Iako je i kao dijete htio biti skladatelj, konačnu odluku o svojoj budućnosti Alfi Kabiljo donio je u trenutku kad je njegov profesor solfeggia Rudolf Matz jednu sonatinu za klavir posvetio Dubravku Detoniju, Stjepanu Radiću i njemu.
– To sam želio biti i uspio sam to ostvariti. Roditelji su me podržavali, posebice mama koja je dobro svirala klavir. Doma smo imali veliku nototeku i zbirku gramofonskih ploča. Uz bračni par Matz, ta je zbirka bila moj najbolji profesor – prisjeća se veliki skladatelj svog odrastanja.
Kao dijete je volio sport i tu je ljubav zadržao do danas. Puno je skijao, igrao tenis. U srednjoj školi, kao 16-godišnjak, imao je svoj bend s kojim je nastupao na plesnjacima.
No, umjesto glazbene akademije, upisao je i završio studij arhitekture.
– U muzičkoj školi jedan mi je profesor umalo ubio volju za glazbom. Premještao me iz klase u klasu, iako sam puno znao o glazbi, čitao knjige, slušao ploče, možda sam znao i više od profesora. Arhitekti su mi jako imponirali. Tata je kao graditelj uvijek bio okružen vrhunskim arhitektima s kojima je radio – govori Kabiljo, čije je ime, bez obzira na zavidan opus, sinonim za samo jedan mjuzikl “Jalta, Jalta”.
– To je normalno. Napisao sam i bolji mjuzikl od “Jalte” - “Kralj je gol”, operu “Casanova u Istri”, što smatram najvećim životnim uspjehom. Mjuzikl je to koji igra neprekidno od premijere, 1971., a i nova izvedba u Komediji je izvrsna. Ravnatelj Niko Pavlović i redatelj Vlado Štefančić napravili su sjajan posao. Ništa se nije izgubilo ni od priče ni od glazbe, a od tri Nine Filipovne ne znate koja je bolja – hvali Kabiljo i novu postavu.
Voli reći kako je uvijek bio otvoren za sve glazbene žanrove. Imao je sreću da je sa samo 16 godina bio u Londonu na rođenju rocka.
– Bio sam na jednom od prvih koncerata Billa Haleyja, gledao sam ondje i mjuzikle, opere, koncerte. Kad sam završio arhitekturu, već sam bio poznati skladatelj pa sam počeo aranžirati. Puno sam radio za televiziju, dok je Anton Marti režirao svoje sjajne emisije, počeo sam aranžirati i dosta svirati. Tako sam prehranjivao svoju obitelj. Među prvima sam u bivšoj Jugoslaviji svirao rock glazbu, na koju se tada na JRT-u ružno gledalo. No zato se danas puštaju neke stvari koje sam snimio 60-ih – kaže.
Ondašnji hitmaker dobivao je i puno pisama obožavateljica, koje, kaže, u ono vrijeme nisu bile agresivne kao danas.
– Nije bilo baš tako direktnih, nametljivih djevojaka, ali uvijek su se javljale neke ljepotice. Znale su mi pisati pisma, a ponekad bi i nazvale doma. Tada, naime, nije bilo tajnih brojeva pa su me našle u imeniku – priča.
Supruga Katja, dodaje, nikad nije bila ljubomorna, shvatila je to kao dio njegova posla. U showbusinessu, tvrdi, morate biti vrlo organizirani i racionalni ako želite uspjeti i dugo trajati.
Snimao je u Barceloni, Beču, Londonu, Los Angelesu, Ljubljani, Madridu, Parizu, Tokiju, a najviše ipak u Zagrebu. Mogao je ostati u Hollywoodu, ali život u Europi ipak mu je bio draži.Dok je radio u Parizu, Tereza Kesovija puno mu je pomogla, snimila je nekoliko njegovih pjesama. S Radojkom Šverko u Rio de Janeiru je postigao senzacionalan uspjeh s pjesmom “Svijet je moj”. Danas misli da je trebao prihvatiti poziv da u New Yorku radi kao songwriter. Skromno kaže da je u Hollywoodu ipak napravio malu karijeru.
– Najbolja glazba koju sam napravio bila je za film “Sky Bandits”. Objavljena je i na CD-u. Kritičari su je ocijenili kao jednu od najboljih filmskih glazbi. CD je bio nominiran i za BAFTA-u i za Oscara. Ipak, nije mogao ući među prvih pet jer to nije bio veliki film – kaže.
