Veza između HTV-a i Damira Smrtića, urednika i voditelja Dnevnika 3, rodila se još dok je Damir bio osnovnoškolac. Naime, u sedmom razredu osnovne svoje novinarske radove poslao je na natječaj emisije "Stigla je pošta" na tadašnji Radio Zagreb, ne očekujući da će se žiriju svidjeti njegovo pisanje.
– Na kraju prvog i drugog polugodišta objavljivale su se liste najboljih. U prvom polugodištu bio sam na 11 mjestu, a na kraju drugog došao sam na šestu poziciju i zajedno s ostalih top deset malih pisaca kao nagradu dobio ljetovanje u Dubrovniku i Crnoj Gori, gdje smo se sastali s ostalim nagrađenim iz cijele tadašnje Jugoslavije – prepričao je 37-godišnji novinar i dodao kako su i sljedeće godine članovi žirija njegovo pisanje nagradili ulaskom među deset najboljih. Kada se upisao u gimnaziju u Varaždinu, 12 kilometara udaljenom od rodnog Čakovca, počeo je otkrivati radijski svijet.
– Počelo me fascinirati kako funkcionira radio i pred kraj gimnazije došlo je do buma ilegalnih radiostanica i član redakcije jedne takve radiopostaje postao sam i ja. Program smo emitirali iz jedne garaže i svako toliko bi je zapečatili kad bi shvatili što radimo – prisjetio se Damir. Tada je već postalo jasno kako je novinarstvo njegov životni poziv i kada je došlo vrijeme odabira fakulteta, dvojbi nije imao. Kako je svojim spisateljskim sposobnostima još u osnovnoj školi očarao redakciju dječjeg obrazovnog programa, na Hrvatskom radiju rekli su mu da se javi ako ikad poželi postati dio njihove redakcije.
– Dva tjedna nakon dolaska u Zagreb javio sam se na radio jer sam silno želio raditi nešto. Kako se u to vrijeme pomlađivao kadar redakcije radio Sljemena, tamo sam počeo svoj honorarni staž.
Tada je sa mnom počeo raditi i Mislav Togonal s kojim sam i danas dobar prijatelj – kaže Smrtić. Kao gimnazijalac i na fakultetu bio je kampanjac u učenju te mu je draže bilo odraditi nekoliko smjena na radiju nego sjediti za knjigom. No, kako je horoskopska Vaga, precizan je i odgovoran i na kraju je uvijek uspijevao na oba kolosijeka. U tom razdoblju mali izlet pred televizijske kamere imao je u glazbenoj emisiji na tadašnjem trećem programu HTV-a.
– Na trećem su se tada glazbene emisije emitirale cijelu noć i ja sam s Uršulom Tolj, koju sam upoznao nekoliko minuta prije emisije, vodio jednu takvu emisiju u noći na petak i onda sam odmah ujutro jurio na svoju smjenu na radio – kaže urednik Dnevnika 3. Prije jedanaest godina odlučio je prihvatiti poziv Zlatka Mehuna da dođe raditi na televiziju i ubrzo je postao šef dopisništva u Čakovcu.
– Sjećam se kako sam tada bio jako ljut na Mehuna jer sam radio svaki vikend u dopisništvu. Ta ljutnja je sada prerasla u zahvalnost jer me bacio u vatru i pokazao mi najbolji način kako naučiti tajne tog posla – govori novinar čiji su prvi važniji televizijski zadaci bili vezani za naše susjede Slovence. – Intenzivnije sam počeo pratiti događanja u Sloveniji 2006., kada se dogodila prva frka na granici i kada me, priznajem, bilo strah od broja naoružanih specijalaca koji su bili na slovenskom teritoriju – simpatično će Damir.
Početkom lipnja sljedeće godine privremeno mjesto boravka postaje mu Ljubljana, koju i nakon povratka u Zagreb posjećuje barem dva puta mjesečno. – U Ljubljanu sam se doselio taman kada je zabranjen promet u centru grada i kako sam imao stan u centru, uvijek sam išao pješice do parlamenta ili vlade. Došao sam tamo u pravo vrijeme kada su počele prave diplomatske polemike i drukčiji sukobi na relaciji Hrvatska – Slovenija i to je bilo veliko iskustvo. Janša je izgubio ubrzo izbore pa su bili predsjednički izbori, pa je Slovenija predsjedala Europskom unijom te su nas blokirali u pristupnim pregovorima, Nakon toga su se sastali Kosorica i Pahor i tako je to sve krenulo. Nakon što je riješen arbitražni sporazum, odlučeno je da se dopisništvo zatvori i Renato Kunić pozvao me da dođem u Zagreb – priznaje. Neizvjesnost i činjenica da nikad ne znaš kako i gdje će mu završiti dan na poslu Damira jako veseli, ali ne i njegovu djevojku.
– Bilo je puno situacija u kojima su me neplanirano poslali na neki zadatak. Kad je uhićen Sanader, trebao sam otići u Ljubljanu i navečer se vratiti u Zagreb, ali na Bregani su mi javili da moram otići u Salzburg jer je tamo Sanader pritvoren. Moja bolja polovica sada se privikla na taj ritam koji se mojim povratkom u Zagreb ipak malo normalizirao i sada u pravilu svaki treći vikend, otkako radim u Dnevniku 3, imam slobodan – veli urednik. Loših uspomena sa zadataka nema, ali zbog bivšeg premijera koji je sada na osuđeničkoj klupi i te kako se smrzavao u Austriji.
– Volim rad na terenu, ali tih sedam dana u Salzburgu pamtit ću po temperaturi od -15 i cjelodnevnom smrzavanju ispred suda. Kako su jedine bitne informacije dolazile sa suda, jedini način bio je kampirati ispred – prisjetio se. Zbog uređivanja Dnevnika odlasci na teren malo su se prorijedili, ali uživa s ekipom s kojom surađuje. – Dan počnemo ležerno uz kavu, kada se uvijek analizira kako smo odradili prethodni dan i onda uz prelistavanje novina smišljamo teme za Dnevnik koje se dodjeljuju novinarima na kolegiju u 15 sati. Dan završava oko ponoći. Kad dođem doma, još me drži adrenalin i ne mogu zaspati nekoliko sati – kaže.
Damir Smrtić je komunistički novinarčić koji nije profesionalan,naime u razgovoru s Ingrid Antičević Marinović,njezino bljezgarenje o pobjedi na izborima nije zaustavio i rekao da su neki članovi SDP-a (Baldazar,Davor Bernardić) rekli da je SDP izgubio izbore,već ju je pustio da trabunja dok se sama nije zaustavila.Njegov takav stav ocrtava malog novinarčića koji se svrstao za ploitičku opciju koju preferira,a profesiju zaboravio.Neka se ugleda na Togonala,Jasminu Popović, i druge koji također nekoga preferiraju ali su u izvještaju profesionalni.Mislim da bi trebao grijati guzu na burzi za 1.200,00kn,dok ne usavrši objektivnost,zajedno s Majom Sever.