- Super vam je ova zadnja reklama s ljudima u crnom! Ta je najbolja! – doviknula je grupa osnovnoškolaca Dušku Modriniću dok smo se s njim šetali Boćarskim domom, a on im je veselo odmahnuo i zahvalio. U tri godine, koliko se T-Mobileove reklame s Crnim Rokom prikazuju na televiziji, navikao je, kaže, da ga ljudi pozdravljaju na ulici.

No, pritom ga oslovljavaju imenom njegova lika, vlasnika turističke agencije Roko tours, koji se već nakon prve reklame toliko gledateljima uvukao pod kožu da s nestrpljenjem čekaju svaki novi uradak, a dosad ih je snimljeno već deset. U reklami koja se trenutačno prikazuje Roko je u skladu s nogometnom groznicom postao nogometaš.

– Na SP-u navijam za Njemačku. Pratim utakmice, ali mi onaj nesnosan zvuk vuvuzela ponekad pokvari užitak. Kao da slušam roj pčela! – kaže 30-godišnji glumac koji će od sljedećeg tjedna utakmice gledati u društvu braće i starih prijatelja, kada ode na zaslužen odmor u rodni Zadar. Jer, protekla godina bila je u dosadašnjoj karijeri simpatičnog Dalmatinca poslovno najdinamičnija.

Nedavno je završio snimanje prve sezone humoristične serije “Doživjeti stotu” u kojoj, u ulozi mladog liječnika Šalića, glumi s doajenima hrvatskog glumišta. – Nisam ni sanjao da ću jednoga dana glumiti s ljudima kojima sam se kao klinac divio gledajući ih na televiziji, poput Ivice Vidovića i Špire Guberine. Upijao sam sve njihove nastupe, od “Malog mista” i “Velog mista”, a film “Buža” znao sam napamet. Jednostavno nisam mogao vjerovati da radim s njima – priča Modrinić koji usprkos brojnim kazališnim i nekoliko televizijskih uloga još uvijek čeka onu pravu, veliku.

– Volio bih glumiti neku povijesnu ličnost, heroja. No bez obzira na to koliko me neka uloga privlačila, nikada ne bih pristao, na primjer, trčkarati gol pozornicom, rezati se žiletima ili se valjati po raznim izlučevinama. Glumci početnici često misle da ih, budu li odbijali, nitko više neće htjeti angažirati, no bolje je ostati dosljedan sebi i ne pristati na nešto od čega dolazi nelagoda – ističe Duško koji je diplomu Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu dobio prije četiri godine. Kako je glumu uspio upisati tek iz trećeg pokušaja, u međuvremenu je godinu dana studirao arheologiju, no od svoje najveće želje unatoč početnim neuspjesima nije želio odustati. – Znao sam da to mogu i da realno nema nikakvih prepreka da upišem glumu, samo je trebalo doći pravo vrijeme.

U srednjoj školi većinu slobodnog vremena provodio je u dramskoj grupi i obilazeći kazališne predstave, a u kazalištu je stekao i prvo radno iskustvo kidajući karte, noseći kulise... Iako je Duško prvi glumac u svojoj obitelji, u njegovu je domu uvijek bilo male doze umjetnosti jer su svi – pjevali. Stariji brat Edi, profesor njemačkog jezika, nekada je imao i bend, a mlađi Mihovil, student turizma, piše pjesme. Duško je neko vrijeme svirao gitaru, a tim zvucima osvojio je i Sinjanku Andreu Putnik s kojom je u vezi još od studentskih dana.

– Andrea je pametna i duhovita cura, odnosno slična je meni! – kroz smijeh kaže dugokosi Zadranin te otkriva da će mu se pet godina mlađa apsolventica hrvatskog jezika i pedagogije i ovoga ljeta pridružiti na odmoru u njegovu rodnom gradu.