Od malih nogu bila sam fascinirana novinarstvom i uz djeda na televiziji pratila vijesti, prisjeća se svojih početaka Ivana Paradžiković, urednica i voditeljica “Provjerenog” Nove TV. Njena rana fascinacija novinarskim poslom s godinama je prerasla u profesionalnu perfekciju koju su prepoznali i gledatelji i izabrali je za prestižnu Večernjakovu Ružu u kategoriji televizijske osobe 2013. godine.
Uoči novih nominacija i nove dodjele Večernjakove Ruže za koju televizijske, radijske i produkcijske kuće do 15. prosinca prijavljuju svoje najbolje osobe i uratke, poželjeli smo provjeriti što kod naše dobitnice ima novog i po čemu će pamtiti prošlu dodjelu.
– Primanje nagrade pamtit ću ponajviše po reakcijama svoje obitelji, prijatelja, kolega i gledatelja. One su me usrećile koliko i sama nagrada. Čuvam je na polici u redakciji, gdje držimo i ostale nagrade koje smo osvojili – kaže Ivana. Osvajanje Ruže ima posebnu težinu s obzirom na to da je dodjeljuju gledatelji čije je povjerenje najbolji pokazatelj vrijednosti.
– Istina je, dobro ste to opisali. Lijep je osjećaj kad te nagradi struka, ali ocjena gledatelja ipak je posebno važna i draga. Ipak su oni ti zbog kojih sve i radimo, zbog kojih ponekad ne spavamo i zbog kojih živimo ovaj posao. Zbog toga je njihovo povjerenje najveća nagrada za sav trud. Zbog njih je i naše “Provjereno” i osmu sezonu nastavilo istim tijekom. Naše priče i dalje imaju isti cilj – učiniti boljim društvo u kojem živimo.
Kao najveći događaj 2014. godine kojim se informativni program bavio izdvaja poplave, ali ne samo zbog odličnog posla koji su odradili novinari nego zbog, kaže, osjećaja zajedništva i solidarnosti koji se vratio u društvo. A koje bi od priča kojima se “Provjereno” bavilo u godini na zalasku izdvojila? – Od serije priloga o medicinskom kanabisu nakon kojih se u javnosti počela voditi rasprava o njegovoj legalizaciji, preko škole u Koprivnici gdje učitelji pomažu učenicima lošijeg imovinskog stanja, priče o sukobu interesa ministra Zmajlovića koji je rezultirao bezrezervnom potporom struke do one o vehabijama iz Gornje Maoče, mjesta u koje novinari ne ulaze. Mogla bih nabrajati danima – kaže.
Vjeruje u krilaticu “jednom novinar – zauvijek novinar” pa i njoj nedostaje teren, ali zbog ljudi, ne zbog adrenalina. Novinarski bi je, kaže, nadahnula priča na kojoj baš rade.
– Dogovaramo je već mjesecima, a dogodit će se uskoro. Naime, spremamo se na put u kliniku za anoreksiju gdje pratimo 12-godišnju djevojčicu koja se bori s tom bolešću – otkriva.
Obožava svoj posao i u novoj godini, osim zdravlja, želi da njen tim nastavi smjerom koji su zacrtali, a ima i plan za proslavu blagdana.
– Cijela obitelj ide kod moje mame. Bit će posebno veselo ove godine jer je i naše štene engleskog buldoga u putujućoj karavani s nama. Bit će uništenih kuglica, papuča, vriske i cike... baš onako kako zamišljam idealne blagdane – zaključuje.
>>Nominirajte kandidate za Večernjakovu ružu
Iskrene čestitke Ivani.Nadamo se da će svaki gledatelj koji vam se obrati,dobiti bar odgovor zašto njihova priča nije interesantna.