Hrvatsku večeras u 20.45 sati u Montpellieru očekuje četvrtfinalna utakmica sa Španjolcima, a na vratima će vjerojatno od prve minute opet biti Ivan Pešić, koji je uz Luku Cindrića bio naš najveći junak u pobjedi protiv Egipta (21:19) u osmini finala.
Povišica od 100.000 rubalja
Ulazak Pešića umjesto Ivića neke je iznenadio, no vidjelo se da je to bila dobra odluka Loserta i Babića. Sjajne Pešićeve obrane obradovale su sigurno i čelnike njegova kluba, bjeloruskog Meškova iz Bresta. Na svaku njegovu obranu oni bi zadovoljno pljesnuli rukama i tako 13 puta, koliko je Ivan imao obrana protiv afričkih prvaka. Doduše, ne shvaćaju da će zbog sjajnih obrana morati platiti još više ako ga žele zadržati u Bjelorusiji.
– Dat će mi sigurno povišicu od 100.000, ali ruskih rubalja. A to baš i nije puno – našalio se Ivan.
Ovaj 27-godišnjak rodio se u Rijeci. Branio je za Senj i Zamet, a onda otišao u mađarski Veszprem. Upravo je u Mađarskoj doživio tragediju. U noći 8. veljače 2009. godine ispred jednog noćnog kluba huligani su ga teško ranili, a ubili su rumunjskog reprezentativca Mariana Cozmu i teško ranili srpskog igrača Žarka Šešuma. Ivan je ostao bez jednog bubrega, ali se brzo vratio na rukometne parkete. Jasno, u Veszprem se više nije vratio, već je potpisao za Zagreb.
– Nastradao sam ni kriv ni dužan, samo sam htio pomoći Cozmi. Kad sam se sagnuo, dobio sam nož u leđa. Kad sam saznao da sam ostao bez bubrega, prvo sam pomislio na našeg “killera” Ivan Klasnića koji mi je odmah nakon toga ponudio pomoć – rekao je Pešić.
Napadač mu se ispričao
Nakon što je prije tog nemilog događaja potpisao ugovor u Veszpremu, Pešić se našao na širem popisu Line Červara za Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj 2009. godine. Na kraju nije bio među 16, već je turnir odgledao s tribina. Desetak dana nakon finala dogodila se tragedija. Počinitelji, mađarski huligani Sandor Raffael, Gyözö Németh i Ivan Sztojka, članovi tročlane romske bande, brzo su uhvaćeni i osuđeni. Čak su iz zatvora poručili da im je žao.
– Dao bih sve da mogu svoj bubreg dati nesretnom čovjeku. Volio bih se vidjeti s Ivanom da mu se ispričam i zamolim ga za oprost – rekao je tada Gyözö Németh.
Jasno, Ivan Pešić nije htio ni čuti ni da im oprosti ni da se nađe s njima. Nakon nekog vremena ipak je rekao:
– Da mu oprostim? Pa nisam mu ni zamjerio. Ja sam vjernik i ne nosim mržnju u sebi. Ne treba se on ispričati meni, već Cozminu tati, čiji je sin ubijen, pa mojoj majci koja je zbog tog slučaja teško oboljela – rekao je tada Pešić.
Na mjesto nesreće vratio se kada je gostovao sa Zagrebom u Veszpremu.
– Bilo mi je teško prvi put doći nakon te tragedije, ali život ide dalje. No zauvijek ću se sjećati te krvave noći i uboda nožem. Lijepo je što je klub napravio veliki spomenik Cozmi ispred dvorane, da se ovako nešto više nikad ne ponovi. Danas svake sezone dolazim u Veszprem s Meškovom jer igramo u SEHA Gazprom ligi – rekao je Pešić.
Nakon Zagreba put je Ivana odveo prvo u Maribor, a onda u Brest gdje je popunio pravu malu koloniju igrača s prostora bivše Jugoslavije. Tamo je ubrzo postao prvi vratar i brani jako dobro. Ne samo ovu sezonu već i onih nekoliko prije. Ali počeo je lagano razmišljati o promjeni sredine.
– Na kraju prošle sezone imao sam neke nesuglasice s čelnicima kluba. Želio sam otići, čak sam imao i nekoliko dobrih ponuda iz Njemačke. Onda smo se na kraju uspjeli dogovoriti i za sada sam ostao. Novac nije problem, dobro se može zaraditi, ali Brest je jako daleko od svega, najviše od moje kuće u Senju. Ajde, da sam bar u Minsku koji je glavni grad, koji ima aerodrom. Mi na sva putovanja u Europi moramo prvo četiri sata autobusom do Minska, a onda dalje. Problem su i putovanja unutar Bjelorusije – objasnio je Pešić.
Po prirodi Ivan je prava dobrica. Dobri duh naše reprezentacije. Voli se šaliti, voli primati šale na svoj račun. Uvijek je vedar, nasmijan...
– Eto, bio sam predmet šale kada je izašlo u novinama da sam na pripreme za ovo Svjetsko prvenstvo došao svojim automobilom iz Bresta u Zagreb, nakon 12 sati vožnje. Što sam mogao, automobil sam davno tamo odvezao i uglavnom je samo stajao. Onda sam ga odlučio prodati i ovo mi je bila idealna prilika da ga dovezem. Ma, dečki su me zezali da sam onda mogao za novine reći koliko je auto star, koliko je prošao kilometara, koje je boje i kolika mu je cijena – kazao je Ivan.
Nije se živcirao
Nije se pretjerano nervirao kada je saznao da će biti treći vratar. Naučio je već biti rezerva na Svjetskom prvenstvu 2011. i 2015. godine.
– Ma nisam se nervirao. Čekao sam priliku i, eto, dočekao sam je. Nadam se da će mi dobro krenuti i u današnjoj utakmici protiv Španjolaca – zaključio je dobri stari Pešić.
Mađarski cigani bi dali svoj bubreg. A zašto ne i srce onom ubijenom? Lažu samo da bi dobili kakvo pomilovanje.