"Možda putovanje ne može spriječiti predrasude, ali suočavanje s činjenicom da svi narodi plaču, smiju se, jedu, brinu se i umiru, može predstaviti ideju da, ako pokušamo razumjeti jedni druge, možemo postati prijatelji", zaključila je u moderna vremena, bremenita sukobima, nesporazumima i predrasudama, afroamerička književnica, pjevačica i glumica Maya Angelou. Fracuskom prozaistu i jednom od najvećih svjetskih romanopisaca Gustavu Flaubertu bilo je jasno još u 19. stoljeću kakvu putovanja imaju težinu: "Čine čovjeka skromnim. Vidiš kakvo malo mjesto zauzimaš u svijetu." U međuvremenu, u vrijeme kad svijetom svake godine putuje više od milijardu ljudi, putovanja su, bez puno propitkivanja i filozofiranja, za mnoge postala jednostavno stil života. Što ona znače za čovjeka koji je zadužen da u Hrvatsku svake godine stigne što više gostiju i kojem su putovanja u opisu posla? Direktoru Hrvatske turističke zajednice Kristjanu Staničiću na toj funkciji teče osma godina, a dosad je nogom kročio praktički na svaki kontinent i, što poslovno što privatno, u sedamdesetak zemalja.
- Putovanja za mene predstavljaju nešto što oplemenjuje i obogaćuje čovjeka. Svako se putovanje, bilo ono kratko ili dugo, u vlastitoj zemlji ili inozemstvu, višestruko vraća kroz nove doživljaje, iskustva, znanja i spoznaje. Mogu reći da nas putovanja nadograđuju jer kroz njih imamo priliku učiti o drugim kulturama, vidimo kako drugi ljudi žive, pogotovo kada se radi o dalekim putovanjima nakon kojih na svijet počinjemo gledati nekim "drugim očima", iz jedne druge perspektive, a takvo širenje percepcije u konačnici i jača ljubav prema vlastitoj domovini. Tako bih ja to rekao - kaže prvi čovjek nacionalne turističke organizacije i ističe da se privatna i poslovna putovanja ne mogu uspoređivati.
- Tijekom poslovnih putovanja najčešće nemam vremena za bilo kakva upoznavanja destinacije u kojoj boravimo, njezinih znamenitosti, atrakcija, ljudi... U tim je prilikama jedino važno odraditi posao što je najbolje moguće. Sajmovi, radionice, sastanci s partnerima, press konferencije, prezentacije su tada na prvome mjestu, dok preostalo raspoloživo vrijeme boravim u zračnoj luci, zrakoplovu ili nekom drugom prijevoznom sredstvu, prespava se po potrebi i ide se dalje. Što se, pak, tiče privatnih putovanja, ona su sasvim drugačija i sigurno je da imam raspoloživo vrijeme za stvari po svom guštu, da se tako izrazim… Mene osobno uvijek najviše zanima način života u nekoj sredini, kao i posebnosti te sredine pa uvijek volim posjetiti samu jezgru destinacije, to su obično tržnice i sva ona mjesta koja su frekventna i na kojima se baš može dobiti uvid u način i stil života domaćeg, lokalnog stanovništva. Ne moram raditi ništa posebno, samo promatrati i uživati u svakodnevici i ritmu toga grada - otkriva u čemu uživa u novoj zemlji, gradu.
VEZANI ČLANCI
Sa stotinama uzbudljivih i zanimljivih putovanja "u nogama" sjeća se i onog važnog, prvog. U međuvremenu su se, istina, naslagale mnoge druge putne uspomene i doživljaji s raznih krajeva svijeta i potrebno je malo dublje zagrepsti među putna sjećanja.
