Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 0
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Anita Horvat

Zvjezdani Stolac

sf priča
Thinkstock
21.09.2014.
u 21:54

Trebao se već zaposliti, ali u Zagreb-polisu, koji je brojio gotovo sto milijuna stanovnika, nije mogao naći posao, a nije želio napustiti rodnu Europu da bi otputovao na drugu Europu, onaj satelit

Jure, koji nije znao što bi sljedeće napravio u životu, gledao je u MegaKatalog, koji mu je svaki tjedan stizao na Emailmas, njegovu TV-portalnu internetsku vezu sa cijelim sustavom planeta i planetoida, koje su Zemljani kolonizirali tijekom prošlog, 22. stoljeća.

Sjedeći na Zvjezdanom Stolcu, ZS, kako ga je Jure zvao, zurio je kroz vizir kacige u taj moćni katalog već nekoliko sati, a iako mu je kaciga bila velika morao ju je staviti na sebe, jer bez nje nije mogao gledati u 4D slike, osjetiti vjetar u kosi i mirise dalekih plaža na Jupiteru.

Nisu mu se svidjele pustinjske oaze, koje su stajale ispod čeličnih kupola, a koje su služile na Jupiteru kao dobra obrana od uragana, koji je Jupiterom vladao već tko zna koliko godina. Jure, koji je tek završio školu za inženjera za MereLetjelice - letjelice, koje su mogle letjeti kroz vlastito stvorene crvotočine u svemiru, htio je negdje otputovati na odmor.

Jupitersko Pustinjsko More činilo mu se najboljim izborom. Njegov prijatelj Andrej, koji je živio na obližnjem Marsu, pričao mu je o Jupiterskom Pustinjskom Moru kao o najboljem odmoru u svemiru.

- Znaš ima tamo dosta toga za vidjeti, pustinjske lisice, mali škorpioni, koji svjetle u mraku, velike pustinjske zmije. Naravno, moraš se prije toga pripremiti na sav taj pijesak i ponijeti kakvo MegaMere odijelo.

E, sad Jure je bio sjajan inženjer i mehaničar, ali za MegaMere odijelo, nikad nije ni čuo niti ga je vidio a nije ga mogao pronaći ni u MegaKatalogu, koji je u svom popisu datoteka doslovno imao sve stvari iz svih kolonija, u svojoj RAMUSB-RedInfro memoriji.

Jedan klik i te bi se stvari stvorile pred korisnikom MegaKataloga. Jure je razmišljao. Odmah je na svom stolcu pritisnuo tipku, koja je imala nacrtanu retro slušalicu nekog starog modela uređaja za komunikaciju, kojeg je Jure zvao vanjski tel, ali je kasnije saznao da se u prošlosti zvao mobitel. Sjetio se da je jedan takav mobitel pronađen na Zemlji ispod ruševina velikih zgrada u Aziji, star gotovo sto i pet godina, na Zemaljskoj Aukciji, koja se održavala svaki petak u pet sati u New York Star Cityu i istovremeno i u drugim gradovima diljem Zemlje i kolonija, bio prodan za tri trilijuna plavih bodova.

Plavih bodova! Jure je pokušavao izračunati koliko bi za jedan pronađen stari mobitel iz 21.stoljeća mogao zaraditi, kad bi on doživio dvjesto godina.

- Sigurno ni jedan žuti bod - Jure je rekao očajno jer nije bio vješt trgovac antikviteta. Ubacio je svoju karticu sa svojim Zemaljskim brojem stanovnika i shvatio je da je njegov broj 15.678.900.867. Odmah se na viziru kacige pojavila njegova zadnja slika. Nije mu se svidjela jer je imao na njoj svoju staru plavu kosu, smeđe oči i upale obraze, uslikao se na RobotFarmi nakon što se zabavljao s prijateljima na Saturnovom prstenu, nekoj vrsti bazenske zabave, nakon što je diplomirao na Inženjerstvu.

Trebao se već zaposliti, ali u Zagreb-polisu, koji je brojio gotovo sto milijuna stanovnika, nije mogao naći posao, a nije želio napustiti rodnu Europu da bi otputovao na drugu Europu, onaj satelit, koji je kružio oko veće druge planete, gdje je mogao raditi na bušotinama helija ili vodika ili vječnoga leda ili što već kako bi preživio.

