– Možete me pitati što god vam padne na pamet, samo nemojte o ljubavi. Zabranjeno mi je govoriti o svom dečku Elviru. Uvijek se o njemu raspričam, pa je rekao: "Dosta je više!" iskreno će 33-godišnja pjevačica Ivana Kovač, koja kroza život posljednjih godina ide očevim stopama, ali na svoj način i pritom je kritike nimalo ne obeshrabruju. Ljuti li je to što neki u tati Miši, legendi hrvatske glazbene scene, vide glavni razlog njezina uspjeha.
– Da dobijem jack-pot na lotu, neki bi vikali – pa što, to joj je Mišo sredio! Mislim da sam time rekla sve. Da mi to smeta, ne bih ni radila ovaj posao. Sve što radim samo je moj trud i to mi nitko ne može osporiti. Nepotizam u ovom poslu ne postoji zbog jednostavnog razloga – ti ovisiš o ljudima, a ne oni o tebi. Svatko inteligentniji to bi mogao shvatiti – objašnjava Ivana koja ovo ljeto tradicionalno provodi kod mame u Tribunju. Izuzetak je bilo druženje s dragim prijateljem Draženom Zečićem kojeg je u srpnju posjetila u njegovoj vikendici na Braču.
– S Draženom ne pripremam duet, ali slušam njegove pjesme. Volim ih zato što su direktne, srčane, svaka ima životnu poruku. Bila mi je velika želja da mi napiše pjesmu. Iz te se ideje rodilo to da sad lovimo svaki slobodni trenutak ovoga ljeta između njegovih brojnih nastupa pokušavajući završiti njih više. Pet posljednjih godina moje je ljeto uvijek isto. Stacioniram se u Tribunju kod mame i otud idem na gaže. Između toga radim sve ono što radi svaki turist: kupanje, sunčanje, fina papica i tako svaki dan. Nađem se s prijateljima i uživamo. Početkom tjedna našla sam se s mojom dragom Đurđicom Vorkapić i njenim Sašom iz Hippy Gardena i guštali smo cijeli dan. No, kuća se u Tribunju prodaje i ovo je najvjerojatnije posljednje ljeto koje ću provesti u najljepšem mjestu na svitu. Ljeti je tu lijepo, ali zimi je drukčije zbog čega je mama odlučila kupiti neki stančić u Šibeniku i okrenuti novu životnu stranicu. Potpuno je razumijem – priznaje Ivana koja s mamom Anitom ima posve drukčiji odnos nego s tatom, no oboje su joj uvijek bili najveća podrška u životu.
– Dok sam bila dite, mama je držala mač u ruci. Sad je situacija obratna. Ona je žena sa najpozitivnijim osmijehom, a tata je čovjek s najmudrijim brkom! Uvijek me nasmije svojim komentarima na račun nove hrvatske glazben scene. Ne smijem se osobi koju je komentirao nego njegovoj originalnoj kritici. Morate priznati da je u tome kralj – kroza smijeh će Ivana koja nikad nije krila koliko je bila uplašena kad je tata zbog srčanog udara završio u bolnici.
– Bila sam loše, jako loše. Mišo i ja smo se oduvijek razumjeli i bez puno riječi. Tako je bilo, tako će uvijek i biti. Kad osoba koja ti je najčvršći stup u životu i najbolji prijatelj iznenada završi na operacijskom stolu i zdravlje joj je jako ugroženo naravno da ćeš se osjećati kao da ti nestaje tlo pod nogama. No, tata je borac, iz svega izađe jači nego ikad. Shvatio je da mora početi paziti na sebe. Nego, da konačno zaključim riječima svoje mame Anite: "Sve će biti u redu".
O svojim najtežim životnim trenucima – gubitku brata, očevoj kalvariji i boli, svojoj ovisnosti Ivana je govorila već bezbroj puta. Sve svoje nevolje i poraze uspjela je ostaviti iza sebe i pretvoriti ih u pobjedu.
– Najteže situacije u životu pomogle su mi da se izgradim i oslobodim svih frustracija. Svako zašto ima svoje zato pa kad naučiš gledati stvari na takav način uvijek izvučeš pouku i naučiš nešto novo. Baš zbog teških trenutaka u životu danas sam kompletna osoba i ne posrćem baš tako lako. Sve te stvari su iza mene, u prošlosti, i tamo sam ih ostavila, ali iskoristila sam ih na najbolji mogući način, za svoje bolje sutra – objašnjava temperamentna Šibenčanka koju kroza život vode srce i emocije.
