Rukometaši Hrvatske prvi su put zaigrali na Svjetskom prvenstvu 1995. godine. Nakon europske bronce u Portugalu 1994. godine, došli smo sa željom da osvojimo još jednu veliku medalju. Zdravko Zovko kao izbornik doveo je iskusnu momčad (Puc, Saračević, Smajlagić, Perkovac, Matošević), ali nas je malo poljuljao poraz od Češke u skupini (25:27). Još i danas se sjećam jednog starijeg češkog novinara koji je na novinarskoj tribini satima skakao od sreće. Nakon tog poraza uveden je prvi i jedini “silenzio stampa” za hrvatske novinare kojih je na otoku ribara bilo ravno pet.
No pobjeda protiv tada moćnih Rusa (25:20) gurnula nas je ipak na prvo mjesto u skupini i na relativno lakog suparnika u osmini finala – Tunis. Ali bila je to prava muka. I drama. Nakon 60 minuta bilo je 18:18, nakon prvog produžetka 20:20, a nakon drugog 25:25. A u svakom produžetku Tunis je imao napad za pobjedu. U ruletu sedmeraca Vlado Šola obranio je ključni i otišli smo u četvrtfinale gdje smo “uništili” Egipat (30:16), a onda smo u polufinalu svladali Švedsku (28:25). U toj utakmici odigrali smo možda najbolje poluvrijeme u povijesti. Nakon 30 minuta bilo je 16:7 za nas.
– Sjećam se da je Valter branio jako dobro i stalno mi je bacao lopte u kontru. Natrčao sam se pošteno to poluvrijeme – rekao je Irfan Smajlagić.
U finalu je Francuska bila bolja (19:23). Imali su trikolori sjajnu generaciju – Gaudin, Volle, Kervadec, Cazal, Anquetil, Richardson, Stoecklin... Nije im smetalo ni što su noć prije finala dobro zaružili u jednoj od brojnih diskoteka u Reykjaviku.
– Oni bolje igraju kad malo popiju – rekao je u šali Saračević. Nakon olimpijskog zlata u Atlanti (1996.), na Svjetsko prvenstvo u Japan 1997. godine otišli smo u jednom šarenom sastavu koji je s klupe vodio Ilija Puljević. Već u skupini Slavko Goluža se ozlijedio, bili smo četvrti i u osmini finala izbacila nas je Španjolska. Sličan scenarij dogodio se i dvije godine kasnije u Egiptu kada smo u osmini finala ispali od Jugoslavije. S te utakmice ostat će zapamćen sukob na klupi između tadašnjeg izbornika Velimira Kljaića i Božidara Jovića. Umalo su poletjele šake. Kobna nokaut-faza bila je i 2001. godine u Francuskoj.
Izbornik je bio Josip Milković, a ovog puta ispali smo od Ukrajine, i to nakon drugog produžetka. Vedran Zrnić u regularnom vremenu imao je kontru za pobjedu, ali je promašio. Šteta, imali smo dobru generaciju, a pokazalo se da je to bilo i posljednje veliko natjecanje Patrika Ćavara. Pako jednostavno više nije imao snage i volje.
Eh, da je znao što slijedi za dvije godine...
Kad ce vecernjak shvatiti da je Juga proslost??????