- Prvo putovanje? Joooj teško pitanje… Ali, prebirući po uspomenama, vraćajući se puno godina unazad mogu reći da mi je jedno od upečatljivijih putovanja bilo putovanje na ljetne praznike na Rab, kao i na zimske praznike u Gorski kotar, u Vrbovsko. Zašto? U to smo vrijeme živjeli u Sloveniji, u Kopru, gdje sam i rođen, tada još nije bilo mreže autocesta kao danas i neusporedivo se duže putovalo do odredišta, a meni kao djetetu su to sve bili nezaboravni doživljaji koji su mi se urezali u sjećanje. Na primjer, kada bismo išli kod bake na Rab, putovali bismo Jadranskom magistralom koja je imala neke svoje posebne draži i čari, iako je samo putovanje trajalo vremenski jako dugo. Putovalo se u automobilu bez klime, a kad bismo i došli u trajektnu luku Jablanac, onda bismo još satima u kolonama čekali trajekt. Sjećam se i čestih redukcija pitke vode pa bi žedni s vrha magistrale pješačili četiri do pet kilometara u Jablanac kako bi u jednom kafiću napunili malo vode u boce. S druge strane, kad se radilo o zimskom putovanju, išli smo kod bake u Vrbovsko i sjećam se da je tata volio ostaviti auto u Rijeci na željezničkom kolodvoru jer bi dalje putovali vlakom, a ono što nikada neću zaboraviti je izlazak iz vlaka i koračanje po snijegu koji je vrlo često bio do visine glave. Za djecu su to bila posebna iskustva i radosti - s nježnošću se prisjeća djetinjstva šef Hrvatske turističke zajednice, koji radi posla ponekad putuje i više puta tijekom jednog mjeseca.
Kad je, pak, u prilici birati, preferira destinacije koje pružaju mogućnost novih doživljaja. Pri tom, otkriva, najviše voli destinacije koje su po nečemu slične Hrvatskoj, odnosno mentalitetu ovdašnjih ljudi, mediteranskom temperamentu i načinu odnosno stilu života u Hrvatskoj.
- Također, iako volim zimu i zimske aktivnosti, možda malo više preferiram toplije destinacije, kao i destinacije koje imaju izraženu tradiciju, zanimljivu kulturu i povijest, prirodne ljepote itd. Međutim, manje-više mi je svejedno u koje godišnje doba putujem. Svako godišnje doba ima svoje draži i čari te određene prednosti. Osobno, volim putovati ljeti, ali i jako volim zimske aktivnosti poput skijanja. Ljeti možemo putovati s puno manje stvari, a neka moja želja u budućnosti mi je otići na putovanje samo s novčanikom i jednom priručnom malom torbicom za dokumente. Nisam još došao ni blizu realizacije te ideje, ali dat ću sve od sebe da jednom u životu doživim i takvu avanturu - otkriva Kristjan Staničić, kojeg ni ozljeda noge na skijanju prošle zime ne odvraća od ljubavi za snijeg.
- Nikada i nikako! Obožavam skijanje koje mi je, uz nogomet, omiljeni sport. Skijanje me opušta, uživam biti cijeli dan na otvorenom i svježem planinskom zraku. Na taj način pročistim i pluća, razbistrim glavu i jednostavno mi baš odgovara taj ambijent planina i snijega. Vjerojatno to proizlazi iz činjenice da je mama Goranka i da imam malo i te njene goranske krvi - kaže. Za ljetovanje, inače, pretežno bira Rab.
- Otac tamo posjeduje obiteljsku kuću koju je djelomično naslijedio zajedno sa svojom braćom i koju smo prije puno godina preuredili. Rab je definitivno jedno od mojih omiljenih ljetovališta jer me cijeli otok i njegove vizure opuštaju i smiruju, a imam i jako puno prijatelja koje sam tamo stjecao od malih nogu. Na Rabu sam kao dječak jedno vrijeme i živio, išao u vrtić i iskusio taj bezbrižni dječački život na otoku. Općenito volim more, ribolov, boravak na barci s koje je poseban gušt otkrivati tajne otoka. Rab je prekrasan i često volim reći da je to najljepši otok na svijetu koji je iznimno poseban po svojoj zanimljivoj povijesti, znamenitostima, prirodi, ali naravno i ljudima - ne krije svog osobnog favorita za ljetovanje na Jadranu prvi čovjek Hrvatske turističke zajednice, koji na šrivatna putovanja najčešće odlazi sa suprugom Barbarom i sinom Lukom.
