Sve je čvršći obruč u Srbiji oko izbjeglica koje stižu s Bliskog istoka i žele se dokopati obećane zapadne Europe. Put migranata iz Sirije, Iraka i Afganistana..., koji je išao od Turske, preko Grčke, Makedonije i Srbije do Mađarske, već je prebukiran. Na promjenu putanje utjecat će i zid koji je Mađarska upravo dovršila na granici sa Srbijom. Kada se Mađarska pa i Rumunjska potpuno utvrde, izbjeglice neće imati izbora, krenut će prema schengenskoj Europi jedinom mogućom, ali dužom i težom balkanskom maršrutom. Išli bi preko Makedonije, Kosova, Crne Gore prema BiH.
Ulazili bi u okolici Trebinja ili na nekom od drugih ilegalnih prijelaza. Ako ih prijeđu, tisuće, možda i deseci tisuća izbjeglica mogli bi preplaviti BiH, pa i preliti se u Hrvatsku. Izazvalo bi to humanitarne, ali i sigurnosne potrese. Međutim, BiH još uvijek nije izbjeglicama previše zanimljiva za tranzit. Kako susjedna Hrvatska nije u schengenskom režimu, njima se, dok je Mađarska još koliko-toliko propusna, ne isplati prelaziti tako dug put do Europe bez granica. Oni koji racionalno stavljaju ispred emotivnog kažu kako je sreća i za BiH i za Hrvatsku što je Schengen još uvijek daleko. Zbog takvih izjava nameće se i moralno pitanje kako se postaviti između izbjegličke tragedije i opasnosti da se ona pretvori u sigurnosnu bombu.
Osobito BiH i Hrvatska nikako ne smiju zaboraviti da su samo prije dva desetljeća bile u sličnoj poziciji. Zamislite kako bi tada Hrvati i Bošnjaci reagirali da je neka država suzavcem i bodljikavom žicom dočekivala vukovarske, srebreničke, sarajevske izbjeglice koji su u dugim kolonama napuštali svoja ognjišta. Bilo bi to puno bolnije od samog protjerivanja. Unatoč svemu proživljenom, domaća javnost nije senzibilizirana prema izbjeglicama. Apsurd je kako u bivšoj Jugoslaviji najmanje suosjećanja s njima imaju ratne žrtve. Više je od njih ima agresor (Srbija). Oni su već udomili više od 100 tisuća očajnih ljudi. A samo iz Sirije ih je krenulo četiri milijuna.
S obzirom na katastrofalne razmjere ove globalne tragedije, BiH mora biti spremna za sve scenarije. Osobito zato što nije zanimljiva samo za tranzit. Terorističkim skupinama ovo je idealna prilika ubaciti svoje ljude. Već sada u BiH žive mnogi koji su bili na sirijskim i drugim ratištima. Njihove sljedbenike obavještajne i policijske službe sve teže drže pod kontrolom. Velika su opasnost i za BiH i za širu regiju. Novi izbjeglički val iz Sirije, Iraka i drugih država može upravo u BiH spojiti bivše suborce. Jer ubačene teroriste bit će vrlo teško prepoznati. Osobito što 90 posto izbjeglica nema sa sobom nikakve dokumente. Policija će od svakog uzimati otiske prstiju. Ali sve to ne jamči da će ih time otkriti.
Humanitarni djelatnici u dogovoru sa sigurnosnim službama već razmatraju mogućnost smještaja izbjeglica u napuštenim vojarnama. Ima ih posvuda u BiH. Opasno je ako se počnu naseljavati bez državnog nadzora. Srpski političari već upozoravaju kako u nekim dijelovima Federacije BiH niču nova naselja, i to uglavnom na zemljištima koja su nekada pripadala Srbima, te da ih grade “nepoznati investitori za nepoznate stanare”. Jednako tako Hrvati se boje posljedica od ubačenih terorista blizu svojih područja. A upravo je Salakovac kod Mostara određen kao jedno od prvih mjesta za smještaj sirijskih izbjeglica. Ni za jednu državu nije tako opasno kao za BiH ako bi izbjeglice, posebice one sumnjive, ostale tu dulje živjeti. Lako bi bilo njima tako siromašnima i očajnima manipulirati. Teroristi bi ih lako vrbovali za povratak kući – u Siriju, Irak... Dakako, kao ratnike s puškom u ruci. Izbjeglice bi u svojoj bijedi vjerojatno lako prihvaćale ISIL-ove i Al-Qa’idine ponude. Iako od njih bježe tisućama kilometara daleko. Novi ratnici bili bi prijetnja i za unutarnje odnose u ionako zapaljivoj Bosni.
Čak i miroljubive izbjeglice bile bi opasnost ako bi njihov dolazak bio masovniji, a ostanak dulji. To bi dodatno iscrpilo proračun i opasno poremetilo demografsku sliku. Iako rijetko tko vjeruje u crni scenarij, ipak je većina zabrinuta najnovijim izbjegličkim valom. O tome svjedoče zidovi i bodljikave žice na granicama koje zemlje EU nikada nisu postavljale zbog bilo kakve opasnosti, a kamoli izbjeglica. Strah je sve veći. Nitko ne zna kada će i hoće li probiti nasip na granici s BiH. Kada se to dogodi, preplavit će cijelu državu i šire. Ako se nakon toga rijeka izbjeglica nekada i povuče, iza nje će sigurno ostati opasni otpad. Teroristi. Bit će ih nemoguće očistiti jer će se mnogi pričvrstiti za plodno tlo.
pa i sa političarima kad dođu na vlast, dolaze i razni sumnjivci na položaje, s kojih se jako lijepo opreme.