Daniel Delale već je dugi niz godina jedno od najprepoznatljivijih TV lica. Upoznali smo ga kao voditelja kultnog “Red Carpeta”, no ovaj je novinar od tada isprobao i uspio u gotovo svim formama novinarstva. Nakon nekoliko godina pauze od televizije, omiljeni voditelj prije mjesec dana spremno se vratio pred kamere, i to s potpuno novim projektom. Naime, gledamo ga kao urednika i voditelja nove jutarnje emisije na Z1 televiziji, što nam je povod za razgovor s njim. O “Jutrogramu”, dosadašnjoj karijeri, ali i nezaobilaznom “Red Carpetu”.
Kako se osjećate ponovno pred kamerama?
Lijepo je ponovno raditi na televiziji pa je u tom smislu super, a što se tiče kamera, zapravo sam stalno pred njima. U posljednjih nekoliko godina to nisu bile televizijske, već internetske. Radio sam razne formate na internetu, tako da nema neke prevelike razlike. No procesi su ono što televiziju i dalje čine broj jedan i osobno ih jako volim.
Vidimo da u emisiji ima svega po malo. Malo poznatih i slavnih, javljanja uživo, intervjua, lakših, ali i težih tema. Koliko je bilo teško sve okupiti u jednu emisiju?
Raditi jutarnji program, u ovom slučaju “Jutrogram”, iznimno je zahtjevno. A što se tiče svega nabrojenog, da, ima svega i tako mora biti. Jutarnji program zahtijeva šarenilo i ne trpi jednoličnost. Nama je bitno da smo brzi, zanimljivi i aktualni. Pratimo bilo kontinenta kroz gostovanja, priloge, javljanja uživo, rubrike, glazbu i trudimo se svakog jutra da gledatelje informiramo i zabavimo. Cilj je da emisija bude relevantni presjek kontinenta u ta dva sata. Budući da smo imali dva mjeseca žestokih priprema i snimanja reportaža, kada smo počeli emitirati, nije bilo tako teško. Ali dnevni je ovo ritam i sve što napraviš vrijedi samo do 10 sati ujutro, nakon toga bacamo se na pripremu emisije za idući dan. S dobrom ekipom, naravno, sve je lakše, no tempo je žestok.
Jednom ste rekli kako nikada ne biste radili jutarnji program, a evo vas sada.
Da, zezao sam se davno sa svojim prijateljima, razgovarali smo što nikada ne bismo mogli raditi i ja sam ispalio kao iz topa “jutarnji program”. No nikad ne reci nikad. Evo, završio sam u jutarnjem programu i veselim se svakom danu rada na njemu. Navikao sam se brzo, čak brže nego što sam mislio da hoću. Idem ranije spavati i sve super. Sad mi se to rano dizanje i raniji odlazak na spavanje sviđa. Nekako se osjećam ispunjenije i korisnije. A i tada, kada sam to rekao, bio sam puno mlađi i nisam volio rano ustajanje, no starim i ja pa se tako i moji stavovi i navike mijenjaju.
Što vas je dovelo ponovno na televiziju, i to na Z1?
Dovela me prvenstveno želja da napravim nešto svojim rukama od starta. Dakle, ovo je projekt koji je građen od nule, kako produkcijski tako i sadržajno. Uz mene tu je kolegica Daniela Blažinić koja također urednički potpisuje “Jutrogram”, tu su i naši reporteri i reporterke, kolege voditelji, čitav produkcijski tim Z1 televizije, kao i šefovi, od kojih imamo bezrezervnu podršku. Baš u to vrijeme kada sam razgovarao o “Jutrogramu” javile su se i neke naše domaće komercijalne televizije, ali meni je ovo zvučalo najbolje, jer lik sam koji voli graditi i biti kreativan. Puno mi je to bolje nego doći već u postavljen projekt, ovo mi je uzbudljivije jer svaki dan idemo dva sata uživo i to šarenilo jutarnjeg programa u kojem možeš biti jako kreativan baš me obuzelo.
Radili ste na brojnim projektima, od portala, televizije, radija... Što vam bolje leži?