Tada, kaže, uspijeva i dati i primiti ono što mu užurbana svakodnevica često uskrati.
- Nije tajna da mi je takav način putovanja i jedan od najljepših jer me to najviše ispunjava kao osobu, tada sam nekako najopušteniji jer se imam vremena i priliku posvetiti svojoj obitelji koja je zbog mog posla, unazad sedam godina, zapravo zakinuta za naše svakodnevno zajedničko druženje. Zbog posla sam tijekom tjedna u Zagrebu ili na putu, dok me oni iščekuju u Rijeci gdje živimo i gdje sam samo vikendom - reći će direktor HTZ-a koji za putovanje koje ga je ponajviše obilježilo bira maturalac.
- Mogu reći da mi je to jedno od najupečatljivijih putovanja, bilo je to maturalno putovanje u Pariz gdje smo boravili punih osam dana. Za mene je to bilo nezaboravno putovanje. Pamtim odličnu turističku vodičku koja nas je puno naučila o načinu života Francuza, o samim Parižanima, o nekim povijesnim činjenicama koje ne možete pročitati ili saznati kao prosječan turist. Tako sam saznao kako je izmišljena i napravljena topla čokolada, kako se živjelo na francuskom dvoru, zašto Parižani vole jesti baguetteu, zbog čega su se dvorjani toliko parfimirali, itd., a moj dodatni interes je bio i sam francuski jezik koji sam učio u srednjoj školi. Sve te informacije su mi ostale i dan danas u pamćenju pa mi je poseban doživljaj tim više bio i moj posljednji boravak u Parizu s obitelji. Bilo je to relativno nedavno kada sam sa suprugom i sinom išao u kratki turistički posjet Parizu. Zadovoljstvo mi je bilo o svim tim informacijama i činjenicama upoznati Luku kojeg je Pariz baš oduševio. Neumorno je šetao s nama i pratio svaki detalj. Ali, moram izdvojiti i još jedno putovanje koje mi je donijelo, rekao bih, životni preokret. Riječ je o prvoj plovidbi s tadašnjom djevojkom, današnjom suprugom Barbarom. Od oca sam posudio malu barku te smo nas dvoje zajedno krenuli s Raba prema Kornatima. Napravili smo plan putovanja te smo u sedam dana obišli različite otoke, od Silbe, Dugog otoka, Iža, Paga, samih Kornata, pa natrag sve do Raba. Mogu reći da mi je to putovanje promijenilo život jer, bilo mi je jasno, ako se nismo ozbiljnije posvađali u tih sedam dana na tako malom prostoru, našao sam ženu svog života - sa zadovoljstvom se prisjeća direktor Hrvatske turističke zajednice.
Danas putovanja za njega imaju dvije dimenzije. Dok s jedne strane, kaže, ona proširuju vidike i pogled na svijet, druge kulture, narode, zemlje, način života i vrijednosti, pomažu i da se kvalitetnije i objektivnije sagleda i ocijeni način života u vlastitoj zemlji.
- Putovanja, odnosno industrija putovanja, definitivno zbližavaju ljude, povezuju svijet. Smatram kako je to jedna od rijetkih industrija koja spaja različite kulture, tradicije, a da pritom ima i pozitivne učinke na ukupno gospodarstvo - zaključuje naš sugovornik, ali i bez ikakve dileme poručuje: Svugdje je lijepo, ali doma u Hrvatskoj je najljepše!
VIDEO Ivan Tandarić iz Elfsa eurovizijski je fanatik: 'Baby Lasagna može pobijediti, sve je na žiriju'
