Patrik Ćavar (45) sjajno se snašao u ulozi sukomentatora na Doma TV pri prijenosu utakmica kvalifikacijskog rukometnog turnira za odlazak na Olimpijske igre u Rio. Hrvatska reprezenacija osvojila je u danskom Herningu drugo mjesto i izborila vizu za Brazil.
– Kada su me zvali i pitali želim li biti sukomentator, malo sam dvojio, no onda sam shvatio da to mogu obaviti bez ikakvih problema. Nakon svakog prijenosa dobivao bih jako puno poruka, čak i od ljudi s kojima se nisam čuo desetak godina. Svi su mi rekli da sam bio prirodan, da sam govorio bez fige u džepu. Kada je bilo dobro, hvalio sam, kada je bilo loše, kritizirao sam – rekao je Ćavar, najtrofejniji hrvatski rukometaš kada je riječ o naslovima Kupa prvaka. Osvojio ih je pet, dva sa Zagrebom i tri s Barcelonom.
Odlično surađuje s Babićem
Možda ostaje žal što s hrvatskom reprezentacijom nije postigao i više, no ima tri medalje – zlato s OI u Atlanti 1996., svjetsko srebro iz 1995. i europsku broncu iz 1994. godine. Posljednji put igrao je za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 2001. Šteta što nije imao strpljenja dočekati generaciju Ivana Balića i s njima osvojiti još koju medalju.
– Nakon završetka igračke karijere, 2008. godine, nisam imao trenerskih ambicija, barem ne kada je riječ o rukometu. Još dok sam bio igrač volio sam igrati tenis. Nakon završetka karijere počeo sam trenirati tenis sve više i više pa sam počeo i nastupati na amaterskim turnirima, igrao sam u Dalmatinskoj ligi. Čak sam dobio i trenersku licenciju s kojom mogu trenirati ATP igrače. Imao sam jednog igrača kojeg sam uspješno trenirao, Tomislava Brkića. Osvojili smo nekoliko futuresa – istaknuo je Pako.
No, komentiranje na televiziji sada ga je jako zainteresiralo.
– Volio bih raditi prijenose ne samo rukometa, nego i tenisa, košarke i boksa. Sve su to sportovi u koje se jako dobro razumijem i koje godinama pratim. Nije me dugo bilo u medijima pa su me ljudi već zaboravili. Na turniru u Danskoj prišao sam Gllenu Solbergu, pomoćnom treneru norveške reprezentacije, i pitao ga zna li tko sam? Čovjek me gledao i nije se mogao sjetiti, pa sam se morao predstaviti. A igrao sam s njim u Barceloni. Malo mu je bilo neugodno, a drugi dan prišlo mi je pet-šest igrača moje generacije, jer im je Solberg rekao da sam tu – istaknuo je Ćavar.
Kakva je bila suradnja u Danskoj sa Željkom Babićem?
– Odlična. Imali smo dva-tri zaista dugačka razgovora. Sa Željkom se znam još iz pionirskih dana u Metkoviću. Razgovarao sam i s Balićem, ali i s brojnim igračima, kojima sam dao nekoliko korisnih savjeta iz vrhunskog rukometa. Rekao sam svima da imamo reprezentaciju koja će na OI u Rio de Janeiru sigurno osvojiti medalju. Dečki koji su prvi put ušli u reprezentaciju na Europskom prvenstvu u Poljskoj, već su u Danskoj igrali zrelije, a siguran sam da će nakon dugačkih ljetnih priprema biti u Brazilu još bolji – istaknuo je Ćavar.
Završio na filmskom platnu
Prati Ćavar i rad Veselina Vujovića u PPD Zagrebu.
– Vujović je kao trener isti kao što je bio i kao igrač. A bio je mangup, srčan borac, eksplozivan. Ne znam koliko ljudi to zna, ali zbog Metaloplastike i njezinih uspjeha počeo sam trenirati i voljeti rukomet. Imao sam priliku upoznati te “izvanzemaljce” 1990. godine kada sam, sa 17 godina, došao na pripreme jugoslavenske reprezentacije na Roglu – istaknuo je Ćavar.
Danas će u Petrčanima premijerno biti prikazan film “Prvi put”, autorice Mirjane Hrge, o zlatnoj generaciji rukometaša iz Atlante 1996. godine.
– Već me zvao Slavko Goluža. Doći ću sigurno, volim se družiti sa zlatnim dečkima – zaključio je Patrik Ćavar.
čuj Patrik uz dužno poštovanje ostavi se toga tvoji su komentari zvučali nekako sirovo