Porazom od Njemačke (21:28), rukometaši Hrvatske morat će danas na dalek put. Morat će u 900 kilometara udaljeni Montpellier gdje će u nedjelju navečer (20.45 sati) odigrati utakmicu osmine finala na Svjetskom prvenstvu protiv Egipta. Da smo pobijedili i osvojili prvo, a ne drugo mjesto u skupini, onda bi lijepo i ugodno putovali u 100 kilometara udaljeni Pariz. Dugačkom putu u Montpellier čak se ne raduju ni Pero Metličić i Venio Losert, koji su igrali u ovom francuskom gradu za istoimeni klub. Je li Hrvatska mogla pobijediti Njemačku? Mogla je, ali trebalo se poklopiti, ne jedna, nego nekoliko stvari. Prvo, Hrvatska bez napadačkog dijela Domagoja Duvnjaka nema što tražiti u srazu s ovako jakom reprezentacijom. Zbog bolova u koljenu naš kapetan igrao je samo u obrani. Drugo, ideja s igrom sedam na šest ovoga puta nije prošla. Ne protiv ovako sjajne njemačke obrane.
Ništa bez velikih obrana
Jer, poanta igre sedam na šest je ili da kvalitetna lopta dođe do jednog od dva kružna napadača ili da se njemačka obrana 6-0 zbog dva pivota povuče skroz na crtu, pa da naši šuteri dođu do izražaja. Niti jedno ni drugo nije prolazilo. Pogotovu ne vanjski šut. Naša vanjska linija postigla je šest pogodaka iz 24 pokušaja!
Čudno kako naš izbornik nije odmah na početku vidio da to ne prolazi. Staro je rukometno pravilo da nema velikih pobjeda bez velikih obrana vratara. I dok je Andreas Wolff imao 16 obrana, odnosno 44 posto obranjenih lopti, naša dva vratara sakupila su zajedno šest. Stevanović i Ivić imali su ispod 20 posto obrana. Ako se nastavi ova porazna vratarska statistika nećemo daleko doći. Nije sad da su svi udarci Njemačke bili neobranjivi. I zadnja stvar, ali nikako najmanje važna, bile su tehničke pogreške. Bilo ih je puno previše. Ajmo reći da je bilo i nekih dobrih stvari. Odnosno dobrih pojedinaca. Manuel Štrlek odigrao je bez pogreške, bez promašaja, Tin Kontrec borio se u obrani kao lav, u napadu je dao više pogodaka nego na sve četiri prethodne utakmice zajedno. Marko Mamić je za jedno poluvrijeme, koliko je igrao, imao solidan učinak. Pitanje je zašto Mamić nije ušao ranije kad je Mandalinić imao šut 1/5. Dobro je izgledala u pojedinim trenucima naša obrana, posebice ona 5-1 gdje je Duvnjak napravio dosta nereda. S dva i pol raspoložena igrača može se dobiti Čile i Saudijska Arabija, ali ne i Njemačka, aktualni prvak Europe. Jedan poraz nije velika tragedija ako se izu tog poraza izvuče neke pouke. Treba ići dalje i treba se sada koncentrirati na osminu finala i Egipat.
Što južnije to tužnije
Nada da se možda može proći u polufinale leži u činjenici da još na ovom turniru nismo ni približno odigrali svoju najbolju utakmicu. Čuvamo li ju baš za eventualno četvrtfinale gdje nas čeka jednako kao Njemačka jaka i moćna Španjolska? Ili će na kraju biti ona narodna – što južnije to tužnije. A naši će sa sjevera Francuske na jug, iz Normandije se spuštamo do Sredozemnog mora. Ajde, barem će klima biti ugodnija. Ali neće biti ugodnije brojnim hrvatskih novinarima koji će automobilima putovati deset do dvanaest sati. Igrači će ipak bržim prijevoznim sredstvom – zrakoplovom.
ROUEN - Kindarena. Gledatelja 3400. Suci: Sondors i Licis (oba Letonija)
Njemačka: Wolff (16 obrana), Heinevetter; Gensheimer 4 (1), Lemke, Wiencek 6, Reichmann 1, Glandorf, Pekeler 3, Fäth 3, Groetzki 3, Häfner 5, Kühn 2, Ernst, Pieczkowski, Kohlbacher, Drux 1. Izbornik: Dagur Sigurdsson.
Hrvatska: Stevanović (3 obrane), Ivić (5 obrana), Mihić, Duvnjak, Stepančić 5, Gojun, Matulić, Horvat 3 (1), Kontrec 4, Mandalinić 1, Štrlek 5, Musa, Jotić, Mamić 2, Šebetić, Cindrić 1. Izbornik: Željko Babić.
Sedmerci: Njemačka 1 (1), Hrvatska 1 (1).
Isključenja: Njemačka 6 minuta (Kühn 2, Ernst 2+2), Hrvatska 6 minuta (Duvnjak 2, Kontrec 2, Šebetić 2).
Igrač utakmice: Andreas Wolff
Pokazalo se kolika je katastrofa što su eliminirali Karačića. jedini on može u dobroj mjeri nadomjestiti Duvnjaka. Pokazalo se da je Cindrić ograničen u tom smislu i ne može organizirati napad na pravi način a Jotić je tu samo zbog popune broja.