Chapeau! Noć kada su neki novi klinci odrasli... Imamo momčad koja će i na Euru u Hrvatskoj napasti zlato!

Tako se predstavlja Hrvatska. Za razliku nekih, na srecu bivsih, politicara, koji su Hrvatsku i Hrvate diljem svijeta, sramotili svojim ''nastupima '' i Hrvate prikazivali kao neku tamo zaostalu africku korumpiranu diktaturu.

Bravo Hrvatska. Hrvati i Hrvatska imaju razloga ponositi se svojim momcima. Hrvati se ponovo spominju na naslovnicama sirom svijeta i pogotovo Europe. I to pozitivno i sportski. Sportasi Hrvatske bi trebali biti uzor politici. U svijetu sporta Hrvatska je poznat i postovan Brand,tj. poznata marka, koji su hrvatske kockice prenijele diljem svijeta. Bravo Hrvati. Ponos ste Hrvatske i svih Hrvata diljem svijeta. Cestitka na velikoj pobjedi i sportskoj borbi.

Ova nasa repka,je akobogda zlatna,nema boljih niti snazniji od nasih rukometasa.

svaka cast

Bravo za Hrvatsku u svakoj prilici, i kad se raduje i kad tuguje, uvijek za Hrvatsku, konačno jedan članak koji zaslužuje pohvalu i novinar naravno. Tako rade svi drugi za svoje zemlje, jeste li pratili španjolski tisak - ne krtiziraa niti vrijeđa svoje, a izgubili su, najlakše je biti uz pobijednike. Poruka svima koji isisavaju i žive na račun Hrvatske, a pljuju sve što je u njoj, neka idu tamo daleko i cijene svoj dom.

Brckodc si pozabil 1998. Tad je Francuska bila svjetski prvak u nogometu, tukavši u finalu veliki Brazil sa 3:0. Od toga dva gola je dao Zidane...dvi godine potli, su postali i europski prvaci; na znanje i ravnanje...

brcko nemoj tako podcjenjivački i bahato prema rukometu pogotovo rukometnom. Kad jedan Katar koji pliva u bogatstvu, svili i kadifi daje teške milijune dolara da razvije muški rukomet na svjetskoj i olimpijskoj razini, i ne pita za cijenu renomiranih trenerara i igrača, onda k vragu taj rukomet i nije baš tako mali i nevažan sport. I k tome je i olimpijski sport kako u muškoj tako i ženskoj konkurenciji. I nema nikakvih naznaka da ga "skinu" sa olimpijskog programa.

Chapeau na francuski ili po naški moj naklon i šešir do poda da pokažem poštovanje za igru i rezultate koje prave ova rukometna gospoda...i da odmah kažem, ne traje rukometna bajka u muškom rukometu samo 14 godina, ona je puno dublja i dulja i seže rekao bih od samih početaka tzv. malog ili dvoranskog rukometa. Da podsjetim obranu 6-0 patentirali su hrvatski treneri u bivšoj državi: Stenzel kao trener i g. Ivan Snoj kao izbornik repke i bila je svjetska senzacija na olimpijadi u Muenchenu 1972. Tad je muška repka na čelu sa kapetanom Hrvojem Horvatom osvojila zlatnu medalju potukavši u finalu "strašni" SSSR. To je u analima svjetskog rukometa, prva olimpijska zlatna medalja uopće u rukometu, jer je tada rukomet i službeno postao olimpijski sport. I sad pazite, tu zlatnu medalju osvojili su rukometaši jednog malog saveza ispred tada velikih i moćnih saveza oliti rukometnih divova poput SSSR-a, Švedske, o Njemačkoj da i ne govorim (btw. olimpijada kod njih tada, a zlatne nij za njihove rukometaše), pa Danske, Norveške, Islanda...tada francuskog rukometa nije ni bilo ko danas...u to vrime godišta digao se i žensski rukomet na čudesan način, tako da su cure kako u klubovima tako i u repki sredinom 80-tih bile po uspjesima ravnopravne muškim kolegama. Da podsjetim na Dame poput Mare Torti, Kaje Ileš ili Dragice Palaverse koje su i danas legende ženskog rukometa. O Zlatku Žagmeštru da ine govorim; on je po majstorstvu bio poput Dražena Petrovića. I moja vječan ljubav: RK Medveščak koji je godinama jedini iz Zagreba držao zagrebački rukomet u najvišem rangu državnog prvenstva. RK Zagreb, tada sredino 60tih i 70tih nije ni stanovao u prvoj ligi. Toliko o tradiciji koja je snažna ali i kvalitetna, jer je iznjedrila trenere koji su tu kvalitetu pretočili i prenijeli u novu hrvatsku repku. I sad na Svjetskom imamo malo čudo: u velikom final fouru su tzv. dva mala saveza-hrvatski i slovenski protiv dva velika, francuskog i norveškog ako se računa po broju registriranih igrača, klubova i snazi njihovih nacionalnih liga. I to sve zahvaljujući knock out fazi koja to omogućuje, jer više nema onih prijelaznih polufinalnih skupina i prijenosa bodova iz grupne faze, pa su tako u final fouru u principu igrali repke velikih saveza. Promjenom toga sistema, došla je do izražaja kvaliteta, a ne utjecaj i štelanje rezultata. Zato i je ovakvo čudo: dva mala saveza u završnici protiv dva velika, pa kom opanci, a kom obojci. Ne zaboravimo pri tome i makedonski savez, i on je na svjetskom, ako se ne varam, po prvi puta i mam u drugi krug. Zaista čudo nad čudima. Uostalom pogledajte Njemačku; prije ovog prvenstva, skoro svi su je vidjeli u grande finalu, tj da će imati paradnu šetnju do velikog sraza sa Francuzima, a kad ono odoše oni kući tugujući i naričući ne skuživši što ih je snašlo, pa kod njih vlada krš, lom i brodolom. I zato našim kaubojima i ljudinama: chapeau.

Pa jel nisu mediji pisali kako je ovo najslabija generacija u zadnjih 15 godina.. Naptavili su debile od ljudi i nisu vjerovali u njih a sada ih dižete u nebesa

Skoro kod svih Mamicevih golova lopta je prvo udarila u parket i mislim da su to golmanima najteze lopte za braniti,dok je kod Stepancica obratno.

Sve je ok samo da sredimo tkz. crne rupe koje nam godinama rade drame u već dobivenim utakmicama. E sad, da li je to psihološke prirode, i momcima treba dobar sportski psiholog, ili je to nepripremljenosti za sve taktičke varijante suparnika, teško je reći. Istina je da su Francuzi na nama izgradili legendu samo zato što smo redovito 10 minuta do kraja utakmice puknuli kao kokice i gubili 2-3 gola prednosti za 30 sekundi.

Nije lose.Ali stvarati neku euforiju mislm da je to pretjerano.Ovaj Sport spadu u sporedne ili male sportove.Za mene ovo nije nista posebno.Isto bi bilo da Francuska u Nogometu dodje na SP u polufinale.

Pobjeđuju uz pomoć gospe i prave se važni.

Koliko je Štrlek dobio lopti? Imamo dva krila koji stoje i ne dobivaju lopte, a uvodimo sedmog, gol nam je prazan i dobivamo golove?