Vremeplov
Dado Topić: Romantični pjesnik i roker kojeg život nije mazio
- Kad su nam 1972. na Kongresu socijalističke omladine
Jugoslavije tijekom svirke razbili najmodernije zvučnike u
državi, poludio sam i preko razglasa iz sebe izbacio
najsočnije psovke. Zbog toga sam završio u zatvoru
- priča Dado
Pričati o nekim prošlim vremenima sa 62-godišnjim Dadom Topićem, koji svaki događaj u svom životu prepriča kao slikovitu crnohumornu anegdotu, znači nasmijati se do suza. Jedinstveni roker ne krije ništa o sebi, ponajmanje one hrapave trenutke kojih u njegovom slučaju nije nedostajalo. Život ga od samog rođenja davne 1949. u Siveriću nije mazio. Ime Adolf dobio je po tatinu prijatelju partizanu kojeg je spasio u ratu. – Moj krsni kum po kojem sam dobio ime bio je ugledni židovski doktor u našem mjestu, a tata Petar jako ga je poštovao. Bio sam ponosan što sam po njemu dobio ime jer je doktor bio jako zanimljiv lik. Kad sam počeo učiti povijest, entuzijazam mi je malo splasnuo, no svi su me uvijek zvali Dado tako da nisam imao velike traume zbog imena – kaže svestrani glazbenik koji se u zaljubio u glazbu kao sedmogodišnjak, kad je njegov najbolji prijatelj Josip Bočkaj na dječjoj proslavi Nove godine zasvirao violinu.
– Svirao je tako dobro da smo svi popadali po podu od iznenađenja. Kući je imao i električnu gitaru koja mi je izgledala kao neko božanstvo kad sam je prvi put ugledao. Tu mi počinjemo svoje glazbeno putovanje – kroz smijeh će Dado koji je svoju mamu Anku na njezin rođendan 1. svibnja redovito uveseljavao neobičnim čestitkama. Jednom je na radio Osijeku platio da bi joj mogao otpjevati “Kućicu u cvijeću”.
– Cijelo jutro trčkarao sam oko nje govoreći joj da ne gasi radio. Kad je čula kako joj pjevam na radiju, rasplakala se. Mama je bila strašna žena, jako je lijepo šivala. Od nje sam naslijedio glazbeni talent, odlično je svirala gitaru i klavir. Njen brat Jankec bio je glavni trubač u njihovu selu i nijedna fešta nije prolazila bez njega, prisjeća se Dado koji je svoj prvi bend “Đavolji eliksiri” osnovao kao desetogodišnjak. – Na natjecanjima smo redovito bili zadnji jer smo bili progresivni. Svirali smo Rolling Stonese, a pobjeđivali su oni koji su svirali neke slatke limunade. Bend je dobio ime po jednoj tada vrlo popularnoj SF knjizi. Bili smo momci koji su uvijek morali biti ispred svih, puno smo čitali, puštali kosu, kontemplirali o životu. No, ništa mi od toga nije osiguralo uspjeh kod djevojaka, sve dok nisam nabavio motor – priznaje Dado.
1956. Brzo odrastanje
– Imao sam sretno djetinjstvo. U našoj je kući uvijek bilo veselo unatoč tome što smo bili jako siromašni. Tata je dvaput bio u zatvoru jer je htio prebjeći u Australiju. Uhitili su ga oba puta već na talijanskoj granici. Da bismo pomogli mami, brat i ja radili smo na gradilištu. Poslije sam radio u šećerani. Roditelji su mi cijelog života bili podstanari. Još kao dijete obećao sam sebi da ću im jednog dana kad zaradim nešto novca izgraditi kuću.
