju, kao i Goranovo čudo u Wimbledonu.
Danas ga je najlakše slaviti i klicati mu, no treba biti iskren i priznati da je bilo i puno onih koji nisu vjerovali da Dalić ima kapacitet dovesti nas do ovog povijesnog rezultata. Iako, Dalić ta podcjenjivanja nije zaslužio.
Sve što je u trenerskoj karijeri ostvario, Zlatko Dalić ostvario je sam, bez ikakvih poguranaca, bez ikakvih nepotizama, namještanja.
Nakon epizoda u Varteksu i Rijeci, krenuo je na put nogometnim svijetom. Prvi je trofej osvojio u Dinamu iz Tirane, a onda je doslovno stigao u pustinju, u Saudijski Al-Faisaly, pa onda i u Al-Hilal. Koliko je dobro radio, pokazao je poziv “azijskog Reala” Al-Aina, s kojim je Dalić 2016. igrao finale Lige prvaka.
Iako je mislio da su mu šanse da preuzme Hrvatsku manje nego slonu u staklarnici, Zlatko Dalić u listopadu je preuzeo kockaste. I u utakmici koja nas je mogla baciti sa SP-a pobijedio je Ukrajinu usred Kijeva. A onda se prošetao preko Grčke u dodatnim kvalifikacijama i odveo nas na SP.
Kada je Zlatko preuzeo reprezentaciju, ona je za mnoge bila “Mamićeva i Šukerova prćija”, no Dalić je, mic po mic, do danas to uspio posve preokrenuti. Danas je reprezentacija opet naša, voljena, danas se veselimo, tugujemo, grizemo nokte, slavimo zbog nje, trubimo... A za to je najzaslužniji Zlatko Dalić. Ne samo zbog genijalnih taktičkih poteza tijekom svih šest utakmica SP-a, ne samo zbog toga što je uspio kockaste uvjeriti da su najbolji na svijetu, već i zbog toga što je svima nama vratio vjeru, i što je, barem na kratko, ujedinio Hrvatsku. Sjever i jug, istok i zapad, svi sada dišu za kockaste i navijaju da postanemo prvaci.
Zašto svi volimo Dalića, zašto nas je sve tako osvojio?
Volimo ga jer je jedan od nas, jer je skroman kao i prije godinu dana, zato što je čovjek kojemu nije teško odraditi sto fotografiranja s navijačima... Zato što mu nije teško sjesti s novinarima ni iza ponoći, zato što mu nije problem odgovarati na pitanja javnosti, zato što mu je obitelj svetinja, zato što su mu najvažniji dobri međuljudski odnosi. Zato što je, od prvog trenutka, cijelog sebe stavio u funkciju reprezentativnog uspjeha. I sada mu se to sve vratilo.
Felipe Scolari, Marcelo Lippi, Vincente del Bosque i Joachim Löw trenerski su genijalci koji su svoje zemlje vodili do naslova na posljednja četiri SP-a. Nadamo se da će u nedjelju navečer posljednje ime među petoricom izabranih biti Zlatko Dalić. Kao što mu i ime govori, naš Zlatko zlatni! Zaslužio je!
>> Pogledajte kako se slavilo u Zagrebu
Šuker kao igrač treći najbolji na svijetu i najbolji strijelac mundijala, Šuker kao šef HNS-a najmanje drugi najbolji na svijetu...Ledinski, kakav si ti kao novinar, jesi li bar među prvih deset u svojoj zgradi? Navodno si prvi kad treba primiti u anus, svi su čuli za tebe.