Volim kuhati. Jednog dana planiram otvoriti vlastiti restoran ili u nekom biti šef kuhinje.
Tako svoju budućnost vidi desetak učenika 1.b razreda kuhara koje smo jučer zatekli u pripremi špageta bolonjez, krem-juhe od cvjetače i waldorf salate na zagrebačkom Ugostiteljsko-turističkom učilištu.
– Kuharstvo je bilo moj prvi izbor, volim kuhati i vidim se jednog dana kao vrhunski kuhar – kratko nam motive zbog kojih će svoj radni vijek provesti u kuhinji prepričava Antonio Đerek, a njegov kolega Leon kratko kaže:
– Volim jesti i volim kuhati.
Barbari Lepej kuharstvo je bilo drugi izbor, međutim u međuvremenu joj se toliko svidjelo da se nakon završene srednje škole želi usavršavati na nekoj kuharskoj akademiji. U skupini od desetak učenika samo su tri djevojke.
– A nekada je to bilo žensko zanimanje. Međutim, tamo sedamdesetih godina počelo se dečke "gurati" u kuhare, a djevojke u konobare. Danas je to dominantno muško zanimanje – kaže nam njihov nastavnik kuharstva Mato Đurović.
Teško zanimanje
– Kad ih dobijem, nastojim doznati što ih je potaknulo da se odluče za kuharstvo. Nekad su to mama, baka ili djed, nekada kod nas završe silom prilika. U svakom slučaju trećina ih bude jako zainteresirana i odlično rade, trećina je samozatajna, ali dobro svladaju potrebne vještine, a ostali su tu samo da imaju papir da su završili srednju školu – kaže Đurović. Dodaje da je to teško i odgovorno zanimanje, a kao i svako drugo zahtjeva praćenje trendova i kontinuirano usavršavanje. Samo tako može se stići do zvjezdanog statusa, koji sobom donosi i vrhunska primanja u najboljim restoranima i hotelima. Kuhari tjedno imaju tri dana teoretske nastave i dva dana praktične i vježbi. Ravnatelj Ugostiteljsko-turističkog učilišta Mladen Smodlaka drži da naglasak treba biti na praktičnom dijelu obrazovanja i čvršćoj suradnji škole i restorana, no Đurović upozorava da se ne smije događati da poslodavci zloupotrebljavaju učenike.
– Učenicima treba kvalitetan mentor koji će ih podučiti tajnama posla – naglašava.
Stotinjak obroka dnevno
Od predstojeće reforme obrazovanja ravnatelj Smodlaka očekuje da će donijeti veću osposobljenost učenika za tržište rada.
– Poslodavci se često žale da im djeca dođu nespremna, da o poslu koji trebaju raditi znaju malo – kaže, ali i dodaje da se to na njihove učenike ne odnosi jer oni dnevno pripreme između pedeset i stotinjak obroka koji se poslužuju u školskim restoranima "Stara zagrebačka škola" i "Frankopan". Osim toga, rade i catering za svadbe, rođendane, krstitke i slične događaje. Dobru suradnju imali su i s Ministarstvom vanjskih poslova koje je od njih naručivalo hranu za razne domjenke. – Nama poneki poslodavci znaju prigovoriti da kasnimo za trendovima, ali neke aparate mi ne smijemo imati zbog mogućih ozljede učenika. Riječ je, primjerice, o uređajima s tekućim dušikom, bitnim u molekularnoj gastronomiji koja je sada trend u svijetu – objašnjava Smodlaka.
Osim kuhara, obrazuju konobare, turističko-hotelijerske komercijaliste i slastičare. Za razliku od kuhara, slastičari su slabije plaćeni i manje perspektivno zanimanje. I u njemu dominiraju djevojke. Sedam učenica u vrijeme našeg dolaska pripremalo je voćne košarice i krostatu, a svima je želja jednog dana imati vlastitu slastičarnicu.
– Nije u redu u slastičarstvu koristiti gotove smjese u prahu. Ako ćemo biti slastičarke, bit ćemo prave, same radimo kreme, arome, sve – kažu, mozgajući kako napraviti zdrave slastice koje ne bi debljale. A dok ne dođu do takvog recepta, pripremaju klasične kolače za goste školskih restorana. U njima radi od 150 do 200 učenika, mjesečno odrade najviše šest dana i za to, ističe ravnatelj Smodlaka, dobiju plaću. Djeca tako nauče posao, a škola zaradi da bi mogla ulagati u novu opremu. Reforma je tako lagano zakoračila kod njih, iako, priznaju, prakse bi moglo biti i više.
>>Začini su poput parfema, birati ih valja po ukusu, a manje je uvijek više