– Prije svega sam emotivna, nestrpljiva i jako srčana Dalmatinka koja obožava more, ribu i vino – spremno će Ivana dodajući da se svoje najveće mane posljednjih godina uspjela riješiti.
– Više nisam neodgovorna kao nekad. Još sam donedavno zaboravljala plaćati račune na vrijeme, znala sam ne otvarati sandučić danima, a kad bih ga otvorila, ispadale bi same opomene. Sad sam se i tu dovela u red – kaže Ivana.
Ono što je najviše danas može razveseliti jest poznanstvo osobe koja vjeruje u nju.
– Uvijek me iznenadi kada se tu i tamo pojavi osoba koja me prihvaća onakvu kakva jesam, vjeruje u mene i gleda u meni neke druge vrijednosti, to je danas rijetkost. Ako sam dobre volje, a skoro uvijek je tako, sretnom me čini puno toga i najmanje sitnice. Ako sam loše volje, onda mi je najvažniji moj mir.
Svoje najbolje prijatelje, kaže, može nabrojiti na prste jedne ruke. Mnogo je više osoba koje su je razočarale u životu.
– Kad bih počela nabrajati koliko sam se puta razočarala u ljude i koje, morali bi produžiti ovaj intervju bar još 10 stranica. Ne mislim da sam tu nešto izgubila, dapače, mislim da sam profitirala. Ako je moje razočaranje cijena koju sam morala platiti da se riješim takvih osoba u životu, onda sam jako dobro pazarila! Uvjerena sam da će ih biti još jako puno u mom životu i za to će biti kriva moja naivnost, ali neka, uvijek na kraju vrijedi ona: tko se zadnji smije, najslađe se smije! Odavno sam naučila da prijatelje ne treba uzimati zdravo za gotovo jer je onih pravih jako malo. Ja svoje mogu izbrojiti na prste jedne ruke, a to su oni koji bi krv dali za mene, ali i ja za njih – zaključuje jedinstvena Mišina kći koja u svojoj kolegici s estrade Jeleni Rozgi vidi jednu od svojih najiskrenijih prijateljica.
– Uvijek ponavljam da je Jelena moja dobra vila u svijetu u kojem dobre vile ne postoje. I bez obzira na to što mi se dogodilo u životu, znam da u njoj imam pravog prijatelja. Ivan Huljić je osoba u čijem društvu mogu otpustiti sve svoje kočnice, glupirati se do mile volje i nasmijati se do suza, a da i on sam u tome sudjeluje. Dražen Zečić također je osoba kojoj mogu bezuvjetno vjerovati – nabraja Ivana ljude koji je uvijek znaju oraspoložiti. Pritom ne zaboravlja tatinu drugu suprugu Lidiju s kojom se posljednjih godina jako zbližila.
– Lidija je dobra k'o kruh i to je ono što najviše cijenim kod nje! Ne postoji ono što ona ne bi napravila za Mišu i za mene! I najdraži mi je kandidat za šoping jer to prelazi u avanturu, a ne kupnju – otkriva nam Ivana, koju je tata ohrabrio da zapliva glazbenim vodama jer je uvijek vjerovao u nju.
– Vjerujem u sebe, ali i tu vjeru nekad treba znati usmjeriti na pravi put. Nekad mi intuicija govori jako puno, a nekad su mi putokaz oni kojima najviše vjerujem. Ali i tu treba biti pametan jer svatko od njih ima svoje viđenje neke stvari ili situacije. Znate onu – sto baba, kilavo dite.
O svojoj samostalnoj karijeri Ivana kaže da je to bio pametan potez, iako je za Magazin vežu samo lijepe uspomene.
– Mislim da nisam pogriješila. Naravno da za sve postoji vrijeme u životu. Imam "veliki" put ispred sebe, puno truda i odricanja, ali neka! Uživat ću u svemu tome! S Tončijem Huljićem bilo je super surađivati. Ostali smo u dobrim odnosima, a ruku na srce, nema razloga da bude drukčije. Godine s Magazinom ne bih mijenjala ni za živu glavu jer su mi puno toga donijele. Iskustvo, pristup ljudima, sebi samoj, samopouzdanje, naučile su me puno toga – zaključuje Ivana.
Hrvoje Jelavicu svaka cast za ovako dobru portretnu fotografiju.. Veoma strucno, super!! -