1967. Kad zasviraju Dinamiti
– Nakon završetka srednje škole postao sam član osječkih Dinamita, koje je osnovao Kićo Slabinac. Žarili smo i palili na tadašnjoj sceni. Svatko je čuo za nas. svirali smo blues s elementima jazza. Bili smo originalni, a naš uspjeh doveo me do grupe Korni, u kojoj sam se zadržao samo godinu dana. Oni su bili uglađeni momci s drukčijim pogledom na svijet i glazbu koji me nije previše fascinirao. Htio sam imati bend za kojeg ću sam pisati pjesme i komponirati. Kad sam dovoljno naučio, napustio sam sastav, otišao u Zagreb i osnovao grupu Time. S dvadeset godina oženio sam se za svoju gimnazijsku ljubav Gordanu. Nažalost, naša je ljubav od samog početka bila osuđena na propast.
1975. Rođenje sina Danijela
– Prvi sin rodio mi se dok sam bio na odsluženju vojnog roka u Celju. Bile su to lijepe godine kad sam dobro zarađivao i mnogo nastupao, no zbog toga je patio moj brak. Gordana je smatrala da je moj posao zabava, a kad sam kući dolazio sretan i punih džepova, ona je to komentirala na način koji je uništio našu ljubav. Bio sam presretan što svoju obitelj mogu uzdržavati i što joj ništa ne fali, a ona mi je zamjerala što malo vremena provodim kod kuće. Rastali smo se nakon deset godina. Drugu suprugu Mirjanu, koja je odrastala u Londonu i Stockholmu, upoznao sam kad su mi bile 33 godine. Nije imala pojma tko sam. Danima sam visio u hotelu gdje je radila da bih je vidio. Trebalo je puno truda, no uspio sam je šarmirati.
2007. Pobjeda na Dori
– Nikad nisam poželio nastupiti na Dori i Eurosongu, no dogodilo mi se slučajno. Recimo da je to bio bizaran događaj u mom životu koji mi se nametnuo, no odradio sam ga najbolje što sam znam. Cijeli život na neki način bježim od estrade, no silom prilika joj pripadam – zaključuje najiskreniji hrvatski roker.
DJECA – Ponosim se svojim sinovima, 36-godišnjim Danijelom i 15-godišnjim Reom. Danijel već godinama živi svugdje po svijetu, najviše u Parizu. Bavio se manekenstvom, a sad se posvetio modnoj fotografiji. Rijetko se viđamo, ali kad svrati do nas u Marinu, ne ispuštam ga iz zagrljaja. Rea će u jesen krenuti u privatnu srednju školu. Poseban je to mladić – jako osjećajan, inteligentan. Vidim sebe u njemu, no on me je odavno prešišao u dobroti, ljepoti i pameti.
KUĆA – Mama i tata nikad nisu uspjeli kupiti svoj kuću ili stan pa sam početkom 80-ih htio ispuniti njihov i svoj stan i izgraditi nam dom. Kupio sam zemlju u Marini pokraj Trogira, gdje smo otac i ja gradili našu kućicu, ciglu po ciglu jer nismo imali novca za radnike.
SUSRET S ADAMSOM – Bryana Adamsa upoznao sam 1989. u Moskvi, kad je bio na početku karijere, za snimanja jedne tv emisije. Drugi smo se put susreli nakon 15 godina, lani u Osijeku prije njegova nastupa. Iznenadio sam se kad me prepoznao u gužvi iza stagea.
ISTRA – Nakon što sam se 1985. u Beogradu oženio Mirom, nastanili smo se u Istri. Kako je nakon Titove smrti cijela zemlja bila u rasulu, željeli smo biti što bliže talijanskoj granici. Bili smo mladi i zaljubljeni, puni ambicija, nije nas dirala depresija u koju je društvo palo tada.
Ali zanimljivo mi je što je borac protiv bivšeg režima radio na kongresu Socijalističke omladine? Izgleda da su mnogi danas rodoljubi i žrtve režima imali sasvim blizak status s partijom, kako nekad tako i danas. A stavovi i imena partija su se mijenjali, ljudi su ostajali isti, samo su priče i stavovi imali drugačije prigodne tekstove.
