Prije nekoliko godina HR je tražio da napiše skladbu u povodu 250 godina smrti Friedricha Händela. Za Simfonijski orkestar HRT-a napisao je djelo “Voda i vatra za Friedricha Händela”.Od svih europskih zemalja, koje su sudjelovale, ta je skladba prošla fantastično.
– Čak je i glazbena kritičarka NY Timesa napisala da “godinama nije slušala ovako dirljivo djelo”. Ta mi je skladba otvorila mnoga vrata – kaže.
Komornoj glazbi okrenuo se kad je shvatio da u kazalištu Komedija više neće igrati njegove nove mjuzikle. Rezultat je bio takav da su mu, nekoliko godina unazad, ponudili njegovu večer komorne glazbe u institutu Franz Schubert u Beču. Uspješan koncert ponovio je lani, a potkraj godine pred njim je novi izazov.
– Pozvali su me da se održi koncert moje komorne glazbe s našim glazbenicima u Nici u organizaciji MANCA-i (Musique actuelle Nice Côte d’azur), na jednom od najvećih festivala komorne glazbe u svijetu – kaže i ne žali previše što kao svjetski priznati glazbenik u Zagrebu ne može imati svoj koncert.
– Gledam na to sportski, negdje dobiješ, negdje izgubiš – pomirljivo će.
Nakon toliko desetljeća uspješne karijere i danas ga veseli sport. Još je zaljubljenik u tenis i plivanje. Kao mladić plivao je u Naprijedu na pionirskom prvenstvu Jugoslavije. I danas voli održavati plivačku formu pa je često na moru i pliva dva puta dnevno. Ide na koncerte, u kazalište, kina... prati sva zbivanja, no ipak su mu najdraža obiteljska okupljanja.
Obožava svoje četiri unuke, od kojih je najstarija Hana završila arhitekturu u Dublinu i radi u Londonu, a najmlađa Lara još je u vrtiću.
– Skladna smo obitelj, volimo se i družimo. To je jako bitno u životu, osnova svega. No koliko god sam lud za unukama, znam im reći ‘ne’ – završava Alfi Kabiljo.1962. Kći Danijela
– Danas je velika faca. Završila je studij komparativne književnosti i francuski jezik, no kod nas nije mogla dobiti posao unatoč znanju nekoliko jezika. Kad je tražila posao, svi su mi govorili “moraš imati partijske veze”. Nisam ih imao, nisam poznavao te ljude. Njoj je puknuo film i otišla je u Beč. Neko je vrijeme radila u UN-u, bila je i Big Boss u Interpolu. Trenutačno živi u Ženevi, također je faca u velikoj organizaciji. Danas joj je vjerojatno smiješno što je nisu htjeli primiti ni na ADU iako je dobila nagrade za adaptaciju Kafke i Joycea. Mogla je biti izuzetan pisac, ali nije imala sreće. I bolje da je tako jer sad bi vjerojatno bila dramaturg u Lutkarskom kazalištu. Ovako je Big Boss koji ima tisuće ljudi ispod sebe.
1969. Sin Ilan
– Povukao se iz glazbe iako mu se smiješila velika karijera. Svašta su mu nudili, od snimanja CD-a u LA-u, Beču, do Hollywooda. Rano je shvatio što je showbizz i odustao. Napravio je što je htio i posvetio se obitelji. Žao mi je jer je izuzetan skladatelj, aranžer, producent. Surađivali smo na nekoliko projekata i bilo je predivno. Ilanu je jednostavnost života privlačnija od svega što su mu nudili.
1971. Prvi hitmaker države
– U profesionalnom smislu to je bila strašno bitna godina. Bio sam proglašen najvećih hitmakerom bivše Jugoslavije, a rodila se i kultna “Jalta”. Uza sve što sam napisao, moje ime je sinonim baš za “Jaltu”, a meni je “Kralj je gol” još bolji. To je neminovno. I Georges Bizet je napisao fenomenalne kompozicije, a uz njegovo se ime uvijek spominje samo “Carmen”.
2012. Posao i užitak
Godina u kojoj se ne vrti sve oko posla, ostalo je vremena i za moje užitke. Puno plivam, igram dobar tenis. Napravio sam novi CD SALSA A LA Alfi Kabiljo, a izlazi i notno izdanje mojih arija iz opere “Casanova u Istri”. Godina je posebna i po tome što mi je jedna od najvećih svjetskih violinistica Alena Baeva na Stradivariju u Puli prošli tjedan svirala moju suitu za solo violinu “Fiddler On The Street”. Ona je među pet najboljih violinistica na svijetu. Bio je tu i koncert Radojke Šverko, cijela večer mojih pjesama.
