Pozdrav, ili možda bolje hola!
Tema današnjeg kolumne je španjolska kuhinja, stoga, ljubitelji dobre 'comide' (hrane), pripremite se za izazov na koji vas vodim. Možda ste ovu sjajnu hranu već imali prilike kušati, negdje na putovanjima, sajmovima hrane ... No, sigurno ste za njih čuli u meksičkim sapunicama. Riječ je , dakako, o churrosima (čitaj: čurosi). Kako sam čuo za njih?
E, pa sad ... Iskreno, znatiželja me odvukla da ih malo izguglam, a onda, kada sam već znao o čemu se radi, sasvim sam slučajno susreo nekoga tko jako dobro zna sve o churrosima. Naime, moja obitelj odnedavno ima novog člana, neodoljivog terijera Jacka Rusella - Verdija. A kako se, opće je poznato, vlasnici pasa druže, tako sam u razgovoru s prijateljicom Ingrid, ponosnom vlasnicom kujice Joy, saznao da je istinska obožavateljica ove poslastice. Štoviše, na putovanju u Ekvador jela ih je, kaže, - svaki dan. Zavidan sam joj :)
Churrosi su tijesto provučeno kroz slastičarsku vrećicu sa zvjezdastim krajem, prženo u vrućem ulju i na kraj uvaljano u mješavinu cimeta i šećera. Mljac. Slasno, zar ne?
U slučaju da nemate slastičarsku vrećicu sa zvjezdastim krajem, imam rješenje. Moj mali i dobar trik je da uzmete bilo koju plastičnu vrećicu i stavite unutra tijesto, odrežite donji rub vrećice i istiskujte. Znam da ne neće imati one nabore koje karakteriziraju churrose, ali će još uvijek biti divnog okusa.
Kada govorimo o okusu i teksturi churrosa, tada sam vrlo izričit. Tu nema mjesta pogreškama. Izvana su churrosi hrskavi, a unutra su mekani i topli. Za one koji paze na liniju imam dobru vijest - choux (šu) tijesto za churrose nije previše slatko. Naime, prema receptu koji pratim, sadrži samo jednu jušnu žlicu šećera. Ali zato ih nakon prženja valja uvaljati u cimet i šećer. Najbolja vrsta ulja za prženje je kanola ulje ili ulje od kikirikija. No, kako ga je kod nas teško naći, pržio sam u suncokretovom ulju.
Probajte i vi. Muy bonito.
Do skora . Spremam se na put i donosim iznenađenje.
>>Ako vam makroni ne ispadnu iz prve, recite da su to moderne puslice
churos je iz spanjolske,i ja ga jedem svake godine za dorucak,sa bijelom kavom.on se pece na vrelom ulju i to u kolutovima,a ti kazes koliko zelis i oni ti odrezu u komadu.ima ih vise vrsta.andaluzija je puna prodavaonica churosa,ali ne preko cijele godine,vise u ljetno doba.