Otvarajte vrata. Gušim se! Ne mogu više ovo izdržati – dreknula je 32-godišnja pjevačica Elementala Mirela Priselac Remi kad smo se spuštali u garažu na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Izjurila je iz automobila, a mi smo je zbunjeno gledali. Jesmo li nešto krivo rekli? Što joj je, ima li napadaj? Je li normalna? A ona je užurbano rekla: – Dečki, čekam vas na Trgu pa onda može početi snimanje. Nema teorije da ulazim u to mjesto protiv čije sam se gradnje borila.
Zarazila se hip-hopom
Naravno, mislila je na prosvjede protiv gradnje trgovačkog centra i podzemne garaže Tomislava Horvatinčića. Iako je od toga prošlo već neko vrijeme, Remi kaže kako mu nije zaboravila nepravdu koju je nanio gradu koji voli. No, povod za razgovor bila je jedna nova gradska priča. Ovaj put sretna. Remi i ekipa snimili su pjesmu “Ljeto”, kojom najavljuju dugoočekivani, šesti studijski album. Kad smo se dopentrali iz omražene garaže i odradili fotkanje, kao i uvijek nasmijana i pozitivna razbrbljala se o tome što ju je inspiriralo da napiše pjesmu u kojoj otkriva zašto joj “nije bad” ostati u Zagrebu kad svi jedva čekaju da pobjegnu na more.
– Ima jedna posebna tišina kad je grad prazan i mislim da neki ljudi znaju uživati u tome. U pjesmi opisujem kako to izgleda. Kako ti se sve muti od vrućine kad iz obližnjih ulica gledaš prema trgu, tramvaje koji se polumrtvi vuku i kad nema nikoga, a ti osjećaš onaj užegli miris betona. Nismo imali u planu napraviti ljetni hit jer mi nikad ne radimo pjesme s predumišljajem. Ja sam zagrebačka puca i obožavam svoj grad, pa mi je išlo na živce što se uvijek govori o ljetu u okviru nekakve obale. Većinu ljeta provodim u Zagrebu. Nekako mi nije “bad” ostati jer znam što ću sa sobom – govori Remi, koja je odmalena živa i razigrana.
– O tome najbolje sude moja kvrgava koljena koja su previše puta izraubana. Vječno sam bila vani, družila se s ekipom iz ulice. Nisam sjedila doma, igrala igrice za kompjutorom i buljila u televiziju. Ali bila sam i, kako bi se reklo, štreberica, a ja to zovem uspješna, jer sam imala super prosjek u školi – dodaje.
Ne potječe iz glazbene obitelji, ali ističe kako kod nje doma svi nešto pjevuše. – No, to nije utjecalo na moju ljubav prema glazbi, više sam je sama opipala. Iako moram priznati da su me roditelji mučili s odlascima u glazbenu školu, a ja sam se onda pomirila s gorkom sudbinom – smije se pjevačica koja je kao klinka uživala u Trešnjevačkim mališanima i Novim fosilima, a onda je skužila Michaela Jacksona, Madonnu, Kylie Minogue. Uslijedili su raznorazni rokeri pa čak i hippie i rave faza dok nije slučajno otkrila hip-hop. Frend iz vrtića pozvao ju je u prvom srednje na party u Neboder na Trgu. Nije znala o čemu je riječ, a on joj je iz šale savjetovao da odjene minicu i štikle. Iznenadila se, blago rečeno, kad je vidjela da se ističe među ekipom koja je imala široke hlače, lance i duge košulje. No, glazba ju je oduševila i rodila se ljubav prema hip-hop pokretu.
– Imala sam svoju malu skupinu od 20 repera. Izmjenjivali smo kasete i izlazili na mjesta gdje se brejkdensalo. Čak sam dvije godine grafitirala prije nego što sam shvatila da nemam talenta za crtanje – prisjeća se Remi.
Pjesme je počela pisati sa 16 godina, ali na engleskom, a tekstovi su se svodili na izlaske s prijateljicama, grafitiranje i brijanje s dečkima na Trgu.
– U tim fantazijama moje dvije prijateljice i ja bile smo veće od života, opasnije od Clinta Eastwooda. To je bilo naše glumatanje onoga što smo htjele biti kad se tražiš u pubertetu. Onda skužiš da je to smiješno jer pričaš da si opasan, a ideš mami na dinstano meso. Kad sam počela repati na hrvatskom, stala sam s obje noge na zemlju i progovorila o stvarima koje me zaista muče i vesele. Inspiracija me puca u bilo kojem trenutku. Ponekad to izgleda smiješno jer kad se vozim u autu i u mobitel izgovaram rime podsjećam na detektiva Dicka Tracyja ili agenta Dalea Coopera iz “Twin Peaksa” koji stalno nešto melje u diktafon – kaže Remi.
Sudjelovala je u brojnim antivladinim prosvjedima. Nikada nije dobila pendrekom po glavi, ali ako bi je netko napao, kaže, znala bi vratiti. U karijeri se, pak, svega nagledala. Na koncertu u Banja Luci, primjerice, obožavatelj joj je poklonio zub, a prijetili su joj i krahom karijere odbije li pjevati za jednu domaću stranku, što je, naravno, nije uplašilo.
Superman bez fudbalerke
Kaže da nije tip koji odustaje. U svim se životnim situacijama bori do zadnje kapi krvi, pa tako i na bini. I nikada nije upadala u zamke raznoraznih opijata.
– Mama bi me razbila i zato se toga klonim. Ne bih se mogla pojaviti doma, ne bi me više zvali na ručak, a od alkohola i droge ipak više volim maminu kuhinju – ističe pjevačica. Smatra, međutim, da treba legalizirati marihuanu.
– Ne razumijem zašto je trava završila na popisu stvari koje se ljudi trebaju kloniti. Mislim da pomaže u medicinskim svrhama. Ne znam jesmo li na toj evolucijskoj stubi da je možemo legalizirati, ali je treba dekriminalizirati. Apsolutni je idiotizam da netko dvije godine bude u buksi zbog jointa. Zanima me koliko će dobiti Ivo Sanader koji je pokrao pola države, a oni zatvaraju ljude zbog malo trave – kaže Remi.
U dugogodišnjoj je vezi s Tiborom, čije prezime ne želi otkriti, a vjenčanje ne planira. – Možete napisati da se preziva Superman; onaj bez fudbalerke, naravno. Šef u našoj vezi je onaj tko pobijedi na ruku. Demokracija je na visokom stupnju. Vidjet ćemo je li to dobro ili sam možda trebala uvesti neku diktaturu – kaže.
O majčinstvu još ne razmišlja.
– Kad bude – bude. Ništa ne požurujem, a bome i ne zadržavam – zaključuje Mirela Priselac Remi.