Mrzio je putovati na tako daleke lokacije. Čuo je o satelitu Europi samo najgore.Taj satelit je bio sav u tami, ljudi su morali nositi maske da bi udisali čisti kisik, kojeg je ujutro trebalo čistiti, jer se preko noći zagadio nekom otrovnom supstancom. Od razmišljanja o budućnosti Jure je samo problijedio. Na kartici je pisalo da ima još tri narančasta boda. To je značilo da je mogao platiti stanarinu, kupiti nekoliko vitamina i tako preživjeti do petka. Jedan od tih bodova morao je potrošiti na Zemaljskoj Aukciji u petak za odijelo MegaMere. Do petka je ostao samo jedan dan. I sad je samo htio spavati. Ugasio je svoj MegaKatalog i odlogirao se od svog Emailmasa. Zaspao je. A pogled iz njegove sobe, odavao je da je i kupola nad Rijeka-polisom postala crna. Prije pedeset godina svi su gradovi postali polisi, jer se broj stanovnika na Sjevernoj polutci drastično povećao nakon Velikog potresa 2089. godine, radi velikog priljeva stanovnika iz pogođene Južne polutke. Umjetna crna boja u kupoli nije ulijevala sigurnost. Grad je utonuo u san.

Nebo je blijesnulo. Nekoliko sati je prošlo.

Odjednom se začula sirena, koja je Juru probudila naglo iz sna. Pao je sa stolca i zagledao se u grimizno nebo, koje je blještalo.

- Upale su zrake! - Začulo se iz njegove kacige. Cijelim gradom čuli su se mehanički uzbuđeni glasovi.

Bili su to glasovi robota, uzbunjivača. Jure je utipkao svoj Zemaljski broj stanovnika u Zvjezdani Stolac i zagledao se u sliku na naslonu stolca, koji je zapravo bio ekran velikog TV-tableta.

Na ekranu se pojavila slika neke robot-žene. Njezina kosa bila je zalijepljena za njezino mehaničko lice, koje nije odavalo osjećaje.

- Moramo upozoriti građane Rijeka - polisa da je ultra -ljubičasto zračenje najjače. Upozoravaju se da se samo roboti smiju zadržavati vani do jedanaest sati. Ljudi ne smiju izlaziti bez zaštitnog odijela.

Jure je gledao kako njegov prijatelj Henrik juri na svom dvomotornom Jedromotociklu preko šina, prema školi svoje kćeri. Kćer je poslao u školu bez zaštitnog odijela prije jutarnje Prognoze vremena, a prema zakonu, morao je čekati na upozorenje. Opet će platiti kaznu za neoprez, mislio je Jure, dok je naručivao vitamine i minerale preko svoje kartice, koja je u utoru Zvjezdanog Stolca izgledala kao rep kakvog pojedenog glodavca.

Zvjezdani Stolac imao je četiri kotača, bio je crne boje i bio je vrlo ugodan za sjedenje. Jure se zamislio.

Sjeo je na stolac. Stolac je mrmljao. Kaciga ga je čekala. Stavio ju je i upalio je MegaKatalog.  Kroz njega je vidio grimizno nebo. Sjetio se da je prošli tjedan u Muzeju Antikviteta jednom vidio e-knjigu u, kojoj je ovaj grad Rijeka-polis bio manji, ljudi su mogli šetati velikim trgom i održavao se veliki karneval maski za djecu i odrasle. Nebo je bilo plavo, vidjele su se i neke ptice na slikama, zelenilo drveća ... Bilo mu je nezamislivo da je nekoć na Zemlji postojala zelena priroda, životinje, oceani. Sve je to odavno izumrlo. Nebo je bilo samo grimizno i opasno za zdravlje, tako da su se ljudi sakrili ispod kupola. Oceani su uslijed nuklearnih pokusa i onečišćenja postali kiseli, otrovni, a na kraju su i presušili kad je sunčeva energija prešla sto stupnjeva celzijusa i ljudi su bili primorani otputovati na druge planete i teratizirati ih kako bi preživjeli, daleko od kuće, koju su htjeli zaboraviti, jer su je uništili. Samo su hrabri ljudi ostali na Zemlji. Životinje su samo bile slike u e- knjigama ili neposlušni mali roboti. Jure je kliknuo na Zemaljsku Aukciju i na MegaKatalog i nasmiješio se. Odijelo je stiglo, pisalo je na viziru. Klikom je bilo pred njim, veliko i žuto odijelo.

Jupitersko Pustinjsko More, dolazim, gledao je Jure u lice pustinjske lisice, dok je u Rijeka -polisu, trubila sirena. Morao je napustiti ovaj grad, ovu noćnu moru, to je bio njegov sljedeći korak u životu.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije