Tri godine prohujale su od smrti jedinstvenog splitskog glumca Borisa Dvornika, koji, pa da prođe i tisuću ljeta, ne može pasti u zaborav. Boris je živio život po svom guštu, kao da mu je svaki dan posljednji. Sjećanje na skoro pola stoljeća koje je provela s njim Dijani Dvornik daje snage da nastavi dalje bez čovjeka koji joj je bio suprug, ali i najbolji prijatelj.

Uvijek puna strpljenja

– Baš mi je drago što se sjetili godišnjice – kaže Dijana nasmijavši se na pitanje ima li svoj mali ritual na dan Borisove smrti.

– Otići ću, odnijeti svježe cvijeće na Borisov grob, ali kad ga stavljam u vazu, uvijek se sjetim da nikad cvijeću nije davao pažnju. Nije bio ta osoba. Kad je umro, na mene su pale sve obveze za koje se on godinama brinuo, financije, računi, naši kućni ljubimci. Ja sam bila zadužena za domaćinstvo i kuhanje, on za sve ostalo. I moram vam reći, dobro sam se snašla. Dugova nemam, brinem se za papigu, dvije mačke i psa, ponekad pomislim da u stanu imam zoološki vrt, ujutro odem u spizu, na kavu, kuham, živi se... – kaže 66-godišnja Dijana, koja najveću potporu nalazi u svojoj 83-godišnjoj majci Terezi, osobi koja je uvijek najbolje razumjela.

– Nikad nisam imala puno prijateljica, možda dvije, tri. Kao i moja mama, koju od milja svi zovemo Nana, rodila sam vrlo mlada, sa 18 godina, sve je bilo podređeno mužu i djeci. Bila sam djevojka koja se brinula za tri muškarca. Često su me pitali odakle mi toliko strpljenja, valjda mi ga je Bog dao, prisjeća se kroza smijeh Dijana, koja je supruga upoznala na splitskoj Pjaci s nepunih 16 godina. Njezini su radili u teatru i poznavali mladog Dvornika, koji joj nije dao mira kad ju je ugledao jednog dana u šetnji Pjacom.

Žena za sva vremena

– Tada su krenule serenade ispod prozora. Nisam znala ni 'ko tko pjeva niti sam išla za time da bi to mogao biti on. Govorio je da su ga zvali "Trubadur Radunice ulice". Živjeli smo prvih sedam godina kod Borisove mame, u podrumu. Ali, mlad si i zaljubljen pa prođeš sve – ispričala je jednom Dijana, koja je nakon Borisove smrti nastavila živjeti najbolje što zna.

*Cijelu priču pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od četvrtka