“Bože sačuvaj”, “O, moj Bože”, “Ovo je strašno” i slični izrazi bili su zajednička reakcija diljem svijeta svih onih televizijskih promatrača okršaja u slobodnoj borbi između Chrisa Weidmana i Andersona Silve u trenutku kada je potonjem puknula noga. Kada je Brazilac pokušao udariti suparnika niskim nožnim udarcem (low kick), Amerikanac je podmetnuo koljeno i Silvi su puknule obje potkoljenične kosti.
– Ne mislim da je to bilo slučajno jer ja sam taj defenzivni potez vježbao. A da nisam to radio, imao bih nogu u modricama i on bi me vjerojatno onesposobio za daljnju borbu – pohvalio se pobjednik Weidman nakon prisilno prekinute borbe za naslov srednjaškog prvaka UFC-a.
Nikad nisam volio low-kick
Premda se ova nesreća dogodila u sklopu ultimate fighta, i taj je slučaj svojevrsni dokaz da su kik-boks, odnosno tajlandski boks (odakle ta udaračka tehnika i dolazi) opasniji od slobodne borbe. Jer, u kavezu, kada zagusti, bilo da ste u hvatu gušenja ili poluge, možete uvijek tapkati i tako si prekratiti muke, dok kod udaračkih sportova ovisite o procjeni suca i milosti protivnika. A ponekad vas i vaša napadačka žestina može skupo stajati kao što se to dogodilo Silvi.
– Kada sam vidio tu scenu s prijelomom Silvine noge, naježio sam se. To je jako teška ozljeda koja bi mogla značiti i kraj karijere. Slijedi mu jako dug oporavak, a ta noga više nikad neće biti ista, kao i njegova psiha. Da se razumijemo, to je legalna tehnika, Rob Kaman je na tome izgradio karijeru, no prevelik je to rizik. Četiri puta vam prođe noga, a peti put postavi vam blok i noga pukne kao suha grana. Pri takvim udarcima, ako se koljenom blokira, zna puknuti i stopalo udarača – bila je prva reakcija Mirka Filipovića (39).
Premda je dva protivnika onesposobio baš niskim nožnim udarcima (Yoshida i Choi), naš vodeći gladijator priznaje da je uvijek izbjegavao izvoditi low-kick udarce:
– Nikad ih nisam volio i upotrebljavao sam ih vrlo rijetko, baš zbog prevelikog rizika od ozljede. Recimo, radio sam ih protiv Yoshide, olimpijskog pobjednika u džudu, za kojeg sam znao da ne zna obranu od toga jer ne vježba tajlandski boks. Da bi imao efekta low-kick morate izvesti šest do 10 puta, nakon čega danima ne možete normalno hodati i zbog toga sam ja više radio middle-kickove ili high-kickove kod kojih gotovo da i nema rizika od ozljeđivanja. Doduše, kod middle-kicka postoji mogućnost da vam protivnik postavi ruku, no kada noga ide protiv ruke uvijek je noga jača i znalo se dogoditi da pukne ruka – rekao je naš vodeći gladijator Mirko Filipović.
O tome kako se napadač može pripremati da mu noga bude što otpornija na napade, govorio nam je Zoran Rebac (59), negdašnje lice s malih ekrana, bivši meteorolog i čovjek koji je odlazio usavršavati se u postojbinu tajlandskog boksa.
– Proveo sam u Burmi i Tajlandu oko godinu dana. Spajao sam godišnje odmore, slobodne dane, neplaćeni dopust i znao ostati po tri i pol mjeseca. Nekad se noga jačala tako da se udaralo po mladoj palmi, no to je drevna metoda jer se danas to čini isključivo udaranjem potkoljenicom po tvrdim vrećama. Po tim metodama šake su se jačale udaranjem o kokosov orah obješen o drvo, a jači stisak vježbao se stiskanjem šake u blatu.
Najbrutalniji burmanski boks
Rebac kaže da je Weidman blokirao udarac načinom koji mu pravila dopuštaju i da u tome nema ničega nelegalnog.
– Oni koji se znalački brane čine to tako da svojim jačim dijelom idu na slabiji protivnički. Recimo, da se s potkoljenicom branite od napadačeva rista jer je rist osjetljiviji od potkoljenice. U burmanskom boksu postoje čak i blokade laktovima, kojima također možete ozlijediti napadačev rist. Time odgovarate protivnika od sljedećih napada niskim nožnim udarcima.
Burmanski boks možda je i najbrutalniji borilački sport, pa zato nije ni prihvaćen u današnjem sportskom svijetu.
– U njemu dopuštaju i udarce glavom.
Svojedobno je Zoran Rebac surađivao i s Mirkom.
– Pomagao sam mu prije prve borbe s Remyjem Bonjaskim, kako da anulira napade koljenom od Letećeg Džentlmena, kako zovu Bonjaskog.
S obzirom na to da se Mirko 8. ožujka opet bori s Bonjaskim, i to u Zagrebu, ne bi bilo loše da Mirko i Zoran ponove gradivo.
ukinuo bih taj sport, to bezvezno mlačenje , kako su određene posebne mjere za drženje pitbullova tako i za ovo uništavanje treba uvesti ograničenja