Da, htio sam probati sve što se nudi od medija da istražim neistraženo. Budući da sam stvarno sve istražio (smijeh), mogu bez zadrške reći da sam ja dijete televizije. Ona je obilježila moj život. No nikada se nisam htio vratiti na nju pod svaku cijenu premda je bilo ponuda, koje sam odbijao i za vrijeme rada na gore spomenutim medijima. Nevjerojatno u koje su me sve projekte zvali da ih vodim ili uređujem, ali po meni to bi bilo “silovanje”, a i nikada se ne bih vratio samo da se vratim. Nisam taj lik. Znam gdje sam dobar i što mogu iznijeti, no znam i gdje mi nije mjesto. Predugo sam u ovom poslu da bih pristajao na svašta.
Mnogi vas još uvijek pamte po “Red Carpetu” i vašem doprinosu svijetu šoubiznisa u Hrvatskoj. Je li šoubiznis grana novinarstva u kojoj se najviše vidite?
Red Carpet je definitivno obilježio moj život. Bilo je to prekrasnih deset sezona i proizvedenih čak 600 emisija, ali šoubiznis nije grana novinarstva u kojoj se najviše vidim. Sada sam odrastao i mogu raditi sve forme, dovoljno se sigurno osjećam. Bilo je divno raditi emisiju i isto je graditi od nule, prvih nekoliko sezona došli smo do gledanosti s jednom kamerom i dva novinara, a tek su onda tu ušli neki ozbiljni budžeti i putovanja po čitavom svijetu. Lako je raditi s velikim budžetima, no poseban je gušt kada radiš s jako malo novca u vrlo skučenim produkcijskim uvjetima pa napraviš gledanost, a s tim onda dođe i veći budžet.
Postoji li nešto u novinarskom svijetu, neka forma ili želja koju niste još ispunili?
Osobno sam uvijek željan novih znanja i iskustva. Radio sam zaista, kroz karijeru, mnogo stvari od velikih emisija i show projekata do malih meni dragih internetskih formata. Za sada smatram da sam mnogo poslovnih želja ispunio. Trenutačno sam u “Jutrogramu”, a ako se u životu dogodi ponuda za neke druge forme i formate, dobro ću razmisliti. Bilo bi super raditi zabavno, edukativne putopise, upoznavati ljude s drugim kulturama i pogledima na svijet, širiti ljudima vidike, puniti ih inspirativnim pričama i osobama, no i toga ima u “Jutrogramu” pa sam trenutačno zadovoljan tu gdje jesam.
Kako gledate na današnje hrvatsko novinarstvo? Što mu nedostaje, a što je dobro?
Dolaskom digitalije dosta se promijenilo no to je odraz vremena i nemam problem s tim, ali zapažam. Pratim sve, nešto mi se manje sviđa, nešto više. Sviđaju mi se istraživački pristupi novinarstvu, a ne sviđa mi se instant novinarstvo, gdje se prenose slike s Instagrama i u naslove stavljaju komentari ispod te iste slike, no to je moj osobni stav. Očito publika to voli i želi, inače toga ne bi bilo. Za ulazak u dublju analizu novinarstva danas, bojim se, da nemamo dovoljno stranica koje bih ispisao na tu temu. Vrlo kompleksna i zahtjevna tema. Danas u novinarstvu ima svega, ali doslovno svega, ali kvaliteta uvijek ispliva pa tako će i u ova vremena. Općenito, mislim da bi mediji trebali raditi na pomlađivanju publike, svi su zatvoreni u svojim trenutnim uspjesima, serijama, emisijama i sl., a publika stari, nedostaje moderan projekt koji korespondira s današnjim tech vremenom. Puno je digitalnih inovacija nastupilo i takve alate trebe inkorporirati u svoj sadržaj. Ali kao što rekoh, nemamo dovoljno stranica. O raznim opskurnim novinarskim publikacijama da i ne govorim.
VIDEO>> Vinko Ćemeraš: "Najviše volim igrati igrice i voziti bicikl, a i dalje mi je čudno kad me na cesti prepoznaju"
Odkako je ovaj poceo sa Red Carpetom sve je djavo odnio. Zene vise ne slusaju muzeve, Grubnic glavna faca, Simona casna sestra