– Zašto bi nam smetale kamere u učionicama?! Ja bih volio da ih je još više u školi. Recimo, u ženskoj svlačionici. Nema neugodnog osjećaja da te netko gleda, Big Brother je svuda oko nas – kažu nam učenici drugog razreda imotske Gimnazije dr. Mate Ujevića. Andrija Vlašić, Stjepan Zdilar, Jurica Đerek i Petar Vlašić na račun kamera u učionicama uglavnom se šale.

Djevojkama u razredu također ne smetaju.

– Sve je isto kao i prije. Puno se razbijalo po školi, a sad se može provjeriti tko je napravio štetu – kazale su Anđela Aračić i Barbara Mijatović.

– Meni malo smeta, malo ne smeta. Ne možemo prepisivati na testovima! Rekli su nam da se to neće gledati, ali nikad ne znaš. Morali su ih staviti, oni iz suprotne smjene stalno su razbijali – otkrio nam je Ante Šućur iz 1.b razreda. Prvog dana novog polugodišta 573 učenika te škole u razredima su dočekale kamere, kao i učenike Obrtničke škole, koji se u suprotnoj smjeni koriste istim učionicama.

Razbijali i zidove

– Školsku zgradu dijele četiri imotske srednje škole. Svrha je postavljanja videonadzora spriječiti uništavanje imovine. Videokamere su prije postavljene oko zgrade, u središnje hodnike i na ulazu u sportsku dvoranu, a sad sam odlučio razbijanju stati na kraj i postaviti videonadzor u svih 20 učionica kojima se koriste učenici naše gimnazije – objašnjava ravnatelj Ante Trutin te ističe da ni ravnatelj Obrtničke škole nema ništa protiv.

Pokazuje nam fotografije otprije dvije godine. Razbijena vrata, prozori, čak i zidovi koji dijele razrede. Pred školom je još postolje na kojemu je bila bista dr. Mate Ujevića, koja je srušena.

– Prošle smo školske godine na školskoj dvorani promijenili, vjerovali ili ne, 30 vrata! Da bismo spriječili nasilje među učenicima, odlučio sam se na ovo – kaže Trutin.

U njegovu su uredu tri monitora, uglavnom isključena, na kojima se može vidjeti slika svih nadzornih kamera u školi i oko nje. Zvuk se ne snima.

– Nisam to stavio da bih držao uključeno i gledao tko što radi u učionici. Jedino ako nastane šteta. Snimke se čuvaju 21 dan i onda brišu. Za Božić je razbijeno nekoliko stakala na školi. Bila je policija, pogledali su snimke. Nama je bitno da je štetu platio taj koji ju je i napravio, a to nisu učenici gimnazije! – zadovoljan je Trutin.

Profesori zadovoljni

Profesorima u školi videonadzor ne smeta.

– Meni je drago što su postavljene kamere. Kada smo se uselili u zgradu 1991., u učionicama smo imali televizore, videuređaje, grafoskope... Sada imamo gole zidove, klupe i stolce, a i oni su često razbijeni. Da su videokamere bile postavljene prije, to se nikada ne bi dogodilo – uvjerava nas Ivan Žužul, profesor hrvatskog. Školska zgrada se, zahvaljujući kamerama, ponovno uređuje bez straha da će trud biti uzaludan. Gimnazija je kupila 20 računala, a pred školu će se vratiti bista dr. Mate Ujevića, po kojem je dobila ime. O postavljanju kamera ravnatelj Trutin na kraju polugodišta izvijestio je Nastavničko vijeće, ali ne i roditelje, no kaže da negativnih reakcija nije bilo.

Odluka narušava privatnost i pala bi na sudu

Odvjetnica Višnja Drenški Lasan obrazlažući zašto je protiv videonadzora podsjeća na ustavno pravo na zaštitu privatnosti te ističe da je učionica i profesorima i učenicima drugi dom.

 – Zar bi netko trebao gledati na kameri kako neko dijete kopa nos i kako se dvoje učenika voli i drži za ruke? Kamera ne snima selektivno, određenu osobu, nego svu djecu i profesore kojima bi se na taj način grubo narušavala privatnost. Ako bi pak postojao neki razuman, važan razlog da se postavi videonadzor u učionici, mora se znati koje je to više pravo koje se štiti kršenjem nečijeg prava na privatnost i takva odluka o snimanju učenika nikad ne bi mogla biti trajna.

U jedinom javnosti poznatom slučaju Coca Cole, u kojem je tvrtka postavila videonadzor u zagrebačkoj punionici, sud je pravomoćno zauzeo jasan stav da je snimanje radnika na radnom mjestu nedopušteno, osim ako se oni s time slože. Ne treba sumnjati da bi isto tako bila proglašena nezakonitom i ova odluka. (dij)