Valter Matošević (46) iza sebe ima dva nastupa na Olimpijskim igrama, a o svemu je pričao za sportski tjednik Max. Kao vratar u Atlanti (1996.) i Ateni (2004.) osvojio je dvije zlatne medalje. Nakon 12 godina ponovno će na Igre u Rio, ali ovoga puta kao trener vratara.
– Potajno se nadam trećoj zlatnoj medalji. Imamo dobru reprezentaciju, ali turnir će biti jak – istaknuo je Valter Matošević.
Na svoje prve Igre, u Atlantu, išao je s 26 godina.
– Tad mi je nekako sve bilo lakše, Nisam imao obitelj pa mi tako dugo odsustvo od kuće nije teško padalo. U redu, nije bilo mobitela i svih tih čuda tehnike pa sam se rijetko čuo sa svojima u Rijeci – prisjeća se Matošević.
Mogao i do medalje više
Atlantu su izborili kao svjetski doprvaci s Islanda 1995. godine.
– Nismo bili tako bahati pa nismo uoči Atlante pričali kako ćemo sigurno osvojiti medalju. Opet, logičan je bio niz medalja jer smo na prvom Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. godine bili brončani, a godinu dana poslije na SP-u srebrni. No, malo nas je poljuljao slab plasman na Europskom prvenstvu u Španjolskoj 1996. godine kada smo bili peti. Ostali smo tada i bez izbornika jer je Abaz Arslanagić bio smijenjen na samom turniru. Dugo smo čekali novog izbornika, a onda je došao pokojni Velimir Kljajić. Zajedno smo trenirali samo 35-36 dana. U Ameriku smo otišli deset dana ranije, no svi igrači bili su već poput tempirane bombe. Tako smo u prijateljskoj utakmici izgubili od Brazila, a onda se sljedeća protiv Alžira nije odigrala do kraja jer smo se potukli s njima. Pa čak smo loše odigrali i prvu utakmicu na turniru protiv Švicarske koju smo dobili uz obilatu dozu sreće. No, na kraju smo osvojili zlato – prisjeća se Valter.
A svoje prve Olimpijske igre pamtit će cijeli život.
– Stariji igrači poput pokojnog Puca, Saračevića, Smajlagića i Načinovića pričali su mi kako je to bilo u Seulu 1988. godine. Kada sam došao u olimpijsko selo, to je za mene bilo nešto fantatično. Na jednom tako malom prostoru vidio sam najveće svjetske sportaše. Uspio sam se fotografirati s kubanskim boksačem Félixom Savónom, koji je osvojio zlato u teškoj kategoriji te s kubanskim skakačem u vis, Javierom Sotomayorom, još uvijek svjetskim rekorderom, gledao Dream Team, i to kada su u skupini igrali protiv Hrvatske – rekao je Matošević.
Žao mu je što Hrvatska nije igrala na OI u Barceloni 1992. godine.
– Imali smo strašnu momčad. Čak smo se u Njemačkoj pripremali kako bismo upali na turnir. No, odlučeno je da na Igre ide Island – govori Valter.
Nakon Atlante na sljedeće je Olimpijske igre morao čekati osam godina.
– Nažalost, “izgorjeli” smo na EP-u u Hrvatskoj 2000. godine. Trebali smo biti među prvih pet, a bili smo šesti izgubivši od Slovenije. Dugo se nisam oporavio od tog poraza. Tko zna, mogao sam imati jednu medalju više u karijeri. No, sve se vratilo u Ateni kada smo 2004. na jedan sjajan način, sa svih osam pobjeda osvojili zlatnu medalju. Tri dana prije početka turnira rodilo mi se dijete i rekao sam Lini Červaru, tadašnjem izborniku, da je Atena moje posljednje natjecanje – istaknuo je naš proslavljeni vratar.
Olimpijske igre u Ateni nisu ga toliko impresionirale kao one u Atlanti.
Mogu se sa mnom samo slikati
– Čak nisam uspio pogledati ništa od drugih sportova. Objekti su bili jako daleko, a i olimpijsko selo bilo je daleko od svega. Tako da se u Ateni sjećam najviše autobusa u kojem smo stalno bili – govori Valter.
Dakle, ovaj put nije bilo fotografiranja sa svjetskim sportašima?
– Nije.
Možda će biti u Riju?
– Ha, ha, u Riju se samo ovi mlađi sportaši mogu slikati sa mnom. Ipak sam ja osvajač dviju zlatnih medalja – našalio se Matošević.
Tri godine radio je kao trener vratara u kadetskoj i juniorskoj reprezentaciji. Na Svjetskom kadetskom prvenstvu 2013. Hrvatska je osvojila srebrnu medalju. – Nakon SP-a u Španjolskoj 2013. godine zvao me Slavko Goluža da dođem u seniorsku reprezentaciju. Tako sam do sada odradio kao trener vratara europska prvenstva 2014. i 2016. godine te Svjetsko prvenstvo u Kataru. Bez obzira na to što možda rezultati nisu bili dobri, zadovoljan sam kako su branili Alilović i Ivić 2014. i 2015. godine. No, pojavom Stevanovića dobili smo ne dobrog, nego odličnog vratara. Ništa slabiji nije bio ni Ivan Pešić. I odgovorno tvrdim da je Stevanović trenutačno najbolji svjetski vratar. Bez fige u džepu, on će u Riju biti naš prvi vratar – rekao je Matošević.
Na Olimpijske gre u Brazil će ići samo dva vratara, na pripremama će biti tri ili četiri. Hoće li se Alilović vratiti u vratarsku konkurenciju?
– To ne znam. O tome odlučuje stručni stožer i koordinator za muški rukomet. Opet, pripreme će biti duge i na Igre će ići samo oni koji će biti sto posto spremni. Nadam se da neće biti ozljeda – rekao je Matošević za sportski tjednik Max.
ovo se zove hvalite me usta moja, stivi je dobar vratar i ništa više od